Wikipedija

Space Shuttle – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
m Bot: Interwiki za izabrane članke za hr:Space Shuttle
dodatak s hr.wiki
Red 1:
[[Datoteka:STS120LaunchHiRes.jpg|thumb|200px|Lansiranje Space Shuttlea ''Discovery'', misija STS-120]]
'''Space Shuttle''', službeno nazvan ''Space Transportation System'' ili ''STS'' (Svemirski transportni sistem), je svemirska letjelica koju kroz svemirsku agenciju [[NASA]] trenutno koristi vlada [[SAD|Sjedinjenih Država]] za svemirske letove s ljudskom posadom. Prvi letovi obavljeni su 1981, dok je predviđen za povlačenje iz upotrebe 2010. godine. Od drugih svemirskih vozila razlikuje po tome što se može upotrijebiti za više od jedne svemirske misije. Danas se uglavnom koristi za snabdijevanje [[ISS|Međunarodne svemirske stanice]].
 
'''Space Shuttle''', službeno nazvan ''Space Transportation System'' ili ''STS'' (Svemirski transportni sistem), je [[Svemirske letjelice|svemirska letjelica]] koju kroz svemirsku agenciju [[NASA]] trenutno koristi vlada [[SAD|Sjedinjenih Država]] za svemirske letove s ljudskom posadom. Prvi letovi obavljeni su 1981., dok je predviđen za povlačenje iz upotrebe 2011. godine.<ref name=Retiring>{{cite web|publisher=SPACE.com|url=http://www.space.com/missionlaunches/050512_rtf_shuttle.html |title= Shuttle's Retirement May Affect ISS Construction, NASA Chief Says}}</ref> Pri polijetanju sastoji se od tamnocrvenog vanjskog tanka (''External tank'', ''ET''), dvije bijele pogonske rakete na čvrsto gorivo (''Solid Rocket Boosters'', ''SRBs'') i orbitera, krilatog svemirskog zrakoplova koji je Space Shuttle u najužem smislu termina.
Dosada je sagrađeno pet modela i obavljeno 110 misija. Dva modela su uništena - [[Space Shuttle Challenger|Challenger]] godine [[1986]]. tokom lansiranja te [[Space Shuttle Columbia|Columbia]] godine [[2003]]. tokom povratka u Zemljinu atmosferu.
 
Orbiter prevozi [[Astronaut|astronaute]], najčešće njih pet do sedam, i korisni teret kao [[Umjetni satelit|satelite]] ili komponente svemirske stanice, do 22&nbsp;700 kg težine, u nižu [[Orbita|orbitu]], gornji dio [[Atmosfera|atmosfere]] ili [[Termosfera|termosferu]]<ref name="atmos">{{cite web|url=http://liftoff.msfc.nasa.gov/academy/space/atmosphere.html |title=Earth's Atmosphere |dateformat=mdy |publisher=[[NASA]] |author=NASA}}</ref>. Po završetku misije, uključuju se potisnici orbitalnog manevarskog sitema<ref name=OMS>{{cite web|publisher=NASA|url=http://spaceflight.nasa.gov/shuttle/reference/shutref/sts/requirements.html |title= Space Shuttle Requirements}}</ref> (''Orbital Maneuvering System OMS'') radi deorbitiranja i povratka u nižu atmosferu. Za vrijeme poniranja orbiter usporava iz nadzvučnog leta korištenjem trenja o atmosferu (zračno kočenje ili ''aerobraking''), te se pri fazi ateriranja ponaša kao [[Jedrilica (zrakoplov)|jedrilica]], i obavlja slijetanje u potpunosti bez pogona.
 
==Opis==
Shuttle je prva orbitalna svemirska letjelica projektirana za djelomično višestruko korištenje. Prevozi korisni teret u nižu orbitu, omogućuje rotaciju posade na [[Međunarodna svemirska postaja|Međunarodnoj svemirskoj postaji]] (''ISS'')<ref name=ISS>{{cite web|publisher=seds.org|url=http://seds.org/~spider/shuttle/iss-sche.htmll |title= International Space Station Flight Schedule}}</ref>, i obavlja popravke satelita, svemirskih postaja i sličnih orbitalnih uređaja. Orbiter također može ukrcati satelite i druge terete iz orbite i vratiti ih na [[Zemlja|zemlju]]. Svaki pojedini Shuttle bio je dizajniran za planirani radni vijek od 100 letova kroz 10 godina korištenja.<ref name=Allabout>{{cite web|publisher=space.com|url=http://www.space.com/space-shuttle/ |title= All About the Space Shuttle}}</ref> Glavni odgovorni dizajner STS-a bio je [[Maxime Faget]]<ref name=Faget>{{cite web|publisher=astronautix.com|url=http://www.astronautix.com/articles/maxilder.htm |title= Max Faget: Master Builder}}</ref>, koji je također nadgledao projekte svemirskih letjelica [[Program Mercury|Mercury]], [[Program Gemini|Gemini]] i [[Program Apollo|Apollo]]. Ključni faktor pri određivanju veličine i oblika Shuttlea bila je potreba za ukrcajem najvećih predviđenih komercijalnih i vojnih satelita, i mogućnost korištenja krajnih strana nominalne putanje povratka radi potreba vojnih misija [[Ratno zrakoplovstvo SAD-a|američkog zrakoplovstva]], za mogućnost odustajanja nakon jedne orbite pri lansiranju u polarnu orbitu. Faktori koji su uvjetovali višekratnu upotrebu pogonskih raketa i potrošni vanjski tank bili su zahtjevi Pentagona za sredstvom visokog kapaciteta ukrcaja radi postavljanja satelita i nastojanje [[Richard Nixon|Nixonove]]<ref name=Nixon>{{cite web|publisher=NASA|url=http://history.nasa.gov/printFriendly/stsnixon.htm|title= President Nixon's 1972 Announcement on the Space Shuttle}}</ref> administracije da smanji troškove svemirskog istraživanja razvojem svemirske letjelice sa komponentama za višekratnu upotrebu.
 
Izrađeno je šest Space Shuttle orbitera; prvi, [[Space Shuttle Enterprise|''Enterprise'']], nije izrađen za svemirski let, te je korišten samo za testiranja.<ref name=(OV-101)>{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/enterprise.html|title= Enterprise (OV-101)}}</ref> Preostalih pet; [[Space Shuttle Columbia|''Columbia'']],<ref name=(OV-102)>{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/columbia.html|title= Columbia (OV-102)}}</ref> [[Space Shuttle Challenger|''Challenger'']],<ref name=(STA-099, OV-99)>{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/challenger.html|title= Challenger (STA-099, OV-99)}}</ref> [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']],<ref name=(OV-103)>{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/discovery.html|title= Discovery (OV-103)}}</ref> [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']],<ref name=(OV-104)>{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/atlantis.html|title= Atlantis (OV-104)}}</ref> i [[Space Shuttle Endeavour|''Endeavour'']],<ref name=(OV-105)>{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/endeavour.html|title= Endeavour (OV-105)}}</ref> korišteni su za svemirske letove. Dvije letjelice izgubljene su u nesrećama: ''Challenger'' je eksplodirao nakon polijetanja 1986., dok se ''Columbia'' disintegrirala pri povratku u atmosferu 2003., u oba slučaja sa sedam poginulih astronauta. ''Endeavour'' je izgrađen kao zamjena za ''Challenger''.<ref name="EN1">{{cite web|publisher=NASA - National Aeronautics and Space Administration|url=http://www.nasa.gov/centers/kennedy/shuttleoperations/orbiters/orbitersend.html |title=NASA Orbiter Fleet}}</ref>
 
Svaki Space Shuttle je djelomično višekratno upotrebivi sistem, sastavljen od tri glavna segmenta: Orbiter (''Orbiter Vehicle OV'') za višekratnu upotrebu, potrošni vanjski tank (''external tank ET''), i dvije djelomično višekratno upotrebive pogonske rakete (''solid rocket boosters SRBs''). Tank i rakete odbacuju se u toku penjanja; te samo orbiter ulazi u orbitu. Letjelica se lansira vertikalno kao konvencionalna raketa, dok orbiter jedri bez pogona motora u horizontalno slijetanje, nakon čega se ponovo oprema za daljnje letove.
 
Roger A. Pielke, Jr. je procijenio da je trošak programa Space Shuttle do 2008. iznosio 170 milijardi [[Američki dolar|američkih dolara]], prema tečaju iz 2008., što znači da je prosječni trošak pojedinog leta oko 1,5 milijardi američkih dolara.<ref> [http://sciencepolicy.colorado.edu/admin/publication_files/resource-2656-2008.18.pdf ''The Rise and Fall of the Space Shuttle''], Book Review: FINAL COUNTDOWN: NASA and the End of the Space Shuttle Program by Pat Duggins, American Scientist, 2008, Vol. 96, No. 5, p. 32. </ref><ref name=Pielke>{{cite web|publisher=americanscientist.org|url=http://www.americanscientist.org/bookshelf/pub/the-rise-and-fall-of-the-space-shuttle|title= The Rise and Fall of the Space Shuttle}}</ref>
 
Ponekad se sam obiter naziva Space Shuttleom. Tehnički gledano, to je pogrešno pripisani naziv, jer je "Svemirski transportni sistem" (''Space Transportation System'') kombinacija orbitera, vanjskog tanka i djelomično ponovo upotrebivih pogonskih raketa.<ref name="worldspace">{{cite web|publisher=worldspaceflight.com|url=http://www.worldspaceflight.com/addendum/us_rockets/sts.html |title=Space Transportation System}}</ref> Sva tri segmenta zajedno, nazivaju se ''"Stack"'' ([[Engleski jezik|eng]]. skupina elemenata, masa, mnoštvo).
 
===Orbiter===
Orbiter podsjeća na [[zrakoplov]] s dvostrukim delta krilima, s kutem 81° na unutarnjem napadnom rubu i 45° na vanjskom napadnom rubu.<ref name="angl">{{cite web|publisher=Aerospace-Technology.com The website for the aerospace industry|url=http://www.aerospace-technology.com/projects/discovery/ |title=Nasa Space Shuttle Orbiter Vehicles – Discovery, Atlantis and Endeavor, USA}}</ref> Napadni rub vertikalnog stabilizatora nagnut je unatrag pod kutem od 50°. Četiri elevona, montirana na izlaznim ivicama krila, zračna kočnica na kormilu, montirana na izlaznoj ivici stabilizatora, i zakrilce na trupu kontroliraju orbiter pri poniranju i slijetanju. Orbiter raspolaže s velikim prostorom za korisni teret, širine 4,6 [[Metar|m]] i dužine 18,3 [[Metar|m]], koji zauzima veći dio trupa.
<ref name="angl">{{cite web|publisher=Aerospace-Technology.com The website for the aerospace industry|url=http://www.aerospace-technology.com/projects/discovery/ |title=Nasa Space Shuttle Orbiter Vehicles – Discovery, Atlantis and Endeavor, USA}}</ref>
 
Tri glavna motora (''Space Shuttle main engines SSMEs'') montirani su u trokutni raspored na stažnjem kraju trupa. Motori se mogu okretati oko osi 10,5 stupnjeva gore i dolje i 8,5 stupnjeva lijevo i desno tijekom uspona radi promjene smjera potiska i kormilarenja.<ref name="SSMEs">{{cite web|publisher=century-of-flight.net|url=http://www.century-of-flight.net/Aviation%20history/space/Space%20Shuttle%20history.htm |title=The exploration of space - Space Shuttle history}}</ref> Struktura orbitera izrađena je većinom od [[Legura|legure]] [[Aluminij|aluminija]],<ref name="CF">{{cite web|publisher=U.S. Centennial of Flight Commision|url=http://www.centennialofflight.gov/essay/Evolution_of_Technology/TPS/Tech41.htm |title=Shuttle Thermal Protection System (TPS).}}</ref> dok je struktura motora izrađena od [[Titan (element)|titana]] (legura).
 
===Pogonske rakete===
Svaka od dvije pogonske rakete (''Solid rocket boosters SRBs'') omogućava 12,5 milijuna [[Njutn|njutna]] potiska pri lansiranju,<ref name="SRBs">{{cite web|publisher= National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://history.nasa.gov/SP-4012/vol3/ch1.htm|title=SP-4012 NASA HISTORICAL DATA BOOK: VOLUME III PROGRAMS AND PROJECTS 1969-1978}}</ref> što je 83% od ukupnog potiska potrebnog za lansiranje. Pogonske rakete odbacuju se dvije minute nakon lansiranja na visini od otprilike 45,7 [[Kilometar|km]],<ref name="CF">{{cite web|publisher=U.S. Centennial of Flight Commision|url=http://www.centennialofflight.gov/essay/Evolution_of_Technology/TPS/Tech41.htm |title=Shuttle Thermal Protection System (TPS).}}</ref> te potom otvaraju padobrane i spuštaju se u ocean radi procedure povratka u [[Svemirski centar John F. Kennedy|svemirski centar Kennedy]].<ref>{{cite web |title=NASA Space Shuttle Columbia Launch |url=http://www.asterpix.com/console?as=1203639196321-20328515dc }}</ref> Kućišta pogonskih raketa izrađena su od [[Čelik|čelika]] debljine oko 1,3 cm.<ref>{{cite web |author=NASA|url=http://history.nasa.gov/rogersrep/v2appl2b.htm |title=Report of the Presidential Commission on the Space Shuttle Challenger Accident |publisher=NASA}}</ref>
 
===Komande leta===
Na prvim letovima Shuttlea korišten je ''GRiD Compass'',<ref name="GRiD">{{cite web|publisher=Old Computers, rare, vintage and obsolete computers|url=http://oldcomputers.net/grid1101.html|title=GRiD Compass 1101}}</ref> jedno od prvih [[Prijenosno računalo|prijenosnih računala]]. Radi cijene od najmanje 8000 američkih dolara, ''GRiD Compass'' nije bio komercijalno uspješan, ali radi svoje veličine i težine nudio je neusporedive performanse,<ref name="GRiD1">{{cite web|url=http://www.computerhistory.org/events/index.php?id=1139464298|title=Pioneering the Laptop:Engineering the GRiD Compass|dateformat=mdy|publisher=The Computer History Museum|year=2006|author=The Computer History Museum}}</ref> te je NASA bila jedna od prvih korisnika.<ref name="GRiDNASA">{{cite web|url=http://ntrs.nasa.gov/search.jsp?R=499112&id=1&qs=Ntt%3DGRiD%252BCompass%26Ntk%3Dall%26Ntx%3Dmode%2520matchall%26N%3D0%26Ns%3DHarvestDate%257c1|title=Portable Computer |dateformat=mdy |publisher=NASA|year=1985|author=NASA}}</ref>
 
Shuttle je bio jedno od prvih vozila koja su koristila kompjutorizirane [[Komande leta|''fly-by-wire'']] digitalne komande leta<ref name="FBW">{{cite web|publisher=aviationexplorer.com|url=http://www.aviationexplorer.com/Fly_By_Wire_Aircraft.html|title=FLY-BY-WIRE AIRCRAFT HISTORY, FACTS AND PICTURES}}</ref>, što znači da nema mehaničkih ili hidrauličkih veza između upravljačke palice pilota i upravljačkih površina ili ''Reaction control system'' potisnika.
 
Pouzdanost je najveći problem s digitalnim ''fly-by-wire'' sistemima. Veliki dio razvoja odnosio se na Shuttleov kompjutorski sistem. Shuttle koristi pet identičnih redundantnih kompjutora opće namjene ''[[IBM]] 32-bit'', model ''AP-101'',<ref name="IBM">{{cite web|publisher=National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://history.nasa.gov/sts1/pages/computer.html|title=Advanced Vehicle Automation and Computers Aboard the Shuttle|author=Dennis Jenkins}}</ref> što stvara vrstu ugrađenog sistema. Četiri kompjutora koristi specijalizirani [[Programska podrška|softver]] nazvan "Primarni avionički softverski sistem (''Primary Avionics Software System, PASS'').<ref name="Computers and Avionics">{{cite web|publisher=klabs.org|url=http://klabs.org/DEI/Processor/shuttle/|title=Space Shuttle Computers and Avionics}}</ref> Peti rezervni kompjutor koristi odvojeni softver nazvan "Rezervne komande leta" (''Backup Flight System, BFS''). Zajedno se nazivaju "Sistem obrade podataka" (''Data Processing System, DPS'').<ref name="LogicD">{{cite web|publisher=NASA Office of Logic Design|url=http://www.klabs.org/mapld06/abstracts/139_ferguson_a.html |title=Implementing Space Shuttle Data Processing System Concepts in Programmable Logic Devices |author=Ferguson, Roscoe C. |coauthors=Robert Tate and Hiram C. Thompson}}</ref><ref name="ibm">{{cite web|url=http://www-03.ibm.com/ibm/history/exhibits/space/space_shuttle.html |title=IBM and the Space Shuttle |dateformat=mdy|author=IBM |publisher=[[IBM]]}}</ref>
 
Razvojni cilj Sistema obrade podataka je sigurnost i pouzdanost u slučaju kvara. Nakon jednog kvara, Shuttle još uvijek može nastaviti misiju, dok nakon dva kvara može sigurno sletjeti.
 
Četiri kompjutora opće namjene uglavnom djeluju tijesno povezani, međusobno se provjeravajući. Ako jedan od kompjutora pretrpi kvar, tri preostala izbace ga iz sistema, što ga izolira iz kontrole letjelice. Ukoliko drugi kompjutor zataji, dva kompjutora u funkciji izbace ga iz sistema. U rijetkim slučajevima kada se dogodi istovremeni kvar na dva kompjutora, jedna grupa izabrana je nasumce.
 
[[Slika:Atlantis is landing after STS-30 mission.jpg|thumb|lijevo|180px|''Atlantis'' izvlači [[Podvozje zrakoplova|podvozje]] prije slijetanja na pistu kao obični zrakoplov.]]
 
"Rezervne komande leta" (''BFS'')<ref name="BFS">{{cite web|publisher=National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/technology/sts-newsref/sts-av.html|title=MODULAR AUXILIARY DATA SYSTEM... AVIONICS SYSTEMS}}</ref> posebno su razvijeni softver koji djeluje na petom kompjutoru, korištenom jedino ukoliko cijeli glavni sistem četiri kompjutora pretrpi kvar. Premda su četiri glavna kompjutora [[Hardver|hardverski]] [[Redundantnost (baze podataka)|redundantna]], svi djeluju na istom softveru, te ih opći softverski problem može svih onesposobiti. Avionički softver ugrađenog sistema razvijen je u potpuno drukčijim uvjetima u odnosu na javni komercijalni softver, te je broj kodnih linija vrlo mali u usporedbi s njime. Promjene se primjenjuju vrlo rijetko uz obilna testiranja, uz brojno programsko i pokusno osoblje koje radi na maloj količini kompjutorskih kodova. U teoriji, još uvijek se može pokvariti, te ''BFS'' postoji za takve slučajeve. Do danas, za vrijeme niti jednog Shuttleovog svemirskog leta, nije bilo potrebe da ''BFS'' preuzme kontrolu primarnog sistema.
 
Softver za Shuttleove kompjutore napisan je jezikom više razine nazvanim ''HAL/S'',<ref name="Hal">{{cite web|publisher=Computer Dictionary Online|url=http://www.computer-dictionary-online.org/Hal%2FS.htm?q=Hal%2FS|title=Hal/S}}</ref> donekle sličnim na ''PL/I''. Posebno je razvijen za okoliš ugrađenog sistema stvarnog vremena.
 
Kompjutori ''IBM AP-101''<ref name="AP101">{{cite web|publisher=klabs.org|url=http://www.klabs.org/mapld06/abstracts/140_ferguson_a.html|title=Evolution of the Space Shuttle AP101}}</ref><ref name="AP101-2">{{cite web|publisher=National Aeronautics and Space Administration|url=http://history.nasa.gov/computers/Ch4-3.html|title=Computers in the Space Shuttle Avionics System}}</ref> izvorno su raspolagali s oko 424 kilobajta memorije magnetne jezgre pojedinačno. [[Procesor]] je mogao obraditi oko 400 000 naredbi u sekundi. Nisu imali [[Tvrdi disk|hard disk]], već su softver učitavali s magnetnih traka.
 
