Muavija I – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
preuzeto s bs.wiki
 
Nema sažetka izmjene
Red 1:
{{Infokutija monarh
[[Datoteka:Age-of-caliphs.png|thumb|desno|250px|{{legenda|#a1584e|Ekspanzija u vrijeme [[Muhamed]]a, 622-632}} {{legenda|#ef9070|Ekspanzija u vrijeme Pravednih halifa, 632-661}} {{legenda|#fad07d|Ekspanzija u vrijeme Emevijskog halifata, 661-750}}]]
| ime =Muavija I
| vladavina =661 – 680
| puno ime =Muʻāwīya ibn ʻAbī Sufyān
| titule =Amir Al-Mu'minin
| prethodnik =[[Ali ibn Abi Talib]]
| nasljednik =[[Yazid I]]
| dinastija =[[Omejadski Kalifat|Omejadi]]
| otac =[[Abu Sufyan ibn Harb]]
| majka =[[Hind bint Utbah]]
| datum rođenja =602
| datum smrti =6. maj ({{death year and age|680|602}}
|}}
 
'''Muavija I''' ({{Lang-ar|معاوية ابن أبي سفيان}} ''{{transl|ar|DIN|Muʿāwiyah ibn ʾAbī Sufyān}}''; '''Mu'avija ibn Ebu-Sufjan'''; 602 – 6. maj 680) bio je prvi [[kalif]] [[Omajadski Kalifat|Omajadske dinastije]]. Nakon što su [[muslimani (vjera)|muslimani]] zauzeli [[Meka|Meku]], Muavijina porodica se preobratila na [[islam]]. Muavija je postao pisar proroka [[Muhamed]]a, a za vrijeme [[Abu Bakr]]ovog i [[Umar]]ovog kalifata se zajedno sa drugim muslimanima borio protiv [[Bizantsko Carstvo|Bizantinaca]] u [[Sirija|Siriji]].
'''Mu'avija ibn Ebu-Sufjan''' (umro 680./60. a.h.), jedan od sinova [[Ebu Sufjan]]a, vođe [[Meka|mekkanske]] opozicije [[Muhammed|Poslaniku Muhamedu]], postao je šesti halifa i osnivač [[Emevije|Emevijske dinastije]], nakon što je prisilio [[Hasan ibn Ali|Hasana]], sina [[Alija ibn Ebu-Talib|Alijevog]], na abdikaciju (da se odrekne hilafeta). Kada je postao halifa, Mu'avija je primorao potomke ashaba da prihvate njegovog sina Jezida kao nasljednika hilafeta, čineći tako ovu izbornu funkciju de facto nasljednom.
 
Kada je [[Uthman ibn Affan]], Muavijin rođak, postao trećim kalifom, Muaviju je postavio za guvernera [[Sirija|Sirije]]. Međutim, kada je [[Alija]], četvrti i posljednji [[Rašidunski Kalifat|rašidunski kalif]], smijenio Muaviju sa tog mjesta, on je to odbio učiniti. Muavija je odbio poslušati Aliju, pri čemu su ga podržali [[Sirijci]], među kojima je stakao popularnost.<ref>Shahid Ashraf, ''Encyclopaedia of Holy Prophet and Companions'', Anmol, 2004. (p.180)</ref> Alija je pozvao na rat protiv Muavije, ali je većina političkih vođa u u [[Medini|Medini]] bila protiv toga, pa je Alija od toga ispočetka odustao. Na kraju je Alija ipak marširao na [[Damask]] te se sukobio sa Muavijinim pristašama u neodlučnoj [[Bitka kod Siffina|bitci kod Siffina]] (657).
Halifa [[Omer ibn el-Hattab|Omer]], kada bi sretao Muaviju, običavao je reći: "ovo je arapski Cezar". Mu'avija je bio [[Osman ibn Affan|Osmanov]] rođak, i svetio se za ubistvo (u to vrijeme bio je namjesnik u [[Sirija|Siriji]]), što je praktično predstavljalo početak preotimanja hilafeta od Alije, koji niti je mogao postići koncenzus s njim niti preduzeti odlučnu akciju kako bi zadržao političku moć. Alijin je sin Hasan nakon Alijine smrti bez borbe prepustio vlast Mu'aviji.
 
Nakon toga je Alijin sin [[Hasan ibn Ali]] potpisao primirje i povukao se u privatni život u [[Medina|Medini]]. Muavija je tako uspostavio Omajadski Kalifat, na čijem čelu su otada stajali nasljedni vladari,<ref>Marshall Cavendish, "World and Its Peoples: The Middle East, Western Asia, and Northern Africa", 2006. (p.186)</ref><ref>John L. La Monte, ''The world of the Middle Ages: a reorientation of medieval history'', Appleton-Century-Crofts, 1949. (p. 105)</ref><ref>Bernard F. Reilly, ''The medieval Spain'', Cambridge University Press, 1993. (p. 55)</ref><ref>Grolier, ''Academic American encyclopedia'', Volume 10, 1994 (p. 382)</ref> i upravljali državom iz Damaska u Siriji umjesto [[Medina|Medine]] u [[Arabija|Arabiji]].
 
Muavija se smatra jednom od najomraženijih historijskih ličnosti među [[šijiti]]ma, prema čijem tumačenju se pobunio protiv Alije kao legitimnog [[nasljedstvo Muhameda|nasljednika Muhameda]] i imenovanja svog sina [[Yazid I|Jezida]] kao nasljednika;<ref>Mas'oodi, Vol 2: Page 47</ref><ref>Tārikh - Abul Fidā Vol 1: Page 182</ref><ref>Iqdul Farid - Ibn Abd Rabbāh Vol 2, Page 11</ref><ref>Rawzatul Manazir - Ibne Shahnah Vol 2, Page 133</ref><ref>Tārikhul Khamis, Husayn Dayarbakri Vol2, Page 238</ref><ref>Akbarut Tiwal - Dinawari Pg 400</ref><ref>Mawātilat Talibeyeen - Abul Faraj Isfahāni</ref><ref>Isti'ab - Ibne Abdul Birr</ref> te bio odgovoran za smrt niza [[ashabi]]ja.
 
== Izvori ==
{{izvori}}
 
{{Lifetime|602|680|Kalifi}}
[[Kategorija:Halife]]