Participacija – razlika između verzija

=== Religijsko značenje ===

 

 

U tradiciji latinskog kršćanstva ("zapadnog", što danas uključuje uz [[katoličanstvo]] također i [[protestantizam]]) predodžbi o sudjelovanju čovjeka (pa i svijeta u cjelini) u Božanskom pridaje generalno manji značaj, a više se ističe Božja [[transcendentalnost]]. Čovjek, pa i čitav svijet, po dominantnoj tradiciji, opterećeni su [[Istočni grijeh|istočnim grijehom]] i padom, koji ih je odvajio od Boga.

U protestantizmu, iako se istočni grijeh osobito naglašava, odbačena je ova ideja Crkve. Nasuprot mukama koje život u ovom palom svijetu donosi, [[Martin Luther]] i [[Jean Calvin]] ističu značaj osobne savjesti i obavljanja dužnosti koje pred čovjeka stavljaju njegova profesija i druge obaveze; svijet se ne može spasiti, osobito kod Calvina, ali vjerom i savješću može se spasiti vlastita duša (a uspjeh u poslu može biti pokazatelj da Bog odobrava čovjekove napore). Ova protestantska "etika rada", kako kaže [[Max Weber]], odlično odgovara "duhu kapitalizma". Tu [[heteronoman|heteronomnu]] etiku osobito zaoštreno formulira [[Immanuel Kant]] u svojoj ''Kritici praktičkoga uma''. Uz obavljanje svakodnevne dužnosti, bitna je za participaciju u Božanskom i molitva i proučavanje Svetog Pisma.

 

 

U [[Židovstvo|židovstvu]] se u većoj mjeri nego u kršćanstvu naglašava značaj svakodnevnog života i usmjerenosti na ovaj svijet. Pojedinac participira u Božjem planu redovno čitajući [[Tora|Toru]] i obavljajući obrede, te slijedeču u svakodnevnom životu pravila koja Tora propisuje. Isus i rani kršćani to osuđuju kao formalizam. Pojam istočnog grijeha, koji opterećuje sve potomke Adama i Eve, u židovstvu međutim ne postoji: njihov grijeh je bio samo njihov, bez obzira na posljedice, pojedinac nije opterećen grijehom, niti svijet u cjelini. Ovaj svijet je Božje djelo, pa čovjek, sudjelujući u njemu i nastojeći ga spoznati, sudjeluje u Božanskom. Osim toga, židovska vjera snažno potiče pojedinca na socijalno djelovanje, da se ovaj svijet nastoji učiniti boljim, sudjelujući tako u Božjem naumu. Zato židovstvo tradicionalno cijeni učenost, a mnogi Židovi, kada su u XIX. i XX. stoljeću dobili mogućnost izlaska iz [[geto|geta]] i sudjelovanja u društvenom i političkom životu, prihvatili su radikalne ljevičarske ideje.