Poslanica Rimljanima – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m razne ispravke |
m r2.7.2) (robot Dodaje: bar:Briaf an de Rema; kozmetičke promjene |
||
Red 2:
'''Poslanica Rimljanima''' je jedna od [[Pavlove poslanice|Pavlovih poslanica]] ili pisama uključenih u [[Novi zavjet|novozavjetni]] kanon [[Kršćanstvo|kršćanske]] [[Biblija|Biblije]]. Često se za njega koristi skraćenica "[[Rimljani]]" ili "Rimljanima". [[Kratice biblijskih knjiga|Biblijska kratica]] za nju je: Rim.
Smatra se jednim od sedam pisama koje se pripisuju [[Pavle iz Tarza|Pavlu iz Tarza]]. Napisana je u [[Korint
Ova poslanica više sliči [[teologija|teološkom]] traktatu nego pismu jer u njoj Pavle izlaže temeljne stavke svog propovijedanja.
Red 10:
Autor je poslanice Pavao iz Tarza. Njegovo autorstvo ne dovodi se ozbiljno u pitanje iako je potpisan Tercije, kao [[pisar]] poslanice (Rim 16,22). Tercije je vjerojatno jedan od Pavlovih [[tajnik]]a, kome je Pavle diktirao svoje pismo Rimljanima.<ref name="Ehrman"/>
Poslanica Rimljanima nastala je za vrijeme trećeg Pavlova [[Pavlova misijska putovanja|misijskog putovanja]], u [[Korint
== Sadržaj ==
[[Datoteka:PaulT.jpg|thumb|right|220px|Sveti Pavle piše njegove poslanice. ]]
Pavao piše poslanicu Crkvi u Rimu. Želja mu je da ju posjeti pa prethodno šalje svoju poslanicu po [[Feba|Febi]]. Pavao nije osnovao Crkvu u Rimu, pa se u uvodu poslanice predstavlja kao »sluga [[Isus|Krista Isusa]], pozvan za [[apostol
Odmah po uvodu nastupa oštar govor o gnjevu Božjem na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi (Rim 1,18). Bez obzira bio to [[pogani
Ovime se došlo do središnjeg pojma poslanice – vjere. U poslanici je naglašeno [[opravdanje]], [[spasenje]] i život pomoću vjere. To isključuje djela Zakona (3,28), ali uključuje djela vjere. Opravdanje je potrebno jer [[Adam]]ovim grijehom uđe [[smrt]] u svijet i u čovjeka (5,12.15). Opravdanje je dar za sve, dakle i bezbožnike, koji je stigao smrću Isusa Krista (5,6.8.10.15). Prije [[Isusovo uskrsnuće|Kristovog uskrsnuća]] [[grijeh]] je kraljevao smrću (5,21), a nakon uskrsnuća smrt više ne vlada njime (6,9). Tako je moguće da vjernici, [[evanđelja]] Božjeg žive tako da ne vlada više grijeh u smrtnome tijelu njihovu te se odaju požudama, nego da se predaju Bogu za oružje pravednosti jer žive u [[milost Božja|milosti]] (6,12-13). Tako se vidi čovjekova nutarnja napetost, želja da se živi po [[Duh]]u te zakonitosti tijela koje odvraćaju od te želje (7,14-25). Nadalje se govori o Božjoj vjernosti svome obećanju Židovima (9,6-13) unatoč njihovoj nevjeri (9,25-11,24) zbog koje se Bog smilovao svima [[pogani]]ma (''11,30-32''). Na kraju će se Božje obećanje ipak ostvariti [[Židovi|Izraelovim]] obraćenjem (11,25-29).
Red 45:
{{end box}}
[[Kategorija:
[[ar:رسالة بولس الرسول إلى أهل رومية]]
[[arc:ܐܓܪܬܐ ܕܠܘܬ ܪܗܘܡܝܐ]]
[[bar:Briaf an de Rema]]
[[bg:Послание към римляните]]
[[ca:Epístola als Romans]]
|