Wikipedija

Carski kult (drevni Rim) – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka izmjene
prošireno
Red 6:
Augustov principat je rimski [[republika|republikanski]] režim u političkom smislu transformirao u ''de facto'' [[monarhija|monarhiju]], iako su se u formalnom smislu nastojale očuvati dotadašnje [[Mos maiorum|tradicije]]. Na čelu države je tako stajala jedna osoba u obliku [[princeps]]a čiji je zadatak bio balansirati interese rimske [[rimske vojska|vojske]], [[SPQR|Senata i naroda]], odnosno čuvati mir, bezbjednost i prosperitet širom etnički i kulturno raznovrsnog imperija. Proglašavanje princepsa božanstvom, odnosno formalna ponuda da ga se proglasi božanstvom je za svrhu imala priznati njegovu službu i vladavinu kao božanski potvrđene i u skladu sa drevnim rimskim ustavom; princeps je zauzvrat morao nastaviti [[pietas (vrlina)|pobožno]] slijediti drevne rimske vrline. Carevi su se božanstvima ispočetka proglašavali posthumno, odnosno posebnim aktom [[Rimski Senat|Senata]].
 
Početkom naše ere Rimsko carstvo je sve više bilo odano kultu cara, koji je tijesno povezan sa [[monoteizam|monoteizmom]], vjerovanjem u jednog pravednog oca.<ref name="Fromm"/> Carski kult se smatrao integralnim dijelom [[Drevna rimska religija|tradicionalne rimske religije]], i njegovo neprakticiranje se smatralo napadom na samu rimsku državu, odnosno [[veleizdaja|veleizdajom]]. S druge strane, carski kult nije bio isključiv, odnosno Carstvo je sebi u pravilu dozvoljavalo religijski pluralizam, odnosno svaka provincija ili grad je uz cara mogla štovati i lokalna i regionalna božanstva.
 
Carski kult je, pak, postao predmetom napada od strane [[rano kršćanstvo|ranog kršćanstva]] kojikoje suga upravoje njega smatralismatralo oličenjem [[paganstvo|poganske]] [[idolatrija|idolatrije]], izopačenosti i tiranije. NakonZbog štotoga jesu Konstantinih VelikiRimljani smatrali opasnim radikalima, a njihovo učenje tumačili kao [[ateizam|Konstantinbezbožništvo]]. ozakonio[[From]] tumači da su u dubljem psihološkom smislu Rimljani bili u pravu kad su proglašavali kršćanstvo, carskiateizmom, kultjer je počeonjihova slabiti,vjera usprkosu pokušajačovjeka nekolikopatnika carevauzvišenog dado gaBoga obnove.bila Konačnofantazija potlačenih koja je napuštenželjela nakonda štoistisne jevladajuće [[Teodozijesnage I]]— kršćanstvoboga, proglasiocara državnomi vjeromoca Carstva— i sebe stavi na njihova mjesta.<ref name="Fromm">[http://www.scribd.com/doc/57953649/Erich-Fromm-Dogma-o-Kristu-bit-%C4%87ete-kao-Bog Erich Fromm, Dogma o Kristu] (scribd)</ref>
 
Nakon što je [[Konstantin Veliki|Konstantin]] ozakonio kršćanstvo, carski kult je počeo slabiti, usprkos pokušaja nekoliko careva da ga obnove. Konačno je napušten nakon što je [[Teodozije I]] kršćanstvo proglasio državnom vjerom Carstva.
 
== Izvori ==
{{Izvori}}
 
== Vidi još ==
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Carski_kult_(drevni_Rim)