Tobolčari – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Mijenja: mhr:Калтан янлык-влак
Nema sažetka izmjene
Red 1:
{{Taksokvir
| colorboja = pink
| namenaziv = Marsupials
| imageslika = Koala climbing tree.jpg
| slika_širina = 240px
| image_captionslika_opis = [[Koala]]
| regnum = [[Životinje|Animalia]]
| phylum = [[Svitkovci|Chordata]]
Linija 24 ⟶ 25:
'''Tobolčari''' (Marsupialia) su [[takson]] unutar [[Razred (taksonomija)|razreda]] [[sisavci|sisavaca]] koji se u tradicionalnoj sistematici zajedno s višim sisavcima svrstava u [[podrazred]] [[Theria]]. Od [[viši sisavci|viših sisavaca]] (Eutheria) se razlikuju jer mladunče napušta majčino tijelo u vrlo ranom, [[embrij|embrionalnom]] stadiju, a dalje rastu najčešće u majčinom [[tobolac (zoologija)|tobolcu]]. Danas na području [[Australija|Australije]] i dijelova [[Oceanija|Oceanije]], te u [[Amerika|Americi]] živi oko 320 vrsta tobolčara, što je 6% svih [[recentna vrsta|recentnih vrsta]] sisavaca.
 
== Građa tijela ==
Tobolčari imaju čitav niz osobina koje su tipične za sve sisavce ([[Anatomija sisavaca]]) kao što su [[krzno]] koje se sastoji od [[dlaka]], tri [[uho|slušne kosti]], [[ošit]] i druge osobine. No postoji i niz drugih [[anatomija|anatomskih]] osobina, pored načina donošenja mladunaca na svijet, po kojima se razlikuju od [[viši sisavci|viših sisavaca]].
 
=== Lubanja i zubi ===
Građa njihovih [[lubanja]] ima neke posebnosti. Dio lubanje u kojem je smješten [[mozak]] je relativno malen i uzak, što se u usporedbi s višim sisavcima iste veličine tijela odražava manjim i jednostavnije građenim mozgom. Još jedna osobitost je [[nepce]], koje, za razliku od viših sisavaca, uvijek ima nekoliko otvora.
 
I zubalo ovih životinja se u nekim aspektima razlikuje od placentalnih životinja. Tako svi pripadnici ove [[taksa|takse]], s jedinim izuzetkom [[zdepaši|zdepaša]], imaju različit broj [[zub|sjekutića]] u gornjoj i doljnjoj čeljusti. Rani tobolčari imali su [[zubna formula|zubnu formulu]] 5/4-1/1-3/3-4/4, što znači da su u jednoj polovini čeljusti (gornjoj) imali pet, a u drugoj (donjoj) četiri sjekutića, po jedan očnjak, tri pretkutnjaka i četiri kutnjaka, dakle, ukupno 50 zuba. Kod nekih taksa, kao primjerice kod [[štakoraši|štakoraša]] zadržao se taj prvobitni broj zubi, dok su drugi, uvjetovano prije svega vrstom prehrane, smanjili broj zubi. Još i danas tobolčari u velikom broju slučajeva imaju 40 do 50 zubi, dakle bitno više od usporedivih placenta životinja. Pri tome imaju upadljivo veliki broj sjekutića, i do 10, u gornjoj čeljusti, kao i veći broj kutnjaka od pretkutnjaka. Promjena zubi se događa samo s trećim pretkutnjakom, svi ostali zubi već izbijaju kao trajni.
 
=== Druge tjelesne posebnosti ===
Građa organa za razmožavanje kod tobolčara se također razlikoje od onog kod viših sisavaca. Tobolčari imaju dvostruke [[spolni organi|spolne organe]]. Tako ženke imaju dvije [[maternica|maternice]] i dvije [[vagina|vagine]], a mužjaci jedan rascijepljeni ili dvostruki [[penis]].
 
[[Tobolac (zoologija)|Tobolac]] (''Marsupium'') postoji kod mnogih, ali ne i kod svih vrsta ove grupe životinja. Neki tobolčari imaju stalni tobolac, kod drugih se razvija samo u razdoblju podizanja mladunaca, dok ga neke vrste uopće nemaju. Kod njih se mladunci skrivaju u [[koža|kožnim]] naborima koji su u stvari zakržljali ostaci tobolca, ili [[krzno|krznu]] majke. Smještaj, odnosno otvor tobolca je različit, kako bi obzirom na način života vrste mladunci bili zaštićeni na najbolji mogući način. Tako [[klokani]] koji se kreću skakanjem, tobolac imaju otvoren odozgo, prema naprijed, dok mnoge druge vrste koje hodaju ili se penju imaju otvor tobolca na donjoj strani, otvoren prema natrag. Tobolac imaju u pravilu ženke, no kod jedne vrste koja živi u vodi (''[[Chironectes minimus]]'') i mužjaci imaju tobolac. U njega kod plivanja i brzog trčanja smještaju [[skrotum]].
 
