Justin Popović – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 23:
== Život ==
 
Blagoje Popović je rođen u [[Vranje|Vranju]] [[6. april]]a ([[25. mart]]a po [[Julijanski kalendar|starom kalendaru]]) [[1894]]. godine od oca Spiridona i majke Anastasije. Familija Popovića je kroz generacije bila sveštenička, jedino je Blagojev otac Spiridon bio samo crkvenjak. Blagoje je bio najmlađe dete, a imao je starijeg brata Stojadina i sestru Stojnu. Pohađao je devetorazrednu beogradsku Bogosloviju, gde je upoznao i Milana Đorđevića, potonjeg episkopa dalmatinskog Irineja. Kao mlad bogoslov, Blagoje je pored svetootačkih dela čitao najviše [[Dostojevski|Dostojevskog]]. Brat Stojadin, kao student prava je izgubio nesrećnim slučajem život, ispavši iz voza pri jednom svome povratku sa studija kući. Blagoje tada svima otvoreno govori da želi ceo svoj život da posveti [[Bog]]u da bi bio što bliži njemu i svome bratu. Roditelji mu se protive toj želji i pokušavaju da spreče dete da ode u monahe.
 
Tokom [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog rata]] Blagoje biva mobilisan u ''„đačku četu“'' pri vojnoj bolnici u [[Niš]]u, a kasnije se zajedno sa vojskom i sveštenstvom povlače preko [[Albanija|Albanije]]. Stigavši u [[Skadar]], Blagoje moli [[Patrijarh srpski Dimitrije|patrijarha Dimitrija]] za monaški postrig, patrijarh blagosilja i bogoslov Blagoje postaje [[monah]] Justin. Tadašnja vlast prebacuje jednim starim brodom bogoslove do [[Bari]]ja, a posle toga preko [[Pariz]]a, bogoslovi stižu u [[London]] gde ih prihvata [[Nikolaj Velimirović]]. Iz [[Engleska|Engleske]] gde je sa grupom bogoslova privremeno smešten, blagoslovom patrijarha srpskog Dimitrija, Justin prelazi u Duhovnu akademiju u [[Petrograd]]u. Zbog nemira koji su nadolazili, bogoslovi su [[1916]]. godine povučeni nazad u Englesku. U Engleskoj, Justin studira teologiju na [[Univerzitet u Oksfordu|Oksfordu]] i sam se izdržava. Svoju kritiku zapadnog sveta izložio je u svojoj doktorskoj tezi ''„Religija i filosofija Dostojevskog“'', koja nije prihvaćena. Bez diplome se vraća u Srbiju [[1919]]. godine. Patrijarh Dimitrije ga ubrzo po povratku šalje u [[Grčka|Grčku]]. Postao je stipendista [[Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve|sinoda SPC]]. Za vreme jednoga kratkoga boravka kući, biva promovisan u čin [[jerođakon]]a. U Grčkoj upoznaje tamošnji svet. Na njega je posebno utisak ostavila jedna starija baka, Grkinja, kod koje je stanovao. Za nju je rekao da je od nje više naučio nego na celom Univerzitetu. Često je kao jerođakon sasluživao u grčkim [[hram]]ovima.
U devetorazrednoj beogradskoj Bogosloviji stekao je puno prijatelja. Jedan od njegovih prijatelja je bio i Milan Đorđević, potonji vladika dalmatinski Irinej. Kao mlad bogoslov, Blagoje je pored svetootačkih dela čitao najviše [[Dostojevski|Dostojevskog]].
 
Brat Stojadin, kao student prava je izgubio nesrećnim slučajem život, ispavši iz voza pri jednom svome povratku sa studija kući. Blagoje tada svima otvoreno govori da želi ceo svoj život da posveti [[Bog]]u da bi bio što bliži njemu i svome bratu. Roditelji mu se protive toj želji i na sve načine pokušavaju da spreče svoje dete da ode u monahe.
 
Blagoje biva mobilisan u ''„đačku četu“'' pri vojnoj bolnici u [[Niš]]u tokom [[Prvi svetski rat|Prvog svetskog rata]], a kasnije oni se zajedno sa vojskom i sveštenstvom povlače preko [[Albanija|Albanije]]. Stigavši u [[Skadar]], Blagoje moli [[Patrijarh srpski Dimitrije|patrijarha Dimitrija]] za monaški postrig, patrijarh blagosilja i bogoslov Blagoje postaje [[monah]] Justin.
 
Tadašnja vlast prebacuje jednim starim brodom bogoslove do [[Bari]]ja, a posle toga preko [[Pariz]]a, bogoslovi stižu u [[London]] gde ih prihvata [[Nikolaj Velimirović]]. Iz [[Engleska|Engleske]] gde je sa grupom bogoslova privremeno smešten, blagoslovom patrijarha srpskog Dimitrija, Justin prelazi u Duhovnu akademiju u [[Petrograd]]u. Zbog nemira koji su nadolazili, bogoslovi su [[1916]]. godine povučeni nazad u Englesku. U Engleskoj, Justin studira teologiju na [[Univerzitet u Oksfordu|Oksfordu]] i sam se izdržava. Svoju kritiku zapadnog sveta izložio je u svojoj doktorskoj tezi ''„Religija i filosofija Dostojevskog“'', koja nije prihvaćena. Bez diplome se vraća u Srbiju [[1919]]. godine. Patrijarh Dimitrije ga ubrzo po povratku šalje u [[Grčka|Grčku]]. Postao je stipendista [[Sveti arhijerejski sinod Srpske pravoslavne crkve|sinoda SPC]]. Za vreme jednoga kratkoga boravka kući, biva promovisan u čin [[jerođakon]]a. U Grčkoj upoznaje tamošnji svet. Na njega je posebno utisak ostavila jedna starija baka, Grkinja, kod koje je stanovao. Za nju je rekao da je od nje više naučio nego na celom Univerzitetu. Često je kao jerođakon sasluživao u grčkim [[hram]]ovima.
 
U [[Atina|Atini]] stiče doktorat teologije. Sveti sinod mu najednom uskraćuje stipendiju, pred sam doktorat. Morao je [[1921]]. godine da se povuče u Srbiju i postane nastavnik karlovačke bogoslovije. Predavao je Sveto pismo Novoga zaveta, Dogmatiku i Patrologiju. Tu prima jeromonaški čin. Vremenom postaje urednik pravoslavnoga časopisa ''„Hrišćanski život“''. Poznati su njegovi članici ''„Sa uredničkog stola“''. Ponekad mu je pero ''„bilo oštrije“'' i doticalo se i nekih tadašnjih nepravilnosti u [[klir]]u SPC i bogoslovskim školama. U karlovačkoj bogosloviji (u koju je u međuvremeno bio premešten), neko mu krade sa radnoga stola doktorsku disertaciju o gnoseologiji Sv. Isaka Sirijskog i Sv. Makarija Egipatskog. Ali je za par dana napisao okvirno istu disertaciju ''„Problem ličnosti i poznanja po učenju Sv. Makarija Egipatskog“'' i doktorira u Atini, 1926. godine. Ubrzo potom proteran je iz Karlovačke bogoslovije u [[Prizren]], gde je proveo oko godinu dana, tačno onoliko vremena koliko je trebalo da se časopis ''„Hrišćanski život“'' ugasi.
Linija 45 ⟶ 39:
U [[manastir Ćelije|Ćelije]] je došao 28. maja 1948. godine, prognan sa Bogoslovskog fakulteta. Preko trideset godina je proveo u Ćelijama, učinivši ih jednim od najpoznatijih srpskih manastira. Ćelije tada postaju mesto hodočašća za mnoge koji su želeli da ga vide i dobiju duhovne savete.<ref>[http://www.manastir-lepavina.org/vijest.php?id=4697 Sećanje na oca Justina]</ref> Među najznačajnije njegove učenike ubrajaju se: mitropolit crnogorsko-primorski [[Amfilohije Radović]], umirovljeni episkop zahumsko-hercegovački i primorski [[Atanasije Jevtić]], episkop raško-prizrenski [[Artemije Radosavljević]] i episkop bački [[Irinej Bulović]]. Na Bogoslovskom fakultetu predavao je i [[patrijarh srpski Pavle|patrijarhu Pavlu]] Dogmatiku.
 
Otac Justin je se upokojio u isto vreme i u isti dan kada je i rođen — na praznik [[Blagovesti]] [[7. april]]a ([[25. mart]]a) [[1979]]. godine. Njegov grob, koji se nalazi u neposrednoj blizini manastirske crkve, i danas privlači posetioce i poštovaoce.
 
== Djela ==