Markion – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 50:
{{main|Markioniti}}
[[Datoteka:Marcion teaching.jpg|thumb|250px|Markion izlaže svoj kanon.]]
Organizacija markionitske zajednice se nije mnogo razlikovala od hrišćanske crkve. [[krštenje|Krštavali]] su u vodi i [[miropomazanje|pomazivali]] svetim uljem. [[Žene]] su jednako učestvovale u verskom životu i bilo im je dopušteno da krštavaju.<ref name="verujem.org"/> Markion je skandalizovao pravoverne savremenike postavljanjem žena na položaje sveštenika i biskupa ravnopravno sa muškarcima. <ref name="Gnostička evanđelja">[http://www.scribd.com/doc/56095362/Elejn-Pejgels-Gnosti%C4%8Dka-evan%C4%91elja Elejn Pejgels - Gnostička evanđelja] (scribd)</ref> Markionitske hrišćanske zajednice su se „za pola generacije proširile celim poznatim svetom“<ref name="Evans"/>. Naredna dva veka će skoro u svakom većem mestu predstavljati opoziciju [[katoličnost|katoličkoj]] ([[sabornost|sabornoj]]) crkvi, preživljući „neznabožačke progone i carsku nenaklonost.“<ref name="Evans">Evans, Ernest: [[Tertullian]], ''Against Marcion'', p. ix (Oxford University Press, 1972). [http://www.tertullian.org/articles/evans_marc/evans_marc_00index.htm E-text of ''Adversus Marcionem'' and Evan's introduction "Marcion: His Doctrine and Influence"]</ref>
 
Neki kasniji sljedbenici, poput [[Markus (gnostik)|Markusa]], su radikalizovali Marcionovo učenje te starozavjetnog Boga proglasili zlim Bogom.<ref name="Šagi-Bunić"/> Od Markionovih učenika najistaknutiji je bio [[Apeles]], koji se u Rimu priključio Markionu, a još za njegova života otišao je u [[Aleksandrija|Aleksandriju]], gde je razradio učenje da je [[demijurg]]a stvorio dobri [[bog]]. Napisao je Silogizme (''Syllogismoi'') u kojima je dokazivao da su [[Mojsije]]ve knjige pune neistina, pa prema tome ne mogu biti božjeg porekla.<ref name="Bošnjak"/>
Markionitske hrišćanske zajednice su se „za pola generacije proširile celim poznatim svetom“<ref name="Evans"/>. Naredna dva veka će skoro u svakom većem mestu predstavljati opoziciju [[katoličnost|katoličkoj]] ([[sabornost|sabornoj]]) crkvi, preživljući „neznabožačke progone i carsku nenaklonost.“<ref name="Evans">Evans, Ernest: [[Tertullian]], ''Against Marcion'', p. ix (Oxford University Press, 1972). [http://www.tertullian.org/articles/evans_marc/evans_marc_00index.htm E-text of ''Adversus Marcionem'' and Evan's introduction "Marcion: His Doctrine and Influence"]</ref>
 
Od Markionovih učenika najistaknutiji je bio [[Apeles]], koji se u Rimu priključio Markionu, a još za njegova života otišao je u [[Aleksandrija|Aleksandriju]], gde je razradio učenje da je [[demijurg]]a stvorio dobri [[bog]]. Napisao je Silogizme (''Syllogismoi'') u kojima je dokazivao da su [[Mojsije]]ve knjige pune neistina, pa prema tome ne mogu biti božjeg porekla.<ref name="Bošnjak"/> Grčki filozof [[Kelsos]], pišući u Aleksandriji krajem 2. veka o hrišćanima svoga vremena, pominje i Markionite.<ref name="Bošnjak"/> Markionova zajednica postojala je još u V stoljeću.<ref name="Šagi-Bunić"/>
 
Markionove ideje se pojavljuju i u [[Mani]]jevom učenju, pa se krajem [[4. vek]]a mnogi markioniti pretapaju u [[manihejstvo|manihejce]]. Slične ideje o odbacivanju Starog zaveta će se pojaviti par vekova kasnije u učenjima [[bogumili|bogumila]] na Balkanu i [[katari|katara]] u južnoj Francuskoj.<ref>Riparelli, Enrico, ''Il volto del Cristo dualista. Da Marcione ai catari'', Peter Lang, Bern - Berlin - Bruxelles - Frankfurt am Main - New York - Oxford - Wien 2008, 368 pp.&nbsp;ISBN 9783039114900</ref>