Rimska književnost – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 85:
Književnici se okupljaju u krugove na čijem čelu stoje ugledne ličnosti iz javnog života, koje njihov rad podupiru rečju i naročito materijalno. Najpoznatiji je bio krug oko bliskog Avgustovog saradnika [[Mecenat]]a (''Gaius Cilnius Maecēnas''), čije je ime postalo opšta imenica [[mecena]] i počelo da označava svakog pokrovitelja kulturnog i naučnog rada. Na čelu drugog kruga bio je filolog i antikvar [[Mesala]] (''Marcus Valerius Mesalla Corvīnus''), a treći je vodio [[Azinije Polion]] (''Gaius Asinius Pollio''), koji je osnovao prvu javnu biblioteku u Rimu i uveo javna čitanja književnih dela (''recitationes'').
Mecenatovom krugu pripadao je prvi veliki pesnik ovoga doba i jedan od najvećih pesnika rimske i svetske kniiževnosti [[Vergilije|Publije Vergilije Maron]] (''Publius Vergilius Maro'', 70―19. st. e.), rodom iz okoline Mantue. Mladalačka zbirka pesama, od kojih neke nisu njegove, poznata pod naslovom ''[[Vergilijev dodatak]]'' (''Appendix Vergiliāna''), pokazuje još očigledan uticaj neoterika. Prvo delo koje ga je proslavilo bile su ''[[Bukolike|Pastirske pesme]]'' (''Bucolĭca'' ili ''Eclŏgae''), zbirka od deset [[idila]] sastavljenih po ugledu na grčkog pesnika
''Pastirskim pesmama'' Vergilije je ušao u krug Mecenata, koji ga je podstakao da napiše didaktičan ep ''[[Georgike|Pesme o zemljoradnji]]'' (''Georgĭca'') u četiri knjige, od kojih svaka obrađuje jedan vid poljoprivrede: ratarstvo, voćarstvo, stočarstvo i pčelarstvo. Delo je napisano u duhu Avgustove obnove i slavi italsko tlo prikazujući idealizovani seoski život, u kojem se ogleda stvaralačka snaga rimskog naroda u miru koji je uspostavio Avgust.
|