Plinije Mlađi – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: hu:Ifjabb Plinius
prošireno
Red 17:
== Pisma povodom hrišćana ==
 
Iako u to vreme nijedan zakon nije posebno zabranjivao prelazak u hrišćanstvo, od svakog sudije koji je čuo da je neko optužen za prelazak u hrišćanstvo zahtevalo se da izvrši istragu. <ref>Za opširniju diskusiju videti: W. H. C. Frend, ''Martyrdom and Persecution in the Early Church'' (Oxforđ, 1965; New York, 1967); Frend »''The Gnostic Sects and the Roman Empire''«, u: Journal of Ecclesiastical History, Vol. V (1954), 25—37.</ref> NePlinije znajućije kakobez dadaljnjega postupaosudio una takvimsmrt slučajevima,one Plinije,kršćane guvernerkoji Bitinijesu (provincijaustrajali u Malojsvome Aziji),kršćanskom pisaopripadništvu i nisu htjeli načiniti čine službenog državnog kulta; samo je (okorimske građane — po zakonu — pridržao za carski [[112sud]]. godine)Plinijeva caruistraga nije otkrila da kršćani čine zločine koji im se pripisuju. Dapače, suprotno optužbama, kršćani se na svojim sastancima [[Trajan]]u zoru, zahtevajućikad razjašnjenjepjevaju pjesmu Kristu kao Bogu, »zakletvom obavezuju da neće činiti nikakva zločina«, da neće činiti ni »krađe, ni grabeža ni preljuba«, a hrana koju uzimaju na sastanku sasvim je obična i bezazlena.<ref name="Šagi-Bunić">[http://www.scribd.com/doc/60958056/Tomislav-J-%C5%A0agi-Buni%C4%87-Povijest-kr%C5%A1%C4%87anske-literature-svezak-I Tomislav J. Šagi-Bunić - Povijest kršćanske literature (svezak I)] (scribd)</ref>
 
Ne znajući kako načelno da postupa u takvim slučajevima, Plinije, guverner Bitinije (provincija u Maloj Aziji), pisao je (oko [[112]]. godine) caru [[Trajan]]u, zahtevajući razjašnjenje. Njegovo je glavno pitanje caru da li treba kazniti i one koji su bili kršćani, ali koji su se kršćanstva javno odrekli. Njegov je prijedlog da se takve pusti na miru, jer zaključuje da će mnoštvo kršćana napustiti svoj stav ako se oni koji zaniječu kršćanstvo ne budu progonili.<ref name="Šagi-Bunić"/>
 
{{citat|Običaj mi je, care gospodare, da podnesem tebi sva pitanja gde nisam siguran kako da postupim. Ko će mi bolje pokazati put ... ? Nisam nikad učestvovao u istragama o hrišćanima; stoga ne znam koji se zločin obično kažnjava i istražuje, a šta se dopušta ... u međuvremenu, ovako sam postupio sa onima koje su mi optužili kao hrišćane. Pitao sam ih da li su hrišćani, i pitao sam ih po drugi i po treći put, uz pretnju kazne. Ako nisu popuštali, naređivao sam da se odvedu i pogube, jer nisam nimalo sumnjao da, bez obzira šta su, zaslužuju da budu kažnjeni zbog tvrdoglavosti i nepokolebljive upornosti... Kao što sam smatrao da je pravo da pustim one koji su rekli da nisu hrišćani niti da su ikad bili, nakon što bi očitali molitvu bogovima po mom uputstvu, i prineli vino i palili mirise tvom kipu koji sam naredio da donesu u sud u tu svrhu i, štaviše, proklinjali su Hrista — što nijednog (tako kažu) pravog hrišćanina ne možeš naterati da čini. <ref>Plinije, Pisma 10.96.</ref>}}