Stradanje Isusa – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 29:
Karakteristično je da su stvarnost Hristove muke naglašavali oni hrišćani koji su i sami bili mučenici. Za [[Ignjatije Antiohijski|Ignjatija]] (oko [[35]]-[[108]]), [[biskup]]a [[Antiohija|Antiohije]], [[Hristova muka]] je bila stvarna. On kaže da je »''Isus Hrist ... zaista progonjen za vreme Pontija Pilata, bio zaista razapet i umro''.« <ref>Ignatius, Poslanica Tralijcima, 9.1</ref> Kada je Ignatije bio uhapšen i osuđen, rado je prihvatio smrtnu kaznu kao priliku da »''oponašam muku moga Boga!''« <ref>Ignatius, Poslanica Rimljanima 6.3.</ref> Čekajući pogubljenje, pisao je rimskim hrišćanima moleći ih da se ne zauzimaju za njega.<ref>Ignatius, Poslanica Rimljanima, 4.1—5.3.</ref> Ignatije se, dobrovoljno prihvatajući mučeništvo, žestoko suprotstavlja [[doketizam|doketskim]] hrišćanima koje naziva »[[ateisti]]ma« zato što su govorili da, pošto je [[Hrist]] bio duhovno biće, samo je izgledalo da je patio i umro:
 
{{citat|Ali ako je, kao što neki kažu ... njegova patnja bila samo privid, onda zašto sam ja zatvorenik i zašto čeznem da se borim sa divljim zverima? U tom slučaju, ja umirem uzalud.<ref>Ignatius, Poslanica Tralijcima, 10.1.</ref>|[[Ignjatije Antiohijski]]}}
 
Ignatije se žali da oni koji preinačuju shvatanje o Hristovoj patnji »''nisu dirnuti mojim ličnim patnjama; jer misle isto o meni!''« <ref>Ignatius, Poslanica Smirnjanima 5.1—2.</ref>
Red 39:
{{citat|postali toliko drski da čak zasipaju prezirom mučenike i strogo osuđuju one koji su ubijeni zato što su se izjasnili za Gospoda, i koji... na taj način pokušavaju da idu stopama Gospodove muke, bivajući i sami svedoci onome koji je patio.<ref>Irenaeus, AH 3.18.5</ref>}}
 
Na dan [[Strašni sud|strašnog suda]], upozorava on, kada mučenici »''dostignu slavu, tada će sve one koji su bacili ljagu na njihovo mučeništvo Hrist prokleti''«.<ref>Irenaeus, AH 3.18.5.</ref> Osudivši tvrdnju da je samo Hristova ljudska priroda iskusila mučenjemuku, a ne i božanska, Irenej tvrdi:
 
{{citat|da je isto biće koje je uhvaćeno i mučeno, i prolivalo svoju krv za nas, u isto vreme Hrist i Sin Božji... i on je postao Spasitelj onih koji će biti predati smrti što priznaju njega, i izgubiti svoje živote.<ref>Irenaeus, AH 3.16.9—3.18.4.</ref>|[[Irenej Lionski]]}}
 
Irinej dodaje da ako neko pretpostavlja da su postojale dve prirode u Hristu, ona koja je patila svakako je bila viša od one koja je izbegla patnje. NaRimski dan[[papa]] [[StrašniLav sud|strašnogVeliki]] suda(oko [[447]],. upozoravag.) on,osudio kadaje mučenicidoketske spise kao »''dostignužarište slavumnogostruke perverzije«, tadakoji će»ne svesamo oneda kojitreba suda bacilibudu ljaguzabranjeni nanego njihovopotpuno mučeništvouništeni Hristi prokleti''vatrom spaljeni«.<ref>Irenaeus Neki hrišćanski krugovi su nastavili da kriju i prepisuju ovaj tekst, AHte 3.18.5je [[Drugi nikejski sabor]], tri stotine godina kasnije, morao je da ponovi osudu, naređujući da »niko ne sme da prepisuje (ovu knjigu): ne samo to nego smatramo da ona zaslužuje da bude predata vatri«.</ref name="Gnostička evanđelja"/>
 
Rimski [[papa]] [[Lav Veliki]] (oko [[447]]. g.) osudio je doketske spise kao »žarište mnogostruke perverzije«, koji »ne samo da treba da budu zabranjeni nego potpuno uništeni i vatrom spaljeni«. Neki hrišćanski krugovi su nastavili da kriju i prepisuju ovaj tekst, te je [[Drugi nikejski sabor]], tri stotine godina kasnije, morao je da ponovi osudu, naređujući da »niko ne sme da prepisuje (ovu knjigu): ne samo to nego smatramo da ona zaslužuje da bude predata vatri«.<ref name="Gnostička evanđelja"/>
 
== Izvori ==