Petar Preradović – razlika između verzija

}}

 

 

Djetinjstvo i školske dane proveo je u [[Grubišno_Polje|Grubišnom Polju]] odakle mu je bio otac, vojni dočasnik. Nakon očeve smrti, brigu o Petrovom školovanju preuzima vojna uprava te pohađa vojnu akademiju u [[Bjelovar]]u, zatim u [[Bečko Novo Mjesto|Bečkom Novom Mjestu]], gdje je pisao njemačke stihove s izrazitim obilježjima [[romantizam|romantizma]] i dobio poticaje za rad na narodnom osvješćivanju. Susret s [[Ivan Kukuljević Sakcinski|Ivanom Kukuljevićem Sakcinskim]] znatno je utjecao na "povratak" materinskom jeziku i pobudio zanimanje za hrvatsku kulturu te političku i gospodarsku situaciju. Gotovo čitav život proveo izvan domovine, a [[književnost|književnošću]] se bavio koliko mu je dopuštala časnička služba (generalski čin). Svoj entuzijazam posvetio je [[ilirizam|ilirizmu]], u čijoj je "drugoj fazi", uz [[Stanko Vraz|Stanka Vraza]] i [[Ivan Mažuranić|Ivana Mažuranića]], postao najutjecajniji pjesnik. Pjesmama izražava brigu za [[srpskohrvatski jezik]], privrženost [[slaveni|slavenskoj]] koncepciji i iskreno domoljublje. Pokopan je u [[Beč]]u, a 1879. godine posmrtni ostaci preneseni su na arkade [[Mirogoj]]a<ref>[http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/03ozujak/0319%20Preradovic.html Petar Preradović]</ref>.