Analisti – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka izmjene
mNema sažetka izmjene
Red 1:
<small>Smanjen tekst</small>''Za ostala značenja v. [[Analitičar]]''
 
'''Analisti''' (od [[Latinski jezik|latinske]] reči ''annus'' = "godina", odatle ''annales'', tj. ''libri'' = "godišnjak") jeste skupni naziv za pisce [[Antički Rim|rimske]] istorije koji su delovali okvirno od [[Punski ratovi|drugog punskog rata]] do vremena [[Sula|Sule]]. Njihova dela uglavnom pokrivaju period od najstarijih vremena, tj. [[Osnivanje Rima|osnivanja Rima]], do njima savremenog doba.
Red 9:
Prvi počeci rimske istoriografske proze počivaju na podacima koje je prikupljao ''pontifex maximus''. Istoriografi su zadržali analističku formu izlaganja, pa se zato i nazivaju analistima. Rimska analistika deli se obično, prema [[Hronologija|hronološkom]] redu autora i istorijskoj vrednosti njihovih dela, na stariju, srednju i novu analistiku.
 
'''Starija analistika''' cvetala je u prvoj polovini 2. veka st. e. Dela starijih analista kraća su i stilski mnogo jednostavnija od kasnijih analista, ali je istorijska vrednost njihovih dela veća. Oni su gotovo svi pisali na [[Grčki jezik|grčkom jeziku]], i to zato što se tada smatralo da je latinski jezik teško upotrebljiv za prozu, ali i zato da bi svoja dala učinili dostupnim široj čitalaškoj publici. Najstariji i najbolji među starijim analistima bio je [[Kvint Fabije Piktor]] ''(Quintus Fabius Pictor)'', o kome znamo da je bio [[Rimski senat|senator]] i da je posle [[Bitka kod Kane|poraza kod Kane]] poslat kao izaslanik u [[Delfi|Delfe]] da [[Apolon]]a pita za savet. Napisao je istoriju od [[Eneja|Eneje]] do svoga vremena, od koje nam nije sačuvano ništa, ali za kojekoju se zna da je poslužiloposlužila kao glavni uzor [[Polibije|Polibiju]] za njegov opis rata s [[Hanibal]]om. Drugi su pripadnici starije analistike bili [[Cincije Aliment]] ''(Cincius Alimentus)'', [[Postumije Albin]] ''(Postumius Albinus)'', [[Gaj Acilije]] ''(Gaius Acilius)'', [[Kasije Hemina]] (''Cassius Hemina'', oko 146. st. e.) i [[Kalpurnije Pizon]] ''(Calpurnius Piso)'', od kojih nam se takođe ništa nije sačuvalo.
 
'''Srednja analistika''' nastavak je starije. Srednji analisti pišu latinskim jezikom, arhaičnim i neizrađenim stilom. Mana im je što izmišljaju i falsifikuju usmena predanja kako bi u njima popunili hronološke ili [[Geografija|geografske]] praznine i nedoslednosti, kao i to što [[Racionalizam|racionalističkim]] tumačenjima pokušavaju da od [[Legenda|legende]] načine istoriju. Vrednost srednjoj analistici, međutim, pruža mnoštvo antikvarskih detalja.