Participacija – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 34:
 
Opća predodžba da ljudi svojim postojanjem, životom, postupcima pa i mislima participiraju u u nekoj [[realnost]]i koja prevazilazi ovu [[materija]]lnu u kojoj neposredno pribivamo, prisutna je naravno u manjoj ili višoj mjeri u svim religijama, osobito monoteističkim. U tome postoje razne tendencije i naglasci: obavljanje obreda, primanje sakramenata, svakodnevni trud i moralnost, mistički zanos. Postoje razlike u raznim strujama kršćanstva, židovstva i islama; naravno, nisu apsolutne, sve vrste tradicija postoje u svim religijama i konfecijama, samo s različitim dominantnim naglaskom.
 
[[Datoteka:SVouet.jpg|thumb|185px|Po [[Apostol Pavle|Pavlovoj]] mistici participacije, kršćanin [[krštenje]]m postaje dionik [[Smrt Isusa|Kristove smrti]] i [[uskrsnuće|uskrsnuća]], on umire i vaskrsava s Kristom.]]
 
U tradiciji latinskog kršćanstva ("zapadnog", što danas uključuje uz [[katoličanstvo]] također i [[protestantizam]]) predodžbi o sudjelovanju čovjeka (pa i svijeta u cjelini) u Božanskom pridaje generalno manji značaj, a više se ističe Božja [[transcendentalnost]]. Čovjek, pa i čitav svijet, po dominantnoj tradiciji, opterećeni su [[Istočni grijeh|istočnim grijehom]] i padom, koji ih je odvajio od Boga.