Irenej Lionski – razlika između verzija

Irenej je postao poznat svojim djelom „Protiv hereza“ ([[latinski jezik|lat.]] ''Adversus Haereses'') u kojem se suprotstavlja gnostičkom nauku. Djelo ima pet knjiga. U [[grčki jezik|grčkom jeziku]] posjedujemo samo fragmente kod kasnijih pisaca ([[Epifanije]]). No latinski prijevod iz 4. st. sačuvan je u cijelosti. Djelo je utemeljeno na širokoj teološkoj osnovi, ne samo protiv gnostika nego protiv hereza uopće. Kao osnovu uzima [[Valentin (filozof)|Valentinovu]] gnozu. Napisano je između [[178]]. i [[188]]. godine. Prva knjiga donosi detaljnu dokumentaciju o gnosticizmu, napose Valentinova sustava i njegove škole. Druga knjiga donosi detaljno i sustavno pobijanje valentinovske gnoze i to na [[razum]]skom planu. Irenej se spušta na razinu gnostičkih načela kako bi pokazao njihovu krhkost i nedosljednost. U trećoj knjizi prelazi se na pobijanje na temelju Svetog pisma. Naglašava [[kanon]] svetih knjiga [[Novi zavjet|Novog zavjeta]], a pri dokazivanju se neprestano služio Starim i Novim zavjetom. U četvrtoj knjizi prilazi se pobijanju gnosticizma ''per Domini sermones'', neprestano podvlačeći jedinstvenost dvaju Zavjeta, što predstavlja temeljni dokaz u polemici. Peta knjiga trebala je zapravo biti nastavak dokazivanja iz četvrte, s tim da se kao dokazni materijal uzmu kanonske poslanice, ali zapravo knjiga nadugačko raspravlja o uskrsnuću tijela koje su gnostici nijekali.