Pravoslavlje (novine) – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 22:
Krajem [[1983]]. godine "Pravoslavlje" započinje objavljivanje feljtona [[Atanasije Jevtić|Atanasija Jevtića]] „''Od [[Kosova]] do [[Jadovno|Jadovna]]''“, u kojem akcentuje stradanja srpskog naroda u raznim vremenima i raznim delovima Jugoslavije. Feljton prvo detaljno opisuje napade na Srbe na Kosovu, maltretiranje monaha, [[silovanje|silovanja]] monahinja, itd, a zatim u nastavku sa kosovske savremenosti prelazi na prošlost i stradanja Srba u [[NDH]].<ref name="Tomanić"/>
 
[[Srpska pravoslavna crkva u Jugoslovenskim ratovima|U periodu Jugoslovenskih ratova]], ovaj list postaje izrazito nacionalno orjentisan. Crkveni autori su novu hrvatsku državu odmah poredili sa ustaškom [[NDH|Nezavisnom Državom Hrvatskom]]. U "Pravoslavlju" je 15. marta 1991. godine objavljen tekst vladike Lukijana slavonskog pod naslovom "''Antisrpsko nastupanje ustaške države''". Crkvena štampa je mnogo uradila na ubeđivanju srpskog naroda u ustaštvo novih hrvatskih vlasti.<ref name="Tomanić"/> Na naslovnoj strani "Pravoslavlja" od 1. novembra 1991. godine je objavljeno [[pismo patrijarha Pavla lordu Karingtonu]] u kom se kaže da "Srbi ne mogu da žive sa Hrvatima ni u kakvoj državi. Ni u kakvoj Hrvatskoj." i da "Delovi Hrvatske moraju biti pripojeni matici srpskog naroda, Republici Srbiji". Nakon [[opsada Vukovara|pada]] [[Vukovar]]a 18. novembra [[1991]]. 'Pravoslavlje' je objavilo da ''deca Vukovara dišu radošću i srećom jer su oslobođena''.<ref name="II deo">[http://www.pescanik.net/content/view/4028/171/ Zašto se u crkvi šapuće, II deo]</ref> Nakon referenduma za nezavisnost [[BiH]], glavni urednik "Pravoslavlja" Dragan Terzić je [[mart]]a [[1992]]. pisao da bi Srbi u BiH imali isti status koji imaju [[hrišćani]] u [[islam]]skim zemljama, tj. “bili bi [[rob]]ovi", što su već iskusili tokom islamske okupacije.<ref name="Tomanić"/> Uoči prvih sukoba u Bosni, "Pravoslavlje" [[15. mart]]a 1992. piše da [[rat]] ne mora nužno biti loš, i da [[mir]] ne mora nužno biti dobar, već zavisi od sadržaja kojim su ispunjeni.<ref>"Pravoslavlje" 15. mart 1992.</ref>
 
Tokom 2000-ih godina, antizapadni i antievropski diskurs je postao dominantan i glasan. Zvanična crkvena publikacija Pravoslavlje je praktično poprimila karakter antizapadnog glasila, u kom su oni koji misle drugačije redovno žigosani kao ''izdajnici'', ''nesrbi'', ''evroslinavci'', „''novodobci''“, itd.<ref name="izvori"/> Pravoslavlje često govori o [[teorija zavere|zaveri]] [[Zapad]]a u cilju "duhovnog genocida" srpskog naroda posredstvom „[[sekta|sekti]]“. Navodno, postoji „plan o sistematskom pokrivanju cele Srbije... mrežom sekti“.<ref name="izvori"/>