=== Općenito i konvergencija ===
[[Datoteka:Sugies03 hp.jpg|thumb|240px|''Petaurus breviceps'' iz porodice [[kližući tobolčari|kližućih tobolčara]] može uz pomoć svojih [[letna kožica|letnih kožica]] kliziti zrakom]]
Tobolčari pokazuju velike razlike u građi tijela što pokazuje prilagodbu velikom broju različitih životnih okoliša. Tako je [[crvenkasti golemi klokan]] visok i do 1,80 a težak oko 90 kilograma, pri čemu je značajno manji i lakši od nekih vrsta izumrlog [[Rod (taksonomija)|roda]] ''Diprotodon''. Najmanji pripadnici ovog [[podrazred]]a su [[Planigale]], koji često dosegnu dužinu tijela samo do 5 centimetara, i težinu od 5 grama.
Linija 43 ⟶ 44:
Neke vrste pokazuju zapanjujuću sličnost s višim sisavcima, i zapravo su ogledni primjerci [[konvergentna evolucija|konvergencije]]. Tako je istrijebljeni [[tasmanijski tigar]] jako ličio na [[sivi vuk|vuka]], dok su mnoge vrste tobolčara razvile [[letna kožica|letne kožice]] na isti način kako su razvijene i kod [[viši sisavci|viših sisavaca]], i omogućuju im ''klizanje'' ili ''jedrenje'' zrakom. Neke skupine tobolčara već svojim imenom daju naslutiti veliku sličnost skupinama viših sisavaca ([[štakoraši]], više vrsta iz reda [[zvjeraši|zvjeraša]]).
 
== Rasprostranjenost i životni prostor ==
Tobolčari nastanjuju [[Amerika|Ameriku]] i [[Australija|Australiju]], te područja oko Australije. U Americi većina živi na području južne, a samo neke vrste u srednjoj Americi. Jedina vrsta koja nastanjuje sjevernu Ameriku je [[sjeverni oposum]], gdje se kao [[hemerofili|hemerofil]] raširio velikim područjima [[SAD]]a, pa čak i [[Kanada|Kanade]].
 
Linija 50 ⟶ 51:
Tobolčari su naselili najrazličitija staništa. Može ih se naći u šumama, na travnjacima, u brdovitim krajevima a i u [[pustinja]]ma. Međutim, pada u oči da se, za razliku od viših sisavaca, jedva poneka vrsta prilagodila životu u vodi. To je uspjelo samo vrstama ''Chironectos minimus'' i u manjoj mjeri ''[[Lutreolina crassicaudata]]''. Razvili su [[plivaća kožica|plivaće kožice]], a tobolci im se vodonepropusno zatvaraju. Mnoge vrste žive na drveću i [[nasuprotnost|nasuprotnim]] palcem i [[rep]]om kojim se koriste za prihvaćanje za grane pokazuju vrlo dobru prilagođenost toj vrsti okoliša, dok drugi žive isključivo na tlu.
 
== Način života ==
Jednako kao što su im različiti okoliši u kojima žive, tobolčari se razlikuju i načinom života, tako da se jedva može reći nešto općenito što bi u tom smislu vrijedilo za sve. Neke su vrste dnevne, druge noćne životinje, a treće su aktivne u sumrak, neke su samotnjaci, a druge žive u skupinama. U usporedbi s višim sisavcima, manje su socijalizirani. Mnoge vrste su samotnjaci ili žive u labavim grupama bez trajnih socijalnih struktura; grupe s kompleksno razvijenim međusobnim odnosima nadređenosti i podređenosti su vrlo rijetke.
 
Značajno su im različite i prehrambene navike. Postoje isključivi [[biljožder]]i kao što su [[klokani]], [[zdepaši]] i [[koala|koale]], zatim [[svežder]]i kao što su [[štakoraši]] i [[nosati tobolčari]] ali i [[mesožder]]i kao što su [[zvjeraši]] i neke vrste [[oposumi|oposuma]]. Nakon što su izumrli veliki mesožderi, kao što su bili [[tasmanijski tigar]] koji je izumro nedavno i još prije oko 50.000 godina izumrla porodica [[lavovi tobolčari|lavova tobolčara]] (Thylacoleonidae), [[tasmanijski vrag]] je najveći danas još [[recentna vrsta|živući]] tobolčar mesožder.
 
== Razmnožavanje ==
[[Datoteka:Joey in pouch.jpg|thumb|240px|Novorođenče [[klokani|klokana]] u majčinom [[tobolac|tobolcu]]]]
Pored već navedenih razlika u građi [[spolni organi|spolnih organa]], od [[viši sisavci|viših sisavaca]] se razlikuju i u načinu razmnožavanja. Većina vrsta tobolčara nema pravu [[placenta|placentu]], zbog nedostatka [[trofoblast]]a ne stvara se [[imunitet|imunološka]] prepreka između majke i ploda, pa skotnost mora završiti prije nego što imunološki sistem majke počne djelovati, doživljavajući plod kao nepoželjno strano tijelo i napadajući ga. Plod se hrani žumankom oplođenog jajašca. No postoje i neke vrste s razvijenom placentom kao što su [[nosati tobolčari]] i [[koala|koale]]. Skotnost je kratka, traje između 11 i 43 dana.
Linija 65 ⟶ 66:
Ranije se ovaj način donošenja mladunaca na svijet, u usporedbi s [[viši sisavci|višim sisavcima]] smatrao primitivnim, manje razvijenim. Takvoj predrasudi je doprinijelo i uspješno istiskivanje tobolčara od strane viših sisavaca dovedenih na područja gdje ih ranije nije bilo. Danas se smatra, da svaki od ova dva načina ima svoje prednosti i nedostatke u odnosu na onaj drugi.
 
== Unutrašnja sistematika ==
Ranije sistematike obuhvaćale su sve tobolčare u jedan jedini [[Red (taksonomija)|red]], Marsupialia. Suvremena istraživanja su ih podijelila u sedam redova, koji se mogu razvrstati u dva [[nadred]]a.
* '''[[Ameridelphia]]''' obuhvaćaju, s jednim izuzetkom, sve tobolčare koji žive na [[Amerika|američkom]] kontinentu, i dijele se na dva reda: