Svjedočanstvo istine – razlika između verzija

Svečani završetak sažima "istinsko svjedočanstvo": [[samospoznaja]] je znanje o [[Bog]]u i ona vodi ka "kruni koja ne blijedi" (44,30-45,6).

 

 

II. Dodaci su se nalazili u dijelu Kodeksa IX koji je pretrpio znatna oštećenja, pri čemu je dosta tekstova izgubljeno. Bez obzira na to, jasno je da se sastoji od gnostičkog midraša o zmiji iz [[Knjiga Postanka|Postanka]] (45,23-19,10). Tumačeći knjigu Postanja, odnosno priču o [[raj]]u i [[čovjekov pad|čovjekovom padu]], pisac „pronalazi" da ona otkriva istinu samo kad se čita naopako, shvativši da je [[zmija]] u stvari objaviteljica života i znanja, a [[Bog Stvoritelj]] zao i neuk [[demon]]. Kao primer, Svedočanstvo ističe da u Postanju 2:17 Bog zapoveda [[Adam]]u da ne jede voće s drveta usred raja, upozoravajući: „''jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš''". Ali zmija govori [[Eva|Evi]] suprotno: „''Nećete vi umreti; Nego zna da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo''" (3:4-5). Ko kaže istinu? pita Svedočanstvo. Kad su Adam i Eva poslušali zmiju, oni nisu umrli „u onaj dan", kao što ih je Bog upozorio. Umesto toga, oči su im se otvorile znanju, kao što je zmija obećala. No, kad je Bog shvatio šta se desilo, prokleo je zmiju i nazvao je '[[đavo]]lom' (Postanje 3: 14-15). Budući da je Adam stekao božansko znanje, Bog ga izbacuje iz Raja. Ne samo da je taj Bog ljubomoran na sopstveno stvorenje, nego je takođe osvetoljubiva neznalica:

Proučavaoci smatraju da je ova građa vjerojatno utemeljena na ranijem izvoru, a autor Svjedočanstva istine dodao je nekoliko uredničkih zahvata, uključujući i alegorijsko tumačenje zmije kao simbola za [[Krist]]a (49,7).

 

 

== Analiza ==