Pokušaj stvaranja Balkanske Federacije – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m Bot: Pretvaranje običnih izvora koristeći ref imena da bi se izbjegli duplikati (pogledaj također FAQ); kozmetičke promjene |
m Разне исправке |
||
Red 29:
Na sastanku Tita i Hodže u Beogradu, u ljeto [[1946]]. godine, jugoslovenski i albanski rukovodioci su raspravljali o pitanju Kosova i Metohije. Po Titovom mišljenju, tada je bilo neprikladno pokretati pitanje o pripajanju ove oblasti Albaniji. Aktiviranje ovog pitanja, po njegovom mišljenju, moglo je da oslabi pozicije jugoslovenske Vlade, posebno u Srbiji. U isto vrijeme, on se založio za neophodnost primjene svih mjera za povezivanje stanovnika Kosova i stanovnika Albanije, uključujući otvaranje jugoslovensko-albanske granice.<ref name="Popović"/> Smatralo se da će albansko-jugoslovenski odnosi (zajedno sa pitanjem [[Kosovo|Kosova]]) konačno biti rešeni u sklopu socijalističke balkanske konfederacije.<ref name="Bogdanovnić">[http://www.kosovo.net/sk/rastko-kosovo/istorija/knjiga_o_kosovu/bogdanovic-kosovo_4.html Dimitrije Bogdanovnić, Knjiga o Kosovu]</ref>
Prema sećanju [[Milovan Đilas|Milovana Đilasa]], nakon ujedinjenja bi "znatna i kompaktna" albanska nacionalna manjina bila priključena Albaniji, kao posebnoj republici u jugoslovensko-albanskoj federaciji.<ref name="automatski generisano1">[http://uciteljneznalica.org/item-Susreti%20sa%20Staljinom-793.htm Milovan Đilas, Susreti sa Staljinom] (str. 82)</ref>
== Pregovori Jugoslavije i Bugarske ==
Red 65:
[[Datoteka:Drug Tempo u dolini Karadžove 1943.jpg|thumb|[[Svetozar Vukmanović|Drug Tempo]] pozdravlja Prvu makedonsku brigadu i grčke partizane u dolini Karadžove 1943.]]
Prema memoarima [[Svetozar Vukmanović|Svetozara Vukmanovića]], kada su formulisali političke ciljeve partizanske borbe u Makedoniji [[1943]]. godine, našli su se pred dilemom: da li kao neposredan cilj postaviti oslobođenje i ujedinjenje makedonskog naroda? Dogovoreno je da se u prvo vreme ograniče na oslobođenje Makedonije u sastavu Jugoslavije, i da se bore za pobedu narodno oslobodilačkog pokreta u okolnim zemljama, koji će priznati makedonskom narodu slobodu i ravnopravnost. Tako će, kada sazru uslovi za Balkansku federaciju, u njoj biti slobodna i ujedinjena Makedonija.<ref name="automatski generisano2">[http://znaci.net/00003/495.htm Svetozar Vukmanović Tempo: REVOLUCIJA KOJA TEČE - MEMOARI, knjiga I] (str. 407-408)</ref> Ovo je izazvalo izvesne otpore. Grupa Makedonaca je izdala proglas zahtevajući slobodu i ujedinjenje cele Makedonije kao neposredan cilj borbe. S druge strane, rukovodstvo bugarskog Otečestvenog fronta izjasnilo se da priznaje makedonskom narodu pravo na samoopredeljenje ali s tim da se Makedonija ne sme prisajediniti ni jednoj balkanskoj državi.<ref name="automatski generisano2" />
[[1944]]. godine [[Komunistička partija Bugarske]], [[Komunistička partija Jugoslavije]] i [[Savez komunista Makedonije|Komunistička partija Makedonije]] nalaze rešenje za stari srpko-bugarski spor oko oblasti Makedonije, priznajući poseban makedonski identitet i pravo na ujedinjene makedonskog naroda. Sukladno tome, dogovorena je kulturna autonomija za [[pirinska Makedonija|pirinsku Makedoniju]] u Bugarskoj.<ref>[http://www.segabg.com/online/new/articlenew.asp?sid=2009111900040001301 Иван Петрински, „Малкият СССР” на Балканите остава само проект]</ref>
Red 84:
== Reakcije Staljina ==
Staljin je govorio jugoslovenskoj delegaciji da se slaže "da Jugoslavija proguta Albaniju", iako je [[Milovan Đilas]] negodovao da "to nije gutanje nego ujedinjenje".<ref name="automatski generisano1" /> Ipak, on je skrenuo pažnju Jugoslovenima na mogućnost komplikovanja odnosa sa Engleskom, zbog njihove politike u regionu:
[[Datoteka:CroppedStalin1943.jpg|minijatura|185px|Staljin]]
| |||