Honorije od Canterburyja – razlika između verzija

'''Honorije''' ({{lang-la|Honorius}}, ? - 30. septembar 653) bio je peti po redu [[nadbiskup Canterburyja]], odnosno član [[Gregorijanska misija|Gregorijanske misije]] koja je, po nalogu pape [[Grgur Veliki|Grgura Velikog]] došla u Britaniju kako bi [[pokrštavanje|pokrstila]] tada [[Anglosaksonski paganizam|paganske]] [[Anglosaksonci|Anglosaksonce]]. Honorije je najvjerojatnije bio član druge grupe koja je oko 601. iz Italije došla u tadašnju [[Kraljevina Kent|Kraljevinu Kent]] pomoći prvoj grupi misionara pod [[Augustin od Canteburyja|Augustinom]]. Honorije je između 627. i 631. postao nadbiskupom nakon što ga je u [[Lincoln (Lincolnshire)|Lincolnshireu]] rukopoložio [[Paulin od Yorka|Paulin]], biskup Yorka. Honorije je nakon toga poslao pismo [[papa Honorije I|papi Honoriju I]] tražeći da se York uzdigne na nadbiskupiju kako bi u slučaju smrti nadbiskupi Canterburyja i Yorka mogli imenovati zamjene. Papa se sa time složio. Honorije se na mjestu nadbiskupa nalazio gotovo dvije decenije, i njegovo stolovanje su obilježili napori da pokrsti [[Kraljevina Istočnih Angla|Kraljevinu Istočnih Angla]], pri čemu se istakao burgundski misionar po imenu Feliks. Honorije je također imenovao Ithamara za biskupa Rochestera, koji je postao prvi anglosaksonski biskup. Kada je Honorije umro 30. septembra 653. bio je posljednji živući član Gregorijanske misije.