Mim – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Mim''' (grč. μῖμος, lat. ''mimus'') je u antičkoj Grčkoj i Rimu bio kratak, uglavnom komičan i č...
 
Nema sažetka izmjene
Red 3:
Mim nastaje kao improvizacija, sa vrlo jednostavnom improvizacijom i galantnim motivima, među kojima se kao veoma čest isticao brakolomstvo. Kasnije dobija određeniju formu i u Rimu se približava [[Plaut|palijati]] i [[Togata|togati]].
 
Najstariji predstavnik [[Književnost|književne]] mimske poezije kod Grka bio je [[Sofron iz Sirakuze]], koji je mimu dao [[Umetnost|umetnički]] oblik i svoje mime podelio na muške i ženske prema likovima koji su se u njima javljali. Od Sofronovih mima sačuvano je oko 100 fragmenata i nekoliko naslova, koji ponekad imaju oblik cele ili eliptične rečenice, npr. ''Žene koje kazuju da skidaju mesec'' ili ''Plašiš ljubavnike'' i sl. Koliko se vidi iz fragmenata, mimi su bili napisani u [[Prozi|prozi]], najverovatnije zato da bi bili što bliži svakodnevnom govoru. Jezik je bio narodni [[dorski dijalekt]]. Prema vestima iz [[Antika|antike]], [[Platon]] je s velikim uživanjem čitao Sofronove mime, a [[Aristotel]] ih je, zbog njihove kratkoće i jezgrovitosti, smatrao bliskim [[sokrat]]ičkim govorima. Ove vesti, pa i samo Platonovo ugledanje na Sofrona pri sastavljanju dijaloga, govori o velikoj umetničkoj vrednosti Sofronovih mima. Mim je kao [[književna vrsta]] imao još više uspeha u [[Helenizam|helenističko doba]], kada su ga razvili [[Teokrit]] i [[Heronda]].
U [[Helenizam|helenističko doba]] mim je bio vrlo popularan. Najstariji predstavnici mimske poezije kod Grka bili su [[Sofron iz Sirakuze]], [[Teokrit]] i [[Heronda]]. U Rimu je mim bio poznat od 2. veka stare ere, kamo je došao iz [[Grčka kolonizacija|grčkih kolonija]] u južnoj [[Italija|Italiji]]. Bio je tako dobro prihvaćen među Rimljanima i drugim [[Italici]]ma, da je postepeno sasvim potisnuo klasičnu [[Drama|dramu]]. Za mimsku poeziju kod Rimljana karakteristične su lične i [[Politika|političke]] aluzije, te izvesno obilje u sentencijama, izrečenim kratko i zbijeno. U Rimu je mimska poezija svoj vrhunac doživela u [[Ciceron]]ovo doba preko svoja dva izvrsna predstavnika.
 
U [[Helenizam|helenističkoRimu doba]]je mim je bio vrlopoznat popularan.od Najstarijikraja predstavnici mimske poezije kod Grka bili su [[Sofron iz Sirakuze]], [[Teokrit]] i [[Heronda]]3. Uili Rimu je mim bio poznat odpočetka 2. veka stare ere, kamo je došao iz [[Grčka kolonizacija|grčkih kolonija]] u južnoj [[Italija|Italiji]] i poprimio oblik [[Drama|dramske]] predstave. Bio je tako dobro prihvaćen među Rimljanima i drugim [[Italici]]ma, da je postepeno sasvim potisnuo klasičnu [[DramaAtelanska igra|dramuatelansku igru]], a kasnije i klasičnu dramu. Za mimsku poeziju kod Rimljana karakteristične su lične i [[Politika|političke]] aluzije, te izvesno obilje u sentencijama, izrečenim kratko i zbijeno. U mimskoj drami igrali su i muškarci i žene, bosih nogu i bez [[Dramska maska|maski]] karakterističnih za klasičnu [[Tragedija|tragediju]] i [[Komediju|komediju]]. Mim se postepeno razvio u frivolnu [[Farsa|farsu]] sa stalnim likovima muža, neverne žene, njenog ljubavnika i sluškinje. Jedan od popularnijih elemenata tzv. [[Floralne igre|floralnih igara]] ''(ludi Florales)'' bilo je pojavljivanje na sceni golih glumica nazvanih ''mimae''. U Rimu je mimska poezija svoj vrhunac doživela u [[Ciceron]]ovo doba preko svoja dva izvrsna predstavnika.
[[Decim Laberije]] (106–43. st. e.), pripadnik [[Viteški stalež|viteškog staleža]], bio je darovit pesnik, koga je [[Julije Cezar]] 46. godine naterao da sam kao glumac izađe na nadmetanje sa svojim protivnikom [[Publilije iz Sirije|Publilijem iz Sirije]]. Na tom nadmetanju Cezar je pobedu Publiliju, a Lebrije je pretrpeo poniženje još i zato što je izlaskom na pozornicu automatski izgubio viteški status. Cezar mu je ipak taj status odmah i vratio tako što mu je poklonio viteški prsten. Sačuvan nam je i danas [[prolog]] Laberijev sa ovoga nadmetanja, i taj je prolog jedan od najlepših mesta iz rimske [[Poezija|poezije]]. Od celokupnog njegovog dela, međutim, sačuvani su nam samo oskudni fragmenti. Poznato nam je 44 naslova njegovih mima, među kojima je bilo i stihova i proze.
 
[[Decim Laberije]] (106–43. st. e.), pripadnik [[Viteški stalež|viteškog staleža]], bio je darovit pesnik, koga je [[Julije Cezar]] 46. godine naterao da sam kao glumac izađe na nadmetanje sa svojim protivnikom [[Publilije iz SirijeSirijac|Publilijem iz SirijeSirijcem]]. Na tom nadmetanju Cezar je pobedu Publiliju, a Lebrije je pretrpeo poniženje još i zato što je izlaskom na pozornicu automatski izgubio viteški status. Cezar mu je ipak taj status odmah i vratio tako što mu je poklonio viteški prsten. Sačuvan nam je i danas [[prolog]] Laberijev sa ovoga nadmetanja, i taj je prolog jedan od najlepših mesta iz rimske [[Poezija|poezije]]. Od celokupnog njegovog dela, međutim, sačuvani su nam samo oskudni fragmenti. Poznato nam je 44 naslova njegovih mima, među kojima je bilo i stihova i proze.
[[Publilije iz Sirije]] bio je [[Ropstvo|rob]], ali je zahvaljujući svom talentu i izvanrednom smislu za humor [[Oslobođenici|dobio slobodu]]. Bio je poznat i kao pesnik i kao [[gluma]]c. Od njegove poezije sačuvalo nam se oko 700 sentencija, iz velike zbirke sentencija koja je bila sačinjena nakon pesnikove smrti, i koja je verovatno trebalo da posluži kao školski udžbenik. Sentencije su originalne i veoma lepe, većinom pisane u [[Jampski senar|jampskim senarima]].
 
[[Publilije iz Sirije]] bio je [[Ropstvo|rob]], ali je zahvaljujući svom talentu i izvanrednom smislu za humor [[Oslobođenici|dobio slobodu]]. Bio je poznat i kao pesnik i kao [[gluma]]c, a u svoje je mime uključio i elemente [[Društvo|društvene]] i [[Politika|političke]] kