Jakovljeva poslanica – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m r2.7.1) (robot Dodaje: sk:Jakubov list
Xqbot (razgovor | doprinos)
m r2.7.2) (robot Dodaje: bar:Briaf vo Jakobus; kozmetičke promjene
Red 4:
Mnogi smatraju da je ova poslanica najstariji spis Novog zaveta napisana pre [[Jerusalimski Sabor|Jerusalimskog Sabora]], 49 ili [[50]]. godine. Zbog toga što se zasniva u duhu Jevrejskog moralnog propovedništva. To je i dokaz njene starine. Dosta se razlikuje od Pavlovih poslanica. U njoj nema poslaničkih elemenata kao što su uvodni i zaključni pozdravi, lične poruke itd. Pisana je u duhu starozavetnih poučnih knjiga.
 
== Naziv ==
Grčki naslov poslanice u [[hrvatski jezik|hrvatskom]] je prijevodu Novog zavjeta Jakovljeva poslanica, prema imenu autora poslanice.
 
== Književna vrsta ==
Izuzme li se naslov (1,1), Jakovljeva poslanica nema nijedno od svojstava pisma pa više izgleda kao [[homilija]] ili [[propovijed]]. Završava naglo bez i najmanjeg traga poslaničke formule. Po obliku je niz [[moral]]nih poticaja. Spis je srodan sa [[Stari zavjet|starozavjetnom]] [[mudrosna književnost|mudrosnom književnošću]], osobito s [[Mudre izreke|Izrekama]] i [[Knjiga Sirahova|Knjigom Sirahovom]]. [[Židovstvo|Židovski utjecaj]] dopunjen je [[kršćanstvo|kršćanskim]] duhom i pobudama, te bliskom srodnošću s [[Isus]]ovim učenjem. Vidljive su teme radosti u patnjama s nadom u nebesku nagradu, o oproštenju grijeha itd. Jakovljeva poslanica očito je nadahnuta usmenom predajom i prvim pisanim izvještajima, a pisana je na grčkom jeziku.
 
== Autor ==
 
Kao autor poslanice naveden je [[Jakov]], vjerojatno [[Jakov Pravedni]] poznat kao brat Gospodinov (Mt 13,55), vrlo značajna i utjecajna osoba u [[jeruzalem]]skoj [[Crkva|Crkvi]] (Dj 12,17; Gal 1,19; 2,9-12). Umro je mučeničkom smrću oko 62. g. Danas se, međutim, znanstvenici drže da nije riječ ni o jednom Jakovu poznatom iz [[evanđelje|evanđelja]], nego o nekom kasnijem piscu koji se poziva na autoritet brata Gospodinova.
 
== Naslovnici ==
 
Spis je upućen ''dvanaestorma plemenâ Raseljeništva'' (1,1), zacijelo kršćanima [[židov]]skog podrijetla raspršenima u grčko-rimskom svijetu, nadasve u graničnim područjima s [[Palestina|Palestinom]], kao što su [[Sirija]] i [[Egipat]]. Upućena je sredini u kojoj postoje izrazite društvene razlike (bogataši i siromasi). Jakov pokazuje svu svoju ljubav prema ožalošćenima i slabima, za njih je prije svega i napisao poslanicu.
 
== Vrijeme nastanka ==
 
Ako se zastupa autentičnost poslanice, drži se da je nastala vrlo rano, između godine 35. i 50. jer ovaj spis sadrži oznake prvotnog kršćanstva. Drugi pak pretpostavljaju da je Jakov napisao poslanicu potkraj svoga života, između 57. i 62. g. Bliski dodiri između ove poslanice i [[Prva Petrova poslanica|Prve Petrove poslanice]] potkrepljuju ovo vrijeme pisanja. Oni koji odbacuju Jakovljevo auktorstvo datiraju je potkraj I. st. Dokaz je srodnost Jakovljeve poslanice s [[Prva Klementova poslanica|Prvom Klementovom poslanicom]] iz razdoblja oko 96.-98. godine. Jakovljeva poslanica, kao i mnogi drugi [[Novi zavjet|novozavjetni]] spisi, ne može se sa sigurnošću točno datirati.
 
== Struktura ==
 
Jakovljeva poslanica započinje naslovom i pozdravom (1,1), zatim govori o dobrim stranama kušnje (1,2-4), o Božjem odgovoru na [[molitva|molitvu]] (1,5-12), o Bogu i [[napast|napasti]]i (1,13-18), o tome da su djela važnija od riječi (1,19-27). Drugo poglavlje govori o razlici među ljudima (2,1-13) i o [[krepost vjere|vjeri]] i djelima (2,14-26), a u daljnjim poglavljima o grijesima (3,1-12; 4,1-17; 5,1-6), o [[mudrost]]i (3,13-18), te na kraju o dobru i brizi za [[obraćenje]] duša (5,7-20).
 
== Sadržaj ==
Jakov piše ''dvanaestorma plemenâ Raseljeništva'', ili svim kršćanima koji su novi narod Božji, daleko od svoje prave domovine. Patnje bi trebale biti izvor radosti, jer se na njima ispituje vjera i stječe postojanost (1,2-8).
 
Red 35:
Poslanica završava različitim opomenama (5,12-20). Preporučuje se molitva u patnji i radosti u duhu prošnje i zahvaljivanja (5,13). U 5,14s nalazimo [[Biblija|svetopisamski]] temelj za obred [[bolesničko pomazanje|bolesničkog pomazanja]]. Kršćanin koji zalutalog brata dovede ponovno na pravi put spasit će jednu dušu od propasti i ''pokriti'' mnoštvo grijeha (5,17-20) čime poslanica naglo završava.
 
== Poruka knjige ==
U poslanici je posebno istaknuta vrijednost djela koja su povezana s vjerom. Vjera je bez djela mrtva (2,17). Pred Bogom je mudar onaj koji je nesebičan i brižljiv prema drugima. Kršćanski je život usmjeren na Boga, tko vjeruje u molitvu ima na raspolaganju veliku snagu. Najvažnije je izgubljene vratiti Kristu (5,19s).
 
== Literatura ==
* Biblijski priručnik - Mala enciklopedija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1989.
* J. Gnilka, Teologija Novoga zavjeta, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1999.
* Novi zavjet (preveo Ljudevit Rupčić), Naša ognjišta, Tomislavgrad, 1996.
* W. J. Harrington, Uvod u Novi zavjet, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1993.
 
[[Kategorija:Novi zavjet]]
Red 48:
[[ar:رسالة يعقوب]]
[[arc:ܐܓܪܬܐ ܕܝܥܩܘܒ]]
[[bar:Briaf vo Jakobus]]
[[ca:Epístola de Sant Jaume]]
[[cdo:Ngā-gáuk Cṳ̆]]