Ivan Lučić – razlika između verzija

 

Ivan Lučić rođen je u plemenitaškoj trogirskoj obitelji. Prve je škole završio u rodnom gradu, a zatim je dvije godine boravio u Rimu. Doktorat iz crkvenog i građanskog prava stječe u [[Padova|Padovi]]. U rodnom gradu obnašao je različite dužnosti, a od [[1654]]. boravi u Rimu; postaje članom [[Zbor svetog Jeronima|Zbora svetog Jeronima]], a zatim i njegovim predsjednikom. Sudjelovao je u radu mnogih znanstvenih akademija svoga doba, a dopisivao se sa znanstvenicima iz domovine, iz [[Italija|Italije]] i [[Europa|Europe]]. U Rimu dovršava brojne povijesne rasprave koje iz godine u godinu objavljuje na [[latinski|latinskom jeziku]]. Njegovo najveće i najpoznatije djelo je ''De regno Dalmatiae et Croatiae'' ''(O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske)''. Tiskano je prvi put u [[Amsterdam]]u [[1666]]. U tom je djelu dan prikaz [[povijest Hrvatske|hrvatske povijesti]] od [[Praistorija|prapovijesti]] do [[15. stoljeće|15. stoljeća]]. Za razliku od fantazija njegovih prethodnika i suvremenika, Lučićev je pregled [[povijest]]i temeljito potkrijepljen izvornom građom, a na koncu knjige su i određeni vrijedni izvori za povijest, te popis literature s Lučićevim komentarima o objavljenim spisima. Knjiga je opremljena sa šest povijesnih [[zemljovid]]a. Povijesnu kartu ''[[Illyricum hodiernum]]'' (Današnji Ilirik) posvetio je [[Joannes Blaeu]], izdavač Lučićeve knjige, hrvatskome banu [[Petar Zrinski|Petru Zrinskomu]]. Lučić je u tom djelu tiskao i ''Ljetopis Popa Dukljanina'', kroniku iz 12. stoljeća, pod naslovom ''Presbyteri Diocleatis Regnum Sclavorum'' (u 47 poglavlja).