Razlike između izmjena na stranici "Bog"

Obrisano 35 bajtova ,  prije 9 godina
malo sređivanje, uskoro i odlomak s katoličkim učenjem o Bogu
(malo sređivanje, uskoro i odlomak s katoličkim učenjem o Bogu)
Crkveni Oci prave razliku između:
 
* Božanstva, suštine ili zajedničke prirode Boga
* Onoga što postoji oko suštine ili svojstava Božjih.
 
Oni govore o apsolutnoj transcedentnosti same suštine, o njenom apofatičkom karakteru. Ono što je suština Božja jeste van svakog afirmativnog ili negativnog poređenja sa svetom. Božanstvo (Θεοτης) ne može biti poistovjećeno ni sa jednim svojstvom ili djelanjem Boga. Termini teologije posmatraju, dakle, odnos između nas i Boga, a ne između nas i njegove suštine. Također, patristička teološka tradicija razlikuje:
 
* Zajedničku prirodu
* Ipostas Trojice
 
Ipostasi su nešto drugo od njihove zajedničke suštine ili njihovih zajedničkih djelanja. Otac nije ime prirode ili djelanja ili zajedničkog svojstva, nego ipostasi. Zato ipostasna, lična, svojstva ne treba da se mekšaju sa zajedničkim identičnim svojstvima božanstva (poistovjećujući prirodu Božju sa nerađanjem, koje je svojstvo Oca, Evnomije pogrešno zaključuje da Sin nema božansku prirodu).
Jedan mistički istočni pokret više je volio da naglasi apofatička svojstva Boga, na primjer:
 
* Transcedentnost (- budući jedan po suštini, van odnosa, Bog ne zavisi od neke druge egzistencije, nije jednak sa bilo čime drugim; On se ne može definirati kroz odnos, jer ima apsolutni, transcendentni karakter)
* Beskrajnost (- odsustvo granice ili kraja, mjesta u vremenu ili neprostornost, odsustvo početka i svršetka vremena)
* Nepokretivost ili stalnost odsustva razvoja: budući punoća u Njemu samome, (Bog se ne kreće ka višem cilju od Njega)
* Vječnost (- Bog je iznad svakog vremenskog ograničenja ili određenosti)
 
To ne znači da je Bog statička, bezlična, nepokretna priroda. Bog kao biće uzima oblik "da bi postojao", ulazi u poredak egzistencije, ulazi u proces postojanja. Ali, u tom kretanju postojanja, priroda Boga se ne transformiše, On ne prima oblik koji pre nije imao, jer Bog ne potpada pod kategoriju ograničene egzistencije, odnosno nije podložan vremenu i prostoru. Suština i egzistencija Boga jesu neulovljene, pošto se na Njega ne mogu priženiti pitanja kako? kad? i gde? On ne prima oblik koji nije imao, jer je On sam "biće" u apsolutnom smislu. On sam drži kretanje bića (suštine) i ograničava egzistenciju u vremenu i prostoru. Zato osim Boga i tvorevine ne postoji ništa drugo, jer je On beskonačan. Neegzistencija ili ništavilo, kao sam od sebe postojeći entitet, nema postojanje u Njemu. Stvorena tvar i čovjek ne mogu biti lišeni egzistencije, sem od Boga.