Porfirije Tirski – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m →Izvori |
|||
Red 50:
{{citat|u koji rod (genos) zapravo treba ubrojiti kršćane, kad oni sasvim raskidaju s tradicijom; nije ih moguće smjestiti ni u neku barbarsku ni u grčku tradiciju; oni su od Židova otpali, dapače su se naprosto okrenuli od predaje, od mjesta koje im je povijest dodijelila.<ref name="Šagi-Bunić">[http://www.scribd.com/doc/60958056/Tomislav-J-%C5%A0agi-Buni%C4%87-Povijest-kr%C5%A1%C4%87anske-literature-svezak-I Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I)] (scribd)</ref>}}
Kršćani se hvastanjem o vlastitoj novosti, ne slijedeći ni ideje Grka ni običaje barbara, pokazuju kao [[ateisti]] koji napuštaju tradicionalne bogove pomoću kojih se drži svaki grad i svaki narod; oni se bore protiv samoga Boga, jer ne priznaju ni hramove ni obrede koji se poštuju po svem svijetu, koje su priznali kraljevi, zakonodavci, filozofi. Da imaju pravi pojam o božanskoj »monarhiji«, oni bi shvatili da je Bogu čast da ima pod sobom mnoštvo drugih bogova preko kojih upravlja svijetom. Uostalom, kršćani i sami vjeruju u posredna bića koja zovu [[anđeli]]ma, samo tvrdoglavo odbijaju da im dadu ime bog, kao da je Bog ljubomoran na svoje ime. I čemu napadati [[hramo]]ve i [[kip]]ove, kad su to samo simboli, a kršćani se i sami sakupljaju na molitvu u prostranim prostorijama, dok bi se s Bogom mogli susresti posvuda.<ref name="Šagi-Bunić"/>
Porfirije se od Celza razlikuje preciznijim raspravljanjem o pojedinim mjestima [[Sveto pismo|Svetih knjiga]]. On takođre ne napada [[Krist]]a onakvom oštrinom, i ne govori o njemu s onolikim prezirom, kao što je to činio Celzo. Izgleda da je Porfirije [[Isus]]a smatrao za mudraca, čija je duša bila sjedinjena s [[nous]]om, ali ipak nije bio [[Bog]], kao što su kršćani verovali.<ref name="Šagi-Bunić"/> Porfirije se žestoko obara na [[apostol]]e, na [[sveti Petar|Petra]], a posebno na [[Pavle iz Tarsa|Pavla]], jer su pripisali Isusu stvari koje nije radio. Porfirije piše da je Petar bio kukavica, podlac, licemjer, impulzivni kavgadžija, te sumnja da bi ga Isus učinio prvakom apostola. ▼
▲Porfirije se od Celza razlikuje preciznijim raspravljanjem o pojedinim mjestima [[Sveto pismo|Svetih knjiga]]. On takođre ne napada [[Krist]]a onakvom oštrinom, i ne govori o njemu s onolikim prezirom, kao što je to činio Celzo. Izgleda da je Porfirije [[Isus]]a smatrao za
{{citat|Jer kako čovjek ne bi zadrhtao pri pomisli da onakav čovjek prima ključeve nebeske i vlast da veže i razrešuje, čovjek koji je tako bio zapleten u svoje vlastite mane!<ref>Harnack, n. 26</ref>}}
Linija 61 ⟶ 63:
{{citat|Evanđelisti su bili pisci romana - a ne posmatrači ili svedoci Isusovog života. Svaki od njih četvorice protivreči ostalima u svojoj priči o njegovoj patnji i raspeću.<ref>Porfirije, ''Protiv hrišćana'', 2,13-15</ref>}}
Kao filozof, Porfirije se posebno obara na pojam [[utjelovljenje|utjelovljenja]], na učenje o kraju ovoga svijeta i na [[uskrsnuće tijela]]. Kako bi se Bog, kao čisto duhovno biće, mogao spustiti u ljudsko tijelo i tako se na neki način uprljati? Kako bi Netrpljivi mogao podnijeti trpljenje? A i kakvu bi korist mogla ljudskom rodu donijeti inkarnacija i smrt na križu? (Harnack, n. 84). Kad bi Isus zaista bio Bog i htio da ljudi u nj povjeruju, čemu bi mu služilo opskurno rođenje?
{{citat|Ako je Isus doista uskrsnuo, zar se nije trebao ukazati velikom sve ćeniku i Pilatu i Herodu, umjesto priprostim ženama i nekolicini malih ljudi bez ugleda?<ref>Harnack, n. 64</ref> Zar ne bi bilo logično da siđe s neba na čudesan način, pred sakupljenim mnoštvom Židova i Helena?<ref>Harnack, br. 65</ref>}}
{{citat|I kakvo uskrsnuće tijela? Uzmimo, da se čovjek kod brodoloma utopi i pojedu ga morske ribe, ribe pojedu ribari, ribari poginu, njihova tjelesa pojedu psi, pse opet Iješinari: gdje će Bog pronaći i sabrati onog brodolomnika?<ref>Harnack, n. 94</ref>}}
Porfirijevo se protivljenje uskrsnuću tijela osnivalo na filozofskom stavu neoplatonizma. Tijelo je u biti nešto loše, jer je materijalno. [[Duša]] je u njemu sputana, i sav je etički napor u tome da se duša oslobodi. Neshvatljivo je da se kao vrijednost predstavlja povratak duše u tijelo.
Porfirije je ipak bio dosta pod utjecajem kršćanskog moralnog ideala, i to je raslo pod kraj njegova života, tako da je Harnack izrekao misao da bi »njegovo pismo supruzi Marceli gotovo moglo biti napisano od jednog kršćanina«.<ref>A. Harnack, ''Die Mission und Ausbreitung'', str. 355</ref>
Porfirijev spis nije sačuvan jer su kršćanski carevi, [[Konstantin I]] najprije, a zatim [[Teodozije II]] i [[Valentijan III]], naredili da se svi primjerci spale. Protiv Porfirija su pisali kršćanski pisci [[Metodije Olimpski]] (jednu knjigu), [[Euzebije Cezarejski]] (25 knjiga), [[Apolinar iz Laodiceje]] (30 knjiga) i eunomijevac [[Filostorgije]], crkveni povjesničar iz V stoljeća; ali su i sva ta djela izgubljena. Tako o Porfirijevu djelu znamo samo preko fragmenata nekih pisaca, posebno kod [[Makarije Magnes|Makarija Magnesa]] (oko 410.).
| |||