Porfirije Tirski – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 46:
== Kritika hrišćanstva ==
Porfirijevo delo protiv kršćana (''Kata Christianon'', 15 knjiga) predstavlja jednu od najsolidnijih antičkih kritika hrišćanstva, za koju je [[Adolf Harnack|Harnack]] napisao da je to »oporuka helenizma u odnosu na kršćanstvo« i da »Porfirije još danas nije pobijen«.<ref>Adolf Harnack, ''Die Mission und Ausbreitung des Christentums'', str. 356 i 353</ref> Porfirije svoj napad na kršćanstvo nadovezuje na [[Celz]]a, ali se čini preko Origenova spisa ''[[Contra Celsum]]'', budući da su neke misli izazvane Origenovim odgovorom Celzu. Na Celza se nadovezuje odmah od početka svojega spisa Protiv kršćana, kada pita:
{{citat|u koji rod (genos) zapravo treba ubrojiti kršćane, kad oni sasvim raskidaju s tradicijom; nije ih moguće smjestiti ni u neku barbarsku ni u grčku tradiciju; oni su od Židova otpali, dapače su se naprosto okrenuli od predaje, od mjesta koje im je povijest dodijelila.<ref name="Šagi-Bunić">[http://www.scribd.com/doc/60958056/Tomislav-J-%C5%A0agi-Buni%C4%87-Povijest-kr%C5%A1%C4%87anske-literature-svezak-I Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I)] (scribd)</ref>}}
Porfirijev spis nije sačuvan jer su kršćanski carevi, [[Konstantin I]] najprije, a zatim [[Teodozije II]] i [[Valentijan III]], naredili da se svi primjerci spale. Protiv Porfirija su pisali kršćanski pisci [[Metodije Olimpski]] (jednu knjigu), [[Euzebije Cezarejski]] (25 knjiga), [[Apolinar iz Laodiceje]] (30 knjiga) i eunomijevac [[Filostorgije]], crkveni povjesničar iz V stoljeća; ali su i sva ta djela izgubljena. Tako o Porfirijevu djelu znamo samo preko fragmenata nekih pisaca, posebno kod [[Makarije Magnes|Makarija Magnesa]] (oko 410.). ▼
Porfirije se od Celza razlikuje preciznijim raspravljanjem o pojedinim mjestima [[Sveto pismo|Svetih knjiga]]. On takođre ne napada [[Krist]]a onakvom oštrinom, i ne govori o njemu s onolikim prezirom, kao što je to činio Celzo. Izgleda da je Porfirije [[Isus]]a smatrao za mudraca, čija je duša bila sjedinjena s [[nous]]om, ali ipak nije bio [[Bog]], kao što su kršćani verovali.<ref name="Šagi-Bunić"/>
Harnack je sabrao i izdao ([[1916]]. i [[1921]]) oko stotinu fragmenata, od kojih neki donose Porfirijev tekst, a neki indirektna svjedočanstva koja prenose bit njegove misli. ▼
Porfirije posebno kritikuje hrišćanske pisce zbog nepouzdanosti:
{{citat|Evanđelisti su bili pisci romana - a ne posmatrači ili svedoci Isusovog života. Svaki od njih četvorice protivreči ostalima u svojoj priči o njegovoj patnji i raspeću.<ref>Porfirije, ''Protiv hrišćana'', 2,13-15</ref>}}
▲Porfirijev spis nije sačuvan jer su kršćanski carevi, [[Konstantin I]] najprije, a zatim [[Teodozije II]] i [[Valentijan III]], naredili da se svi primjerci spale. Protiv Porfirija su pisali kršćanski pisci [[Metodije Olimpski]] (jednu knjigu), [[Euzebije Cezarejski]] (25 knjiga), [[Apolinar iz Laodiceje]] (30 knjiga) i eunomijevac [[Filostorgije]], crkveni povjesničar iz V stoljeća; ali su i sva ta djela izgubljena. Tako o Porfirijevu djelu znamo samo preko fragmenata nekih pisaca, posebno kod [[Makarije Magnes|Makarija Magnesa]] (oko 410.).
▲Harnack je sabrao i izdao ([[1916]]. i [[1921]]) oko stotinu fragmenata, od kojih neki donose Porfirijev tekst, a neki indirektna svjedočanstva koja prenose bit njegove misli.
== Izvori ==
| |||