Godine 1990. originalni kompjutori zamjenjeni su nadograđenim modelom ''AP-101S'',<ref name="AP101S">{{cite web|publisher=The SAO/NASA Astrophysics Data System|url=http://adsabs.harvard.edu/abs/1987IEEEP..75..308N|title=SAO/NASA ADS Physics Abstract Service}}</ref><ref name="AP101S-1">{{cite web|publisher=IBM Archives|url=http://www-03.ibm.com/ibm/history/exhibits/space/space_chronology4.html|title=Space flight chronology}}</ref> s 2,5 puta većim kapacitetom memorije (oko 1 megabajt) i tri puta većom brzinom procesora (oko 1,2 milijuna operacija u sekundi). Memorija je promjenjena s magnetne jezgri na [[Poluvodič|poluvodičke]] s baterijskim napajanjem.
 
[[Slika:Shuttle Patch.svg|thumb|lijevo|180px|Simbol programa Space Shuttle.]]
===Oznake i simboli===
Oblik pisma korišten na Space Shuttle orbiteru je [[Helvetica]].<ref name="Helvetica">{{cite web|publisher=Wikipedia|url=http://en.wikipedia.org/wiki/Helvetica|title=Helvetica}}</ref> Na boku Shuttlea između prozora cockpita i vratiju teretnog prostora istaknuto je ime orbitera. Ispod stražnjih teretnih vratiju nalazi se oznaka NASA-e, tekst "United States" i [[Zastava Sjedinjenih Američkih Država]]. Još
jedna američka zastava istaknuta je na desnom krilu.
 
==Nadogradnje==
[[Slika:STSCPanel.jpg|thumb|desno|180px|Za vrijeme misije ''[[STS-101]]'', [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']] je bio prvi shuttle s [["Glass cockpit" pilotska kabina|"Glass cockpit" pilotskom kabinom]].<ref name="GC">{{cite web|publisher=National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://spaceflight.nasa.gov/spacenews/factsheets/pdfs/21stCenturyShuttle.pdf|title=THE 21 CENTURY SPACE SHUTTLE}}</ref>]]
 
Unutrašnjost shuttlea ostaje uvelike slična originalnom dizajnu, s iznimkom unaprijeđenih avioničkih kompjutora. Kao dodatak kompjutorskim nadogradnjama, originalni jednobojni displeji vektorske grafike u pilotskoj kabini zamijenjeni su suvremenim ravnim diplejima u boji, nalik onima u suvremenim putničkim zrakoplovima kao [[Airbus A380]] i [[Boeing 777]], što se naziva [["Glass cockpit" pilotska kabina|glass cockpit]]. Također se ukrcavaju i kompjutori s mogućnošću programiranja (izvorno, ''[[Hewlett-Packard|HP]]-41C''<ref name="HP-41C">{{cite web|publisher= National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://history.nasa.gov/computers/Ch4-6.html|title=Computers in the Space Shuttle Avionics System}}</ref>). Uvođenjem [[Međunarodna svemirska postaja|Međunarodne svemirske postaje]], unutrašnje zračne komore zamijenjene su vanjskim sistemom pristajanja radi mogućnosti većeg prostora za korisni teret na srednjoj palubi za vrijeme misija snabdijevanja orbitalne stanice.
 
Na Shuttleovim glavnim motorima (''SSMEs'') izvršeno je više poboljšanja radi veće snage i pouzdanosti, što objašnjava izraze kao "glavni motori na 104% snage". To ne znači da su motori forsirani preko sigurnosne granice, već je cifra od 100% originalni određeni nivo snage. Za vrijeme dugotrajnog razvojnog programa, [[Rocketdyne]] je ustanovio da je motor sposoban za siguran i pouzdan rad na 104% izvorno određene snage. Iako je bio moguće preformulirati omjer izlazne snage, te sadašnjih 104% podijeliti na 100%, radi toga bila bi potrebna revizija brojne ranije dokumentacije i softvera, te je iznos 104% zadržan. Nadogradnje glavnih motora označene su "''block'' bojevima", kao ''block I'', ''block II'', i ''block IIA''.<ref name="block">{{cite web|publisher=National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://www.nasa.gov/centers/marshall/pdf/113012main_shuttle_turbopump.pdf|title=Space Shuttle Main Engine Turbopump}}</ref> Nadogradnje su poboljšale pouzdanost, održavanje i performanse motora, te je krajnih 109% snage dosegnuto u hardveru leta s motorima ''Block II'' 2001
<ref name="109%-1">{{cite web|publisher=Pratt & Whitney Rocketdyne|url=http://www.pw.utc.com/vgn-ext-templating/v/index.jsp?vgnextoid=ef4f34890cb06110VgnVCM1000004601000aRCRD|title=Space Shuttle Main Engine}}</ref>.<ref name="109%">{{cite web|publisher=Pratt & Whitney Rocketdyne|url=http://www.pw.utc.com/StaticFiles/Pratt%20%26%20Whitney%20New/Media%20Center/Assets/1%20Static%20Files/Docs/pwr_SSME.pdf|title=Space Shuttle Main Engine (pdf)}}</ref>
 
Standardna maksimalna snaga je 104%, dok se 106% ili 109% koristi za odustajanje od leta. Za prve dvije misije, ''STS-1'' i ''STS-2'', vanjski tank bio je bijele boje radi zaštite izolacije koja prekriva većinu tanka, ali poboljšanja i testiranja pokazala su da to nije potrebno. Težina koja se uštedi nefarbanjem tanka rezultira povećanom mogućnosti korisnog tereta pri lansiranju u orbitu.<ref name="aerospaceweb">{{cite web|url=http://www.aerospaceweb.org/question/spacecraft/q0285.shtml|title=Space Shuttle External Tank Foam Insulation|dateformat=mdy|publisher=Aerospaceweb.org |year=2006|author=Aerospaceweb.org}}</ref> Dodatna težina ušteđena je uklanjanjem nekih od unutarnjih ramenjača u tanku za [[vodik]], koje su se pokazale nepotrebnima. Takav "lagani vanjski tank" korišten je na većini Shuttleovih misija. Na letu ''STS-91'' prvi je puta korišten "super laki vanjski tank",<ref name="SL-tank">{{cite web|publisher=National Aeronautics and Space Administration|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-91/images/captions/KSC-98EC-0685.html|title=STS-91 KSC Photo Index}}</ref> izrađen od legure [[aluminij]]-[[litij]] 2195,<ref name="SL-tank-1">{{cite web|publisher=National Aeronautics and Space Administration|url=http://www1.nasa.gov/centers/marshall/pdf/113020main_shuttle_lightweight.pdf|title=Super Lightweight External Tank}}</ref> koji teži 3,4 tone manje u odnosu na prethodnu verziju laganih tankova. Kako Shuttle ne može letjeti bez posade, svako usavršavanje testira se na operativnim letovima.
 
Pogonske rakete također su podvrgnute usavršavanjima. Projektni inženjeri nadodali su treće učvršćenje prstenastom brtvom (''O-ring'') na spojeve između segmenata nakon ''Challengerove'' katastrofe.
 
[[Slika:SSME1.jpg|thumb|upright|lijevo|180px|Tri mlaznice glavne grupe motora, s dvije čahure orbitalnog manevarskog sistema (''OMS''), i vertikalnim stabilizatorom.]]
 
Planirano je još nekoliko modifikacija pogonskih raketa radi poboljšanja performansi i sigurnosti, ali nisu nikada ostvarene. To je rezultiralo s znatno jednostavnijim, jeftinijim, vjerojatno sigurnijim i snažnijim "Naprednim pogonskim raketama" (''Advanced Solid Rocket Booster'')<ref name="SSMEs">{{cite web|publisher=century-of-flight.net|url=http://www.century-of-flight.net/Aviation%20history/space/Space%20Shuttle%20history.htm |title=The exploration of space - Space Shuttle history}}</ref>, koje su ušle u proizvodnju u prvoj polovici 1990-ih kao podrška svemirskoj stanici, no kasnije su otkazane radi smanjenja troškova, nakon 2,2 milijarde američkih dolara izdataka.<ref>{{cite web |author=Encyclopedia Astronautica|url=http://www.astronautix.com/lvfam/shuttle.htm|title=Shuttle|publisher=Encyclopedia Astronautica}}</ref> Otkazivanje programa naprednih pogonskih raketa rezultiralo je razvojem super lakog vanjskog tanka (''SLWT''), koji omogućava dio većeg kapaciteta korisnog tereta, dok ne donosi nikakva poboljšanja sigurnosti. Dodatno, Ratno zrakoplovstvo razvilo je vlastiti znatno lakši jednodjelni dizajn pogonskih raketa koristeći sistem strojnog namatanja, ali bio je također otkazan.
 
Osjetljiva priroda pjenaste izolacije bila je uzrok oštećenja na Termalnom zaštitnom sistemu (''Space Shuttle thermal protection system''), keramičkom toplinskom štitu i toplinskom omotaču orbitera za vrijeme nedavnih lansiranja. NASA ostaje uvjerena da takva oštećenja, iako su bila glavni razlog katastrofe Space Shuttlea ''Columbije'' 1. veljače 2003., neće ugroziti NASA-in cilj dovršenja [[Međunarodna svemirska postaja|Međunarodne svemirske postaje]] (''ISS'') u planiranom
roku.
 
U više navrata od početka 1980-ih bila je predlagana i odbijana isključivo teretna verzija bez posade. Nazvan ''Shuttle-C'', zamijenio bi višekratnu upotrebivost za kapacitet utovara tereta, s velikim potencijalnim uštedama od ponovnog korištenja tehnologije razvijene za Space Shuttle.<ref name="S-c">{{cite web|publisher=globalsecurity.org|url=http://www.globalsecurity.org/space/systems/sts-c.html|title=Shuttle-C}}</ref>
 
Na prve četiri Shuttleove misije, astronauti su nosili modificirana presurizirana odijela američkog ratnog zrakoplovstva za velike visine, zajedno s presuriziranim kacigama za vrijeme penjanja i spuštanja. Od petog leta (''STS-5''), do gubitka ''Challengera'' korištena su jednodjelna svjetloplava ''Nomex'' letačka odijela s djelomično presuriziranim kacigama. Manje nezgrapna, djelomično presurizirana verzija odijela pod pritiskom za velike visine zajedno s kacigom ponovo su uvedena kada su 1988. obnovljeni letovi Shuttlea.
 
Odijelo za lansiranje i povratak završilo je svoj radni vijek 1995., te je bilo zamijenjeno potpuno presuriziranim "Naprednim odijelom za spašavanje posade" (''Advanced Crew Escape Suit, ACES''), koje podsjeća na ''Gemini'' svemirsko odijelo korišteno sredinom 1960-ih.<ref name="ACES">{{cite web|publisher=National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/behindscenes/suit_yourself.html|title='Suit Yourself' is Easier Said Than Done}}</ref>
 
Radi produženja mogućeg boravka orbitera na međunarodnoj svemirskoj stanici, instaliran je "Stanica-na-Shuttle sistem prenosa energije" (''Station-to-Shuttle Power Transfer System, SSPTS'')<ref name="SSPTS">{{cite web|publisher=Boeing|url=http://www.boeing.com/defense-space/space/returntoflight/vehicleupgrades/sspts.html|title=Vehicle Upgrades: Station-Shuttle Power Transfer System (SSPTS)}}</ref>, koji omogućava orbiteru korištenje [[Energija|energije]] svemirske stanice radi uštede vlastite. ''SSPTS'' prvi je puta uspješno korišten na letu ''STS-118''.
 
===Tehnički podaci===
[[Slika:Atlantis on Shuttle Carrier Aircraft.jpg|thumb|180px|Boeing 747 ''[[Shuttle Carrier Aircraft]]'' (SCA), prevozi ''Atlantis'' 1998.]]
[[Slika:Space Shuttle Transit.jpg|thumb|180px|[[Boeing 747]] prevozi ''Endeavour''.]]
[[Slika:Space Shuttle vs Soyuz TM - to scale drawing.png|thumb|180px|Space Shuttle Orbiter i [[Sojuz_(letjelica)#Sojuz-TM_.281976._-_2003..29|Soyuz-TM]] (crtež u omjeru).]]
[[Slika:STS-79 rollout.jpg|desno|thumb|180px|Pogled odozgo na ''Atlantis'', položen na "Pokretnu lansirnu flatformu" (''Mobile Launcher Platform, MLP'') prije misije ''STS-79''. Dva "Repna servisna tornja" (''Tail Service Masts, TSMs'') sa obije strane orbiterovog repa omogućavaju vezu s punjenjem goriva i električnim napajanjem.]]
[[Slika:Sound_suppression_water_system_test_at_KSC_Launch_Pad_39A.jpg|thumb|desno|180px|Voda se ispušta na pokretnu lansirnu platformu na lansirnoj rampi 39A na početku rijetkog testiranja sistema prigušenja zvuka 2004. godine. Za vrijeme lansiranja 1100 m<sup>3</sup> vode izlijeva se na platormu za samo 41 sekundu.]]
 
'''Specifikacije orbitera''' (za ''Endeavour'', OV-105)
* Dužina: 37,24 m
* Raspon krila: 23,79 m
* Visina: 17,86 m
* Težina prazne letjelice: 78&nbsp;000 kg<ref>[http://www-pao.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/endeavour.html pao.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/endeavour.html]</ref>
* Težina pri lansiranju: 110&nbsp;000 kg
* Maksimalna težina pri slijetanju: 100&nbsp;000 kg
* Glavni motori: Tri Rocketdyne Block IIA SSME,<ref name="BIIA">{{cite web|publisher=Boeing|url=http://www.boeing.com/news/releases/1998/news_release_980122e.html|title=Endeavour Mission Is First Flight For Space Shuttle Main Engine Upgraded For Increased Safety And Reliability}}</ref> svaki s potiskom na razini mora od 1752 MN pri 104% snage
* Maksimalni korisni teret: 25&nbsp;060 kg
* Dimenzije teretnog prostora: 4,6 m sa 18,0 m
* Operativna visina: 100 do 520 [[Nautička milja|nmi]] (185 do 960 km)
* Brzina: 7743 m/s (27&nbsp;875 km/h, 17 321 mi/h)<ref name="SSMEs"></ref>
* Širina putanje povratka u atmosferu: 2009 km (1085 nmi)
* Posada: Varira. Najraniji letovi imali su minimalnu posadu od dva člana; mnoge kasnije misije peteročlanu posadu. Danas uglavnom lete sedmeročlane posade: zapovjednik, [[pilot]], nekoliko stručnjaka misije i rijetko inženjer leta. U dva navrata letjelo je osam astronauta (''STS-61-A'', ''STS-71''). U misijama spašavanja, orbiter može ukrcati najviše jedanaest astronauta.
 
'''Specifikacije vanjskog tanka''' (za ''SLWT'')
* Dužina 46,9 m
* Promjer: 8,4 m
* Volumen goriva: 2025 m<sup>3</sup>
* Težina praznog tanka: 26&nbsp;535 kg
* Maksimalna težina pri lansiranju: 756&nbsp;000 kg
 
'''Specifikacije pogonskih raketa'''
* Dužina: 45,6 m
* Promjer: 3,7 m
* Težina praznih raketa (pojedinačno): 63&nbsp;272 kg
* Maksimalna težina pri lansiranju (pojedinačno): 590&nbsp;000 kg
* Potisak (razina mora, lansiranje): 12,5 [[Njutn|MN]]
 
'''Grupne specifikacije'''
* Visina: 56 m
* Maksimalna težina pri lansiranju: 2&nbsp;000&nbsp;000 kg
* Ukupni potisak pri lansiranju: 30,16 MN
 
==Profil misije==
===Lansiranje===
Sve Space Shuttle misije lansiraju se iz [[Svemirski centar John F. Kennedy|Svemirskog centra Kennedy]] (''Kennedy Space Center, KSC''). Lansiranja se ne provode u slučaju [[Munja|grmljavine]].<ref name="Weath">{{cite web|publisher=spaceref.com|url=http://www.spaceref.com/news/viewpr.html?pid=686|title=Space Shuttle Weather Launch Commit Criteria and KSC End of Mission Weather Landing Criteria}}</ref> Zrakoplovi nakon udara groma često prolaze neoštećeni radi raspršavanja [[Elektricitet|elektriciteta]] kroz provodljivu strukturu neuzemljenog aviona. Kao i većina putničkih mlažnjaka, Shuttle je većinom izrađen od provodljivog aluminija, koji bi inače štitio unutarnje sisteme. Ipak, prilikom lansiranja Shuttle ispušta dugačak ispusni trak koji može prouzročiti sijevanje osiguravši strujni tok do zemlje. Pravila NASA-e za lansiranje Shuttlea (''NASA Anvil Rule''), određuje da olujni [[Oblaci|kumulonimbus]] mora biti na udaljenosti većoj od deset [[Nautička milja|nautičkih milja]],<ref>Weather at About.com. [http://weather.about.com/od/thunderstormsandlightning/f/anvilrule.html What is the Anvil Rule for Thunderstorms?].</ref> te u takvim slučajevima službenik za [[Vrijeme (klima)|vrijeme]] pri Shuttleovim lansiranjima (''Shuttle Launch Weather Officer'') prati vremenske prilike do konačne odluke o odgodi lansiranja. Dodatno, da bi se izvršilo lansiranje, vremenske prilike moraju biti povoljne i na jednom od prekoatlantskih mjesta za slijetanje (jedan od nekoliko načina odustajanja od leta za Space Shuttle).<ref>NASA Launch Blog. [http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/launch/sts-121/launch-vlcc_070106.html ].</ref> Dok bi Shuttle mogao sa sigurnošću izdržati udar munje, sličan udar stvorio je probleme na [[Projekt_Apollo#Apollo_12|Apollo 12]],<ref name="A12">{{cite web|publisher=space.com|url=http://www.space.com/news/apollo12_blastoff_991112.html|title=Apollo 12's Stormy Beginning|author=Andy Chaikin}}</ref> te [[NASA]] iz sigurnosnih razloga ne izvršava lansiranja ako je grmljavina moguća.
 
Shuttle se nije lansirao ako bi let trajao za vrijeme prelaza iz aktualne godine u slijedeću (prosinac na siječanj, ''a year-end rollover, YERO''). Letni softver, dizajniran 1970-ih, nije bio za to predviđen, te je zahtjevao resetiranje orbiterovih kompjutora na izmjeni godina, koji bi mogli u protivnom izazvati kvar u orbiti. 2007. NASA-ini inženjeri pronašli su riješenje tom problemu što Shuttleu omogućava let između godina.<ref name="YERO">{{cite web
|last=Bergin
|first=Chris
|title=NASA solves YERO problem for shuttle
|url=http://www.nasaspaceflight.com/content/?cid=5026
|accessdate= }}</ref>
 
Na dan lansiranja, nakon konačnog zadržavanja odbrojavanja na ''T minus'' 9 minuta, Shuttle prolazi kroz posljednje pripreme za lansiranje, te je odbrojavanje automatski kontrolirano posebnim kompjutorskim programom u Lansirnom kontrolnom centru (''Launch Control Center''), što je poznato kao Zemaljski lansirni usklađivač (''Ground Launch Sequencer, GLS''),<ref name="GLS">{{cite web|publisher=National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://enterfiringroom.ksc.nasa.gov/linksSPE.htm|title=Firing Room and Ground Launch Sequencer (GLS)}}</ref> koji zaustavlja odbrojavanje ako utvrdi kritični problem s bilo kojim Shuttleovim sistemom. ''GLS'' prepušta odbrojavanje Shuttleovim kompjutorima na ''T minus'' 31 sekunde, u postupku koji se naziva samostalni start sekvence (''auto sequence start'').<ref name="ASS">{{cite web|publisher=National Aeronautics and Space Administration (NASA)|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/launch/countdown101.html|title=Mission Information}}</ref>
 
Na ''T minus'' 16 sekundi, masivni sustav prigušenja zvuka (''sound suppression system, SPS'') započinje natapati Pokretnu lansirnu platformu (''MLP'') i jarke pogonskih raketa s 1100 m<sup>3</sup> vode radi zaštite orbitera od oštećenja [[Akustika|akustičnom]] energijom i ispuha raketa odbijenog iz vatrenih jaraka i ''MLP-a'' za vrijeme lansiranja.<ref name="sps">National Aeronautics and Space Administration. [http://www-pao.ksc.nasa.gov/kscpao/nasafact/count4ssws.htm "Sound Suppression Water System"].</ref>
 
Na ''T minus'' 10 sekundi, aktiviraju se upaljači vodika ispod zvona svakog motora radi obuzdavanja statičnog plina unutar konusa prije paljenja. U slučaju izostanka sagorijevanja tih plinova, moguće je zavaravanje senzora što bi dovelo do mogućnosti prevelikog pritiska i eskplozije letjelice za vrijeme faze paljenja. Turbopumpe glavnih motora također započinju istovremeno punjenje komora za sagorijevanje tekućim vodikom i tekućim kisikom. Kompjutori to djelovanje prate odobrenjem redundantnim kompjutorskim sistemima za početak faze paljenja.
 
Paljenje tri glavna motora (''SSMEs'') započinje na ''T minus'' 6,6 sekundi.<ref name="ASS"></ref> Glavni motori pokreću se sekvencijalno pomoću Shuttleovih kompjutora opće namjene (''GPCs'') u intervalima od 120 milisekundi. Kompjutori opće namjene zahtjevaju od motora dosezanje 90% procijenjene snage radi kompletiranja konačnog kardana grupe glavnih motora za konfiguraciju lansiranja.<ref name="countdown101">National Aeronautics and Space Administration. [http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/launch/countdown101.html "NASA - Countdown 101"]</ref> Prilikom pokretanja glavnih motora, voda iz sistema prigušenja zvuka plane u veliku količinu pare u smjeru juga. Sva tri glavna motora moraju dostići potrebnih 100% potiska unutar tri sekunde, u protivnom, brodski kompjutori započeti će odustajanje od polijetanja (''RSLS abort'').<ref name="Abort">{{cite web|publisher=aerospaceweb.org|url=http://www.aerospaceweb.org/question/spacecraft/q0278.shtml|title=Space Shuttle Abort Modes}}</ref> Ukoliko kompjutori potvrde normalan porast potiska, na ''T minus'' 0 sekundi pale se pogonske rakete. U tom slučaju letjelica je obavezana na lansiranje jer pogonske rakete nije moguće isključiti nakon paljenja. Nakon što pogonske rakete postignu stabilni omjer potiska, radijski kontrolirani signali iz kompjutora opće namjene detoniraju eksplozivne zasune (točnije - slomljive matice) radi oslobađanja letjelice.<ref>[http://spaceflight.nasa.gov/shuttle/reference/shutref/srb/posts.html HSF - The Shuttle]</ref> Ispušni dim iz pogonskih jedinica napušta vatrene jarke u smjeru sjevera pri brzini bliskoj [[Brzina zvuka|brzini zvuka]], što često stvara talasanje udarnih valova duž stvarnog traka dima i vatre. Pri paljenju, kompjutori opće namjene šalju sekvencu paljenja preko ''Master Events Controller'', kompjutorskog programa integriranog u četiri Shuttleova redundantna kompjutorska sistema.<ref name="BFS"></ref> Postoje opširne procedure za slučaj opasnosti (''abort modes'') radi upravljanja raznim scenarijima mogućih zatajenja prilikom penjanja. Više tih procedura odnosi se na zatajenje glavnih motora, jer radi se o najkompleksnijoj komponenti letjelice, pod vrlo jakim pritiskom. Nakon ''Challengerove'' katastrofe, uvedene su opsežne nadogradnje procedurama odustajanja.
 
[[Datoteka:Atlantis launch plume edit.jpg|thumb|lijevo|180px|Lansiranje ''Atlantisa'' u sumrak 2001. godine. Sjena dimnog traka pokriva mjesec]]
[[Datoteka:Sts mprof.jpg|thumb|lijevo|180px|Profil misije.]]
[[Datoteka:SSLV ascent.jpg|thumb|lijevo|180px|Space Shuttle pri brzini Mach 2,46. Površina letjelice obojana je koeficijentom pritiska, dok sive konture predstavljaju gustoću okolnog zraka. Izračunato korištenjem softvera ''OVERFLOW''.]]
 
Nakon paljenja glavnih motora, dok su pogonske rakete još pričvršćene za platformu, početni potisak tri glavna motora uzrokuje cijeloj grupi (pogonske rakete, tank i orbiter) njihanje oko 2 m na nivou pilotske kabine, što se u žargonu NASA-e naziva ''"nod"'' ili ''"twang"''.<ref name="launch1">{{cite web|publisher=spacelaunchinfo.com|url=http://www.spacelaunchinfo.com/countdown.html|title=What To Expect During A Space Shuttle Countdown|author=Robert Osband}}</ref> Kada se rakete isprave u svoj originalni oblik, grupa (''stack'') polako se ispravi u vertikalan položaj, što ukupno traje oko šest sekundi. U trenutku savršenog vertikalnog položaja, pale se pogonske rakete i započinje lansiranje.
 
Ubrzo nakon napuštanja platforme Shuttle započinje program okreta i nagiba radi namještanja orbitalne inklinacije s orbiterom u položaju ispod tanka i pogonskih raketa.<ref name="Roll">{{cite web|publisher=stason.orglaunchinfo.com|url=http://stason.org/TULARC/science-engineering/space/53-Why-does-the-shuttle-roll-just-after-liftoff.html|title=53 Why does the shuttle roll just after liftoff?}}</ref> Letjelica se penje u progresivno sve ravnijem luku, ubrzavajući dok se smanjuju težina glavnog tanka i pogonskih raketa. Za postizanje niske orbite potrebno je mnogo više horizontalne akceleracije u odnosu na vertikalnu, što nije vidljivo radi vertikalnog uspinjanja, i pozicije izvan vidokruga većim djelom horizontalne akceleracije. Skoro kružna orbitalna brzina na visini Međunardone svemirske postaje od 380 km je 7,68 kilometara na sekundu, ili otprilike [[Mach]] 23 na nivou mora. Kako Međunarodna svemirska postaja orbitira na inklinaciji od 51,6 stupnjeva,<ref name="ISSincl">{{cite web|publisher= National Aeronautics and Space Administration|url=http://spaceflight.nasa.gov/feedback/expert/answer/mcc/sts-112/09_04_12_54_17.html|title=Mission Control Answers Your Questions}}</ref> Shuttle svoju inklinaciju mora podesiti na istu vrijednost za susret sa stanicom.
 
U momentu nazvanom ''Max Q'',<ref name="MaxQ">{{cite web|publisher=aerospaceweb.org|url=http://www.aerospaceweb.org/question/aerodynamics/q0025.shtml|title=Space Shuttle Max-Q}}</ref> kada je aerodinamički pritisak na letjelicu u atmosferskim letovima maksimalan, na glavnim motorima privremeno se smanjuje potisak, radi sprečavanja prevelike brzine i sukladno mogućnosti prevelikog pritiska na Shuttleu, posebno na osjetljivim dijelovima letjelice kao što su krila. U tom trenutku manifestira se fenomen poznat kao ''Singularnost Prandtl-Glauert'', kada se formiraju kondenzacijski oblaci prilikom ubrzanja u nadzvučnu brzinu.<ref name="PGS">{{cite web|publisher=Wikipedia.org|url=http://en.wikipedia.org/wiki/Prandtl-Glauert_singularity|title=Prandtl–Glauert singularity}}</ref>
 
126 sekundi nakon polijetanja, eksplozivne matice odvajaju pogonske rakete koje manje rakete za odvajanje doslovce odguraju od letjelice. Pogonske rakete [[Padobran|padobranom]] se spuštaju u [[ocean]] radi ponovnog korištenja. Shuttle potom nastavlja akceleraciju za orbitu na glavnim motorima. U tom trenutku leta letjelica ima omjer potiska-težine manji od jedan, jer glavni motori nemaju dovoljan potisak da premaše silu teže, te vertikalna brzina koju su postigle pogonske rakete privremeno opada. Ipak, kako sagorijevanje napreduje, težina goriva opada i omjer potisak-težina ponovo premaši 1, te sve lakša letjelica nastavlja ubrzavati u orbitu.
 
Shuttle nastavlja s penjanjem i zauzima donekle uspravan kut u odnosu na horizont, te koristi glavne motore za postizanje i održavanje visine dok horizontalno ubrzava u orbitu. Na 5 minuta i 45 sekundi nakon lansiranja, orbiter rotira u uspravan položaj radi prebacivanja komunikacija s zemaljskih stanica na satelite (''Tracking and Data Relay Satellite'').<ref name="TDRSS">{{cite web|publisher=NASA|url=http://spaceflight.nasa.gov/shuttle/reference/shutref/orbiter/comm/tdrs/|title=Tracking and Data Relay Satellite System}}</ref>
 
Konačno, u posljednjih deset sekundi rada glavnih motora, masa letjelice je dovoljno mala da se motori moraju usporiti na limit od 3 ''[[Ubrzanje zemljine sile teže|g]]'' (30 m/s<sup>2</sup>), uvelike radi udobnosti astronauta.
 
Glavni motori se gase prije potpunog iscrpljenja goriva jer rad na suho može uništiti motore. Kako glavni motori nepovoljno reagiraju na druge metode gašenja, zalihe kisika potroše se prije zaliha vodika. Tekući kisik je sklon naglim reakcijama, te podržava sagorijevanje u kontaktu s vrućim metalom motora. Vanjski tank se otpušta ispaljivanjem eksplozivnih matica i većinom izgara u atmosferi, iako nešto fragmenata pada u [[Indijski ocean|Indijski]] ili [[Tihi ocean|Tihi]] ocean, ovisno o profilu misije.<ref name="External Tank"></ref> Nepropusnost cijevi u tanku i pomanjkanje sistema smanjenja pritiska na vanjskom tanku olakšava raspadanje tanka u nižoj atmosferi. Nakon izgaranja pjene za vrijeme povratka u atmosferu, zagrijavanje uzrokuje povećanje pritiska u preostalom tekućem kisiku i vodiku do eksplozije tanka, što garantira male dimenzije ostataka koji padaju na Zemlju.
 
Radi prevencije mogućnosti Shuttleovog praćenja vanjskog tanka natrag u nižu atmosferu, pale se motori orbitalnog manevarskog sistema (''OMS'') koji podižu [[perigej]] više u gornju atmosferu.
<ref name="omsperigee">{{cite web|publisher=astrosociety.org|url=http://www.astrosociety.org/education/publications/tnl/34/space2.html|title=Hooking Up|author=James J. Secosky, Bloomfield Central School
and George Musser, Astronomical Society of the Pacific}}</ref> Na nekim misijama (npr. misije na [[Međunarodna svemirska postaja|MSP]]), motori orbitalnog manevarskog sistema koriste se dok glavni motori još rade. Razlog postavljanja orbitera u putanju povratka na Zemlju nije samo radi odstranivanja vanjskog tanka, već iz sigurnosnih razloga; ukoliko orbitalni manevarski sistem pretrpi kvar ili se vrata teretnog prostora ne mogu otvoriti, Shuttle je već na putanji povratka na Zemlju radi slijetanja u slučaju opasnosti.
 
==Povratak u atmosferu i slijetanje==
[[Datoteka:Stsheat.jpg|thumb|180px|Simulacija Shuttleove vanjštine pri zagrijavanju na više od 1500 °C za vrijeme povratka.]]
[[Datoteka:Space shuttles Atlantis (STS-125) and Endeavour (STS-400) on launch pads.jpg|thumb|180px|Dva Shuttlea na lansirnim platformama, poseban slučaj prilikom posljednje misije servisiranja [[Svemirski teleskop Hubble|teleskopa Hubble]]. Nedostupnost [[Međunarodna svemirska postaja|MSP]]-a tom prilikom zahtjevala je spremnost drugog Shuttlea radi moguće misije spašavanja.]]
[[Datoteka:Nasa Shuttle Test Using Electron Beam full.jpg|thumb|180px|Model Space Shuttlea na testiranjima u zračnom tunelu 1975. Pokus simulira ionizirane plinove koji okružuju Shuttle pri povratku u armosferu.]]
 
Gotovo cijelokupni povratak Shuttlea u atmosferu, osim izvlačenja [[Podvozje zrakoplova|podvozja]] i senzora podataka zraka, standardno se izvodi pod kontrolom kompjutora.<ref name="SSMEs"></ref> Ipak, povratak u atmosferu može se izvesti u potpunosti i ručno u slučaju kvara. Faza prilaženja i slijetanja može se kontrolirati [[Autopilot|automatskim pilotom]], ali se uglavnom izvodi ručno.
 
Letjelica započinje povratak paljenjem motora orbitalnog manevarskog sistema, letom u naopakom položaju, isprva unatrag, u suprotnom smjeru u odnosu na orbitalno kretanje za vrijeme od otprilike 3 minute, što Shuttleu smanji brzinu za oko 320 km/h. Usporavanje spušta Shuttleov orbitalni perigej u gornju atmosferu. Shuttle se potom preokreće i postavlja nos uspravno (koji je u stvari "dole" jer leti naopačke). Paljenje orbitalnog manevarskog sistema obavlja se otprilike na pola orbite od mjesta slijetanja.<ref name="SSMEs"></ref>
 
Letjelica započinje nailaziti na gušću atmosferu u nižoj [[Termosfera|termosferi]] na visini od 120 km, pri brzini Mach 25, 8200 m/s (30&nbsp;000 km/h).<ref name="Reentyheating">{{cite web|publisher=NASA|url=http://www.nasa.gov/centers/dryden/pdf/87988main_H-1254.pdf|title=Thermal Response of Space Shuttle Wing During Reentry Heating|author=Leslie Gong, William L. Ko, and Robert D. Quinn NASA Ames Research Center, Dryden Flight Research Facility, Edwards CAlifornia 93523}}</ref> Shuttle je kontroliran kombinacijom potisnika sistema kontrole reakcije (''Reaction Control System, RCS thrusters'') i upravljačkih površina, radi leta s nosom na 40 stupnjeva nagiba, stvaranjem visokog aerodinamičkog otpora, ne samo radi usporavanja na brzinu slijetanja, već i smanjenja zagrijavanja pri povratku u atmosferu. Također, letjelica mora dodatno smanjiti brzinu prije dolaska na mjesto slijetanja, što se postiže izvođenjem s-zavoja s do 70 stupnjeva nagibnog kuta.<ref name="DEA">{{cite web|publisher=aerospace-technology.com|url=http://www.aerospace-technology.com/projects/discovery/|title=Nasa Space Shuttle Orbiter Vehicles – Discovery, Atlantis and Endeavor, USA}}</ref>
 
Orbiterov maksimalni koeficijent jedrenja/omjer koeficjenta uzgona i otpora znatno varira s brzinom, od 1:1 na hipersoničnim brzinama, 2:1 na nadzvučnim brzinama i 4,5:1 na podzvučnim brzinama za vrijeme prilaženja i slijetanja.<ref>[http://klabs.org/DEI/Processor/shuttle/shuttle_tech_conf/1985008580.pdf Space Shuttle Technical Conference pg 258]</ref>
 
U nižoj atmosferi, orbiter uglavnom leti kao konvencionalna [[Jedrilica (zrakoplov)|jedrilica]], izuzevši znatno veću brzinu poniranja, od preko 50 m/s (180 km/h)
 
Na priližnoj brzini od Mach 3, dva senzora podataka zraka, locirana na lijevoj i desnoj strani orbiterovog prednjeg donjeg trupa, izvlače se radi mjerenja pritiska zraka u vezi s kretanjem orbitera u atmosferi.<ref name="BACKUP FLIGHT CONTROL">{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/technology/sts-newsref/sts-gnnc.html|title=BACKUP FLIGHT CONTROL, GUIDANCE, NAVIGATION AND CONTROL}}</ref>
 
[[Datoteka:STS-73 landing.jpg|thumb|lijevo|180px|''Columbia'' slijeće u svemirskom centru "Kennedy" na kraju misije ''STS-73''.]]
 
U početku faze prilaska i slijetanja, orbiter je na 3000 m visine i 12 km od staze. Piloti primjenjuju zračno kočenje radi usporavanja letjelice, te se brzina orbitera smanjuje sa 682 km/h na približno 346 km/h pri slijetanju<ref name="Landing">{{cite web|publisher=NASA|url=http://www-pao.ksc.nasa.gov/kscpao/nasafact/pdf/LandingSS-2005.pdf|title=Landing the Space Shuttle Orbiter}}</ref> (brzina putničkog mlažnjaka pri slijetanju je 260 kmh). Podvozje se izvlači dok orbiter leti brzinom od 430 km/h. Kao pomoć zračnim kočnicama, dvanaestmetarski padobran izvlači se nakon dodira glavnog ili nosnog podvozja sa pistom (ovisno o odabranom načinu postavljanja padobrana) pri približnoj brzini od 343 km/h, te se odbacuje nakon što orbiter uspori na 110 km/h.
 
Nakon slijetanja, letjelica stoji nekoliko minuta na pisti radi omogućavanja isparenjima otrovnog hidrazina (koji se koristi kao gorivo za kontrolu položaja i tri orbiterova pomoćna izvora energije) da se raziđu, i radi hlađenja orbitera prije iskrcaja astronauta.
 
== Mjesta slijetanja==
U slučaju povoljnih vremenskih prilika, Shuttle uvijek slijeće u [[Svemirski centar John F. Kennedy|Svemirski centar "Kennedy"]]; međutim, u slučaju nepovoljnih vremenskih prilika, Shuttle može sletjeti u [[Vojna zrakoplovna baza Edwards|zrakoplovnu bazu "Edwards"]] u [[Kalifornija|Kaliforniji]], ili na drugim lokacijama oko svijeta. Slijetanje u bazu "Edwards" zahtjeva transport Shuttlea natrag u Cape Canaveral na Floridi pomoću [[Shuttle Carrier Aircraft|zrakoplova nosača Shuttlea]] (''Shuttle Carrier Aircraft'')<ref name="SCA">{{cite web|publisher=NASA|url=http://www.nasa.gov/centers/dryden/news/FactSheets/FS-013-DFRC.html|title=Shuttle Carrier Aircraft}}</ref> uz dodatni trošak od 1,7 milijuna američkih dolara.<ref name="SCA1">{{cite web|publisher=richard-seaman.com|url=http://www.richard-seaman.com/Aircraft/Misc/Sts117/index.html|title=STS-117 Departure from Edwards Air Force Base}}</ref> Space Shuttle ''Columbia'' (STS-3) jednom je također sletio u ''White Sands Space Harbor'' u [[Novi Meksiko|Novom Meksiku]],<ref name="STS-3">{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-3/mission-sts-3.html|title=STS-3 (3)}}</ref> ali to se smatra posljednjom mogućom opcijom jer NASA-ini znanstvenici vjeruju da pustinjski pijesak može oštetiti Shuttleovu vanjštinu.
 
[[Datoteka:CFD Shuttle.jpg|thumb|desno|180px|[[Računalo|Računalna]] simulacija strujanja zraka oko Space Shuttlea pri povratku u atmosferu.]]
{|
|valign="top" |Popis ostalih mjesta za slijetanje:<ref>{{cite web |author=Global Security|publisher=GlobalSecurity.org |url=http://www.globalsecurity.org/space/facility/sts-els.htm |title=Space Shuttle Emergency Landing Sites }}</ref>
* Zrakoplovna baza ''Eglin'', [[Florida]], [[SAD]]
* Zrakoplovna baza ''Elmendorf'', [[Aljaska]], [[SAD]]<ref>{{cite web |author=US Northern Command|url=http://www.northcom.mil/News/2009/031309_a.html|title=DOD Support to manned space operations for STS-119 }}</ref>
* Svemirska luka ''White Sands'', [[Novi Meksiko]], [[SAD]] (mjesto slijetanja misije ''STS-3'')
* Zrakoplovna stanica Korpusa mornaričkog pješaštva ''Yuma''/Međunarodni aerodrom ''Yuma'', [[Arizona]], [[SAD]]
* Zrakoplovna baza ''Plattsburgh'', [[New York (savezna država)|New York]], [[SAD]] (bivša lokacija; sada zatvorena)
* Zrakoplovna baza ''Ben Guerir'', [[Maroko]]
* Zrakoplovna baza ''Morón'', [[Španjolska]]
* Međunarodni aerodrom ''Banjul/Yundum International'', [[Gambija]]
* Aerodrom ''Zaragoza'', [[Španjolska]]
* Zrakoplovna baza ''Clark'' (izvan službe)/Međunarodni aerodrom ''Diosdado Macapagal'', [[Filipini]]
* Međunarodni aerodrom ''Kuala Lumpur'', [[Malezija]]
* Zrakoplovna baza Kraljevskog Australskog Zrakoplovstva ''Amberley'', [[Australija]]
* Zrakoplovna baza ''Andersen'', [[Guam]]
* Međunarodni aerodrom ''Amilcar Cabral'', [[Zelenortska Republika]]
* Zrakoplovna baza ''Hickam AFB'', [[Havaji]], [[SAD]]
* Aerodrom ''Stockholm-Arlanda'', [[Švedska]]
* Zrakoplovna baza ''Istres'', [[Francuska]]
* Međunarodni aerodrom ''Bangor'', [[Maine]], [[SAD]]
* Gradski aerodrom ''Salina'', [[Kansas]], [[SAD]]
* Baza zrakoplovne rezerve ''Westover'', [[Massachusetts]], [[SAD]]
* Međunarodni aerodrom ''Gander'', [[Kanada]]
* Baza kraljevskog zrakoplovstva ''Fairford'', Gloucestershire, [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]]
* Međunarodni aerodrom ''Shannon'', [[Irska]]
* Regionalni aerodrom ''East Texas'', [[Teksas]], [[SAD]]
* Aerodrom ''Campbeltown'', [[Škotska]], [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]]
|Popis mjesta za odustajanje od lansiranja:
* Međunarodni aerodrom ''Atlantic City'', Atlantic City, [[New Jersey]], [[SAD]]
* Zrakoplovna baza Kraljevskog Australskog Zrakoplovstva ''Darwin'', [[Darwin (grad)|Darwin]], [[Australija]]
* Međunarodni aerodrom ''Myrtle Beach'', [[Južna Karolina]], [[SAD]]
* Zrakoplovna baza ''Dyess'', [[Teksas]], [[SAD]]
* Zrakoplovna stanica Korpusa mornaričkog pješaštva ''Cherry Point'', [[Sjeverna Karolina]], [[SAD]]
* Zrakoplovna baza ''Ellsworth'', [[Južna Dakota]], [[SAD]]
* Mornarička zrakoplovna stanica ''Oceana'', Virginia Beach, [[Virginia]], [[SAD]]
* Međunarodni aerodrom ''Esenboga'', [[Ankara]], [[Turska]]
* Zrakoplovna baza ''Dover'', [[Delaware]], [[SAD]]
* Međunarodni aerodrom ''Fort Wayne'' (Stanica Zrakoplovne Garde), Fort Wayne, [[Indiana]], [[SAD]]
* Međunarodni aerodrom ''Gran Canaria'', Gran Canaria ([[Las Palmas de Gran Canaria|Las Palmas]]), [[Kanari]], [[Španjolska]]
* Baza Zrakoplovne Nacionalne Garde ''Otis'', [[Massachusetts]], [[SAD]]
* Međunarodni aerodrom ''Grant County'', [[Washington (savezna država)|Washington]], [[SAD]]
* Baza Zrakoplovne Nacionalne Garde ''Pease'', [[New Hampshire]], [[SAD]]
* Aerodrom ''Hao'', [[Francuska Polinezija]]
* Zrakoplovna baza ''Hoedspruit'', [[Južna Afrika]]
* Međunarodni aerodrom ''L.F. Wade'' (Bivša mornarička zrakoplovna stanica ''Bermuda''), [[Bermudi]]
* Međunarodni aerodrom Kralj Halid, [[Rijad]], [[Saudijska Arabija]]
* Međunarodni aerodrom ''Kinshasa'', [[Kinshasa]], [[Demokratska Republika Kongo|DR Kongo]]
* Aerodrom ''[[Köln]]-[[Bonn]]'', [[Njemačka]]
* Zrakoplovna baza ''Lajes'', [[Azori]], [[Portugal]]
* Aerodrom ''Lincoln'', [[Nebraska]], [[SAD]]
* Zrakoplovna baza ''Mountain Home'', [[Idaho]], [[SAD]]
* Mornarička zrakoplovna stanica ''Bermuda'', [[Bahami]]
* Mornarička baza ''Souda Bay'', [[Kreta]], [[Grčka]]
* Mornarička baza (''Naval Support Facility'') [[Diego Garcia]], [[Chagos]], [[Britanski indijskooceanski teritoriji]]
* Međunarodni aerodrom ''Orlando'', Orlando, [[Florida]], [[SAD]]
* Baza kraljevskog zrakoplovstva ''Fairford'', Gloucestershire, [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Velika Britanija]]
* Međunarodni aerodrom ''Roberts'', [[Monrovia]], [[Liberija]]
* Međunarodni aerodrom ''Lehigh Valley'', Allentown, [[Pennsylvania]], [[SAD]]
* Međunarodni aerodrom ''Mataveri'', Hanga Roa, [[Uskršnji otok]], [[Čile]]
* Međunarodni aerodrom ''Halifax Stanfield'', Halifax, Nova Scotia, [[Kanada]]
* Zrakoplovna baza ''Ben Guerir'', [[Maroko]]
* Zrakoplovna baza ''Columbus'', [[Mississippi]], [[SAD]]
|}
 
== Povijest flote ==
:''Glavni članak: [[Popis misija programa Space Shuttle]]''
[[Datoteka:Shuttle profiles.jpg|thumb|center|590px|Svi izrađeni Space Shuttleovi, u kronološkom redu (bez ''Enterprisea'')]]
 
Popis važnijih događaja u povijesti flote orbitera Space Shuttlea
 
{| class="wikitable"
|+ '''Važniji događaji u povijesti Space Shuttlea'''
|-
! Datum
! Orbiter
! Događaj
! Napomene
|-
| 18. veljače 1977.
| [[Space Shuttle Enterprise|''Enterprise'']]
| Prvi let
| Montiran na zrakoplov nosač (''SCA'') duž cijelog leta.<ref name="ALT">{{cite web|publisher=spaceline.org|url=http://spaceline.org/shuttlechron/shuttletest.html|title=Space Shuttle Approach and Landing Tests Fact Sheet|author=Cliff Lethbridge}}</ref>
|-
| 12. kolovoza 1977.
| [[Space Shuttle Enterprise|''Enterprise'']]
| Prvi slobodni let
| S repnim konusom; slijetanje na suho jezero.<ref name="ALT"></ref>
|-
| 12. listopada 1977.
| [[Space Shuttle Enterprise|''Enterprise'']]
| Četvrti slobodni let
| Prvi bez repnog konusa; slijetanje na suho jezero.<ref name="ALT"></ref>
|-
| 26. listopada 1977.
| [[Space Shuttle Enterprise|''Enterprise'']]
| Posljednji slobodni let ''Enterprisea''
| Prvo slijetanje na betonsku pistu baze "Edwards".<ref name="ALT"></ref>
|-
| 12, travnja 1981.
| [[Space Shuttle Columbia|''Columbia'']]
| Prvi let ''Columbije'', prvi orbitalni pokusni let
| STS-1<ref name="STS-1a">{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-1/mission-sts-1.html|title=STS-1 (1)}}</ref>
|-
| 11. studenoga 1982.
| [[Space Shuttle Columbia|''Columbia'']]
| Prvi operativni let Space Shuttlea, prva misija s četiri astronauta
| STS-5<ref name="STS-5">{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-5/mission-sts-5.html|title=STS-5 (5)}}</ref>
|-
| 4. travnja 1983.
| [[Space Shuttle Challenger|''Challenger'']]
| Prvi let ''Challengera''
| STS-6<ref name="STS-6">{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-6/mission-sts-6.html|title=STS-6 (6)}}</ref>
|-
| 30. kolovoza 1984.
| [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']]
| Prvi let ''Discoveryja''
| STS-41-D<ref name="STS-41d">{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/41-d/mission-41-d.html|title=STS-41-D (12)}}</ref>
|-
| 3. listopada 1985.
| [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']]
| Prvi let ''Atlantisa''
| STS-51-J<ref name="STS-51-j">{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/51-j/mission-51-j.html|title=STS-51-J (21)}}</ref>
|-
| 28. siječnja 1986.
| [[Space Shuttle Challenger|''Challenger'']]
| Eksplozija 73 sekunde nakon lansiranja
| STS-51-L, Poginulo svih sedam astronauta.<ref name="STS-51-l">{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/51-l/mission-51-l.html|title=STS-51-l (25)}}</ref>
|-
| 29. rujna 1988.
| [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']]
| Prva misija nakon ''Challengera''
| STS-26<ref name="STS-26">{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-26/mission-sts-26.html|title=STS-26 (26)}}</ref>
|-
| 4. svibnja 1989.
| [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']]
| Prva misija Space Shuttlea koja je lansirala svemirsku sondu ([[Magellan (letjelica)|Magellan]]).
| STS-30<ref name="STS-30">{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-30/mission-sts-30.html|title=STS-30 (29)}}</ref>
|-
| 7. svibnja 1992.
| [[Space Shuttle Endeavour|''Endeavour'']]
| Prvi let ''Endeavoura''
| STS-49<ref name="STS-49">{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-49/mission-sts-49.html|title=STS-49 (47)}}</ref>
|-
| 19. studenoga 1996.
| [[Space Shuttle Columbia|''Columbia'']]
| Najduža Shuttleova misija do danas, 17 dana i 15 sati
| STS-80<ref name="STS-80">{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-80/mission-sts-80.html|title=STS-80 (80)}}</ref>
|-
| 11. listopada 2000.
| [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']]
| 100. misija Space Shuttlea
| STS-92<ref name="STS-92">{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-92/mission-sts-92.html|title=STS-92 (100)}}</ref>
|-
| 1. veljače 2003.
| [[Space Shuttle Columbia|''Columbia'']]
| Misija znanstvenog istraživanja Zemlje
| STS-107, Poginulo svih sedam astronauta.<ref name="STS-107">{{cite web|publisher=NASA|url=http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/sts-107/mission-sts-107.html|title=STS-107 (113)}}</ref>
|-
| 25. srpnja 2005.
| [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']]
| Prva misija nakon ''Columbije''
| STS-114<ref name=&quot;STS-114">{{cite web|publisher=NASA|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/shuttlemissions/archives/sts-114.html|title=STS-114 (114)}}</ref>
|-
| 11. svibnja 2009.
| [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']]
| Posljednja misija servisiranja [[Svemirski teleskop Hubble|Svemirskog teleskopa Hubble]]
| STS-125<ref name="STS-125">{{cite web|publisher=NASA|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/shuttlemissions/sts125/main/overview.html|title=STS-125 (126)}}</ref>
|-
| 24. veljače 2011.
| [[Space Shuttle Discovery|''Discovery'']]
| Posljednji let ''Discoveryja''
| STS-133
|-
| 16. svibnja 2011.
| [[Space Shuttle Endeavour|''Endeavour'']]
| Posljednji let ''Endeavoura''<ref>{{cite web|url=http://www.nasa.gov/missions/highlights/schedule.html |title=NASA - NASA's Shuttle and Rocket Launch Schedule |publisher=Nasa.gov |date=2010-07-27 |accessdate=2010-08-07}}</ref><ref>{{cite web |url=http://www.nasa.gov/home/hqnews/2010/jul/HQ_10-157_STS_Launch_Dates.html|title=NASA Updates Shuttle Target Launch Dates For Final Two Flights |accessdate= July 3, 2010 |publisher=NASA}}</ref>
| STS-134
|-
| 8. srpnja 2011.
| [[Space Shuttle Atlantis|''Atlantis'']]
| Posljednji let ''Atlantisa'', posljednji let programa Space Shuttle.
| STS-135
|}
 
Izvori: ''NASA launch manifest''<ref name="manifest">{{Cite web|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/station/structure/iss_manifest.html |title=Consolidated Launch Manifest |dateformat=mdy |publisher=NASA }}</ref>, ''NASA Space Shuttle archive''<ref name="archive">{{Cite web|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/shuttlemissions/list_main.html |title=Space Shuttle Mission Archives|publisher=NASA }}</ref>
 
=== Katastrofe ===
[[Datoteka:Challenger explosion.jpg|thumb|180px|Eksplozija Challengera]]
Dana [[28. siječnja]] [[1986]]., Space Shuttle ''Challenger'' eksplodirao je 73 sekunde nakon lansiranja te je poginulo svih sedam ukrcanih astronauta. Nesreću je prouzročilo oštećenje prstenova na pogonskim raketama, što je presudna komponenta misije, izazvano niskim temperaturama.<ref name="STS-51L-1">{{cite web|publisher=NASA|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/shuttlemissions/archives/sts-51L.html|title=STS-51L (25)}}</ref> Uporna upozoravanja projektnih inženjera koji su izražavali zabrinutost o nedostatku dokaza o pouzdanosti prstenova na temperaturama ispod 12 °C, NASA-ini menadžeri su ignorirali.<ref>[http://history.nasa.gov/rogersrep/v1ch6.htm "Report of the PRESIDENTIAL COMMISSION on the Space Shuttle Challenger Accident", Chapter VI: An Accident Rooted in History] </ref>
 
Godine 2003., Space Shuttle ''Columbia'' raspao se prilikom povratka u atmosferu radi oštećenja toplinskih pločica za vrijeme lansiranja. Inženjeri zemaljske kontrole izdali su tri odvojena zahtjeva za slike visoke rezolucije, snimljenje od Ministarstva obrane, koje bi mogle omogućiti jasniji uvid u opseg oštećenja, dok je NASA-in glavni inženjer toplinskog zaštitnog sistema (''thermal protection system, TPS'') zatražio dozvolu da astronauti na ''Columbiji'' napuste letjelicu radi ispitivanja oštećenih pločica. NASA-ini [[menadžer]]i intervenirali su da zaustave podršku ministarstva obrane i odbili zahtjev za svemirsku šetnju,<ref>";;The Exploration of Space," The Columbia accident, http://www.century-of-flight.net/Aviation%20history/space/Columbia%20accident.htm</ref> dok izvedivost scenarija popravka letjelice u svemiru ili spašavanja Shuttleom ''Atlantis'', nije u to doba uzet u obzir od NASA-inog menadžementa.<ref>[http://www.nasa.gov/columbia/caib/PDFS/VOL2/D13.PDF Columbia Accident Investigation Board, Appendix II, Appendix D.13, In-flight Options Assessment] </ref>
 
== Povlačenje ==
Godine 2011., nakon 30 godina korištenja, planira se povlačenje Space Shuttlea iz službe. Kako se intenzitet programa već smanjuje, prvi je povučen ''Discovery''.<ref>{{cite web|url=http://www.nasa.gov/missions/highlights/schedule.html |title=NASA - NASA's Shuttle and Rocket Launch Schedule |publisher=Nasa.gov |date= |accessdate=July 17, 2009 }}</ref> Kao zamjena za Shuttle, razvija se nova svemirska letjelica ne samo za prevoz putnika i snabdijevanje Međunarodne svemirske postaje, već i za putovanja van zemaljske orbite na [[Mjesec]] i [[Mars (planet)|Mars]].<ref>http://www.csa.com/discoveryguides/newshuttle/overview.php</ref> Izvorno nazvan ''Crew Exploration Vehicle'', koncept je evolvirao u svemirsku letjelicu [[Orion (svemirska letjelica)|Orion]] te je projekt nazvan [[Projekt Constellation|Projekt ''Constellation'']].<ref name="Orion">{{cite web|publisher=NASA|url=http://www.nasa.gov/mission_pages/constellation/orion/index.html|title=Constellation}}</ref> Administracija predsjednika [[Barack Obama|Obame]] predložila je ukidanje javnog financiranja za program ''Constellation'' i prebacivanje razvoja zamjenske letjelice za nisko-orbitalne letove na privatne korporacije.<ref>{{cite web|url=http://www.washingtonpost.com/wp-dyn/content/article/2010/01/31/AR2010013101058.html |title=NASA budget for 2011 eliminates funds for manned lunar missions |publisher=Washington Post |date= |accessdate=2010-02-01}}</ref> Dok nova letjelica ne bude spremna, sve posade za Međunarodnu svemirsku postaju, u međuperiodu će morati putovati [[Rusija|ruskim]] letjelicama ili vjerojatno američkom komercijalnom letjelicom (vidi dole).
 
Međutim, plan predsjednika Obame mora odobriti [[Kongres Sjedinjenih Američkih Država|Kongres]] koji razmatra i neke druge mogućnosti. Jedan od prijedloga, čiji bi trošak bio oko 10 milijardi američkih dolara, predviđa šest ili sedam dodatnih letova između 2010. i 2013., i ubrzanje razvoja brodova ''Orion'' koji bi bili spremni do tada. Drugi predlog predviđa ostanak Shuttleova u službi do 2015., i nemijenjanje razvoja
programa ''Orion''.<ref>http://space.newscientist.com/channel/human-spaceflight/space-shuttle/dn13098-politician-urges-nasa-to-postpone-shuttles-retirement.html</ref>
 
===Zamjena letjelicama i uslugama drugih svemirskih agencija===
NASA je 23. prosinca 2008. najavila dodjeljivanje ugovora za snabdijevanje Međunarodne svemirske postaje privatnoj kompaniji ''SpaceX'' i proizvođaču svemirske opreme ''Orbital Sciences Corporation''.<ref>[http://www.nasa.gov/home/hqnews/2008/dec/HQ_C08-069_ISS_Resupply.html "NASA Awards Space Station Commercial Resupply Services Contracts"].</ref> SpaceX će koristiti svoju nosivu [[Raketa|raketu]] ''Falcon 9'' i svemirsku letjelicu ''Dragon'',<ref>http://www.spacex.com/press.php?page=20081223</ref> dok će ''Orbital Sciences'' korisiti nosivu raketu ''Taurus II'' i svemirsku letjelicu ''Cygnus''.
 
== Povezani članci ==
* [[Program Space Shuttle]]
* [[Svemirski centar John F. Kennedy]]
* [[Cape Canaveral]]
* [[Međunarodna svemirska postaja]]
* [[Projekt Apollo]]
* [[Svemirske letjelice]]
* [[Raketoplan]]
* [[Popis misija programa Space Shuttle]]
 
=== Slične svemirske letjelice ===
* [[Hermes (shuttle)|Hermes]]
* [[Buran]]
* [[Lockheed Martin X-33]]
 
==Izvori==
{{izvori|3}}
 
==Vanjske poveznice==
{{Commons|Space Shuttle}}
* NASA [http://spaceflight.nasa.gov/shuttle/ Službena stranica - spaceflight.nasa.gov ]
* [http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/ ''Index of /shuttle'' - science.ksc.nasa.gov ]
* [http://www.nasa.gov/mission_pages/shuttle/shuttlemissions/list_main.html Popis misija - NASA ]
* [http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/missions/ Popis misija - ksc.nasa.gov ]
* [http://spaceflight.nasa.gov/gallery/images/shuttle/index.html NASA Shuttle medijska galerija - spaceflight.nasa.gov]
* [http://nix.larc.nasa.gov/search;?b=SC000249 Foto galerija - nix.larc.nasa.gov]
* [http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/technology/sts-newsref/stsref-toc.html ''NSTS 1988 Reference manual'' - science.ksc.nasa.gov]
* [http://science.howstuffworks.com/space-shuttle.htm ''How The Space Shuttle Works'' - science.howstuffworks.com]
* [http://www.space.com/space-shuttle/ ''All About the Space Shuttle'' ]
* [http://science.ksc.nasa.gov/shuttle/resources/orbiters/orbiters.html ''Orbiter Vehicles'' - science.ksc.nasa.gov]
* [http://ocw.mit.edu/OcwWeb/Aeronautics-and-Astronautics/16-885JFall-2005/LectureNotes/index.htm ''Lecture Series on the space shuttle'' - ocw.mit.edu ]
* [http://www.globalsecurity.org/space/facility/sts-els.htm Popis mjesta za slijetanje - globalsecurity.org]
* NASA [http://spaceflight.nasa.gov/realdata/tracking/ ''Official NASA Space Flight Orbital Tracking system'' - spaceflight.nasa.gov ]
* [http://www.century-of-flight.net/Aviation%20history/space/Space%20Shuttle%20history.htm Povijest Space Shuttlea - Century of flight.com ]
* [http://chandra.harvard.edu/launch/status/weather_criteria2.html Kriteriji vremenskih uvjeta za lansiranje - chandra.harvard.edu ]
 
 
{{Space Shuttle}}
{{NASA}}
 
{{Link FA|eo}}
 
[[Kategorija:Program Space Shuttle| ]]
[[Kategorija:Astronautika u SAD-u]]
[[Kategorija:Svemirske letjelice]]
[[Kategorija:Ljudski boravak u svemiru]]
 
Space Shuttle je zbog relativno velikog broja tehničkih problema, slabe sigurnosti i visokih troškova postao predmetom žestokih kritika, pa NASA trenutno radi na alternativnom vozilu tipa CEV koji bi ga trebao zamijeniti.
 
[[Kategorija:Istraživanje svemira]]
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Space_Shuttle