Patrijarh srpski Pavle – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 45:
Pavle je objašnjavao britanskom lordu da su u Jugoslaviji "Srbi bili prisiljeni da žive zajedno sa Hrvatima", ali da više ne mogu da žive skupa i da "delovi Hrvatske moraju biti pripojeni matici srpskog naroda, Republici Srbiji". U pismu patrijarh otvoreno govori da se velik deo teritorija [[Hrvatska|Hrvatske]] mora "naći pod zajedničkim državnim krovom sa današnjom Srbijom i svim srpskim krajinama".<ref name="Tomanić">[http://www.bosnafolk.com/pdf/spc.pdf MILORAD TOMANIĆ, SRPSKA CRKVA U RATU I RATOVI U NJOJ]</ref> Kratko potom [[Sveti Arhijerejski Sabor]] SPC donosi u prvom mjesecu 1992. godine odluku da ne priznaje granice jugoslavenskih republika. <ref>[http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4896408,00.html?maca=bos-rss-bos-all-1475-rdf Uloga patrijarha Pavla u politici]</ref> Početom 1992. godine, pripadnici [[Arkan]]ovih [[Arkanovci|jedinica]] pružali su zaštitu patrijarhu Pavlu, a sam [[Arkan]] je govorio da mu je patrijarh vrhovni komandant. Episkop [[Atanasije Jevtić|Atanasije]] je [[9. mart]]a 1992. uklonio Arkanovo "obezbeđenje" koje se nalazilo pred Patrijaršijom<ref name="Tomanić"/>, a Pavle se ograđivao od ovakvih Arkanovih izjava <ref>[http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4896408,00.html?maca=bos-rss-bos-all-1475-rdf Uloga patrijarha Pavla u politici]</ref>.
 
Kasnije tokom rata, Pavle je nastupao dosta pomirljivije, i često je govorio "''smo svi mi deca Božija''", odnosno da u ratu u Bosni i Hercegovini stradaju [[Srbi]], [[Hrvati]] i [[Muslimani]], te da je [[mir]] svima potreban, "jer smo svi mi deca Božija".<ref name="Tomanić"/>, a suočenSuočen sa zahuktalim nacionalizmom svojih episkopa, apelovao je na poštovanje opštečovečanskih vrednosti čuvenim rečima:
 
{{citat|Budimo ljudi, iako smo Srbi.<ref name="Đorđević">[http://www.bhdani.com/arhiva/281/t28109.shtml Mirko Đorđević, analitičar Srpske pravoslavne crkve]</ref>}}