Pismo Jeremije – razlika između verzija

 

Pismo Jeremije proroka svrstava se u [[deuterokanonske knjige|deuterokanonskih knjiga]], koje kao sastavni dio Staroga zavjeta priznaju [[Katoličanstvo|katolici]] i [[Pravoslavlje|pravoslavni]]. Katolici ovo pismo gledaju kao 6. poglavlje u [[Baruh (knjiga)|Baruhovoj knjizi]], a kod pravoslavnih je zasebna knjiga. Neki smatraju, da je autor [[prorok]] [[Jeremija]], a drugi da je neki [[helenizam|helenistički]] [[Židov]] iz [[Aleksandrija|Aleksandrije]]. Ne zna se točno vrijeme pisanja. Smisao pisanja je poručiti prognanim Židovima u [[Babilon]]u, da se ne klanjaju babilonskim poganskim idolima, nego samo pravome [[Bog]]u. Oni su dospjeli u Babilon, zbog [[grijeh]]a protiv Boga, nakon što je babilonski kralj [[Nabukodonosor II.]] osvojio [[Kraljevstvo Juda|Judeju]]. Tamo će ostati oko 70 godina. Pisac je naglasio, da su poganski idoli od [[srebro|srebra]] i [[zlato|zlata]] nemoćni i nesposobni: "Naime oni ne mogu ni prokleti ni blagosloviti kraljeve; oni su nesposobni pokazati bezbožnicima znakove u nebu ni svijetliti kao [[mjesec]]. Divlje zvijeri su im nadmoćnije, one koje mogu, bježeći prema jednom zaklonu, spasiti same sebe. Dakle, na nikakav način, nama se ne čini da su to bogovi; dakle ne bojte ih se! (Bar 6, 65-67). Ovo pismo je jedno od tri deuterokanonske knjige (uz [[Tobija (knjiga)|Tobiju]] i [[Knjiga Sirahova|Knjigu Sirahovu]]), koje su pronađene među [[Kumranski svici|Kumranskim svicima]] s [[Mrtvo more|Mrtvog mora]]. Tekst je bio na [[grčki jezik|grčkome jeziku]].

 

[[Kategorija:Stari zavjet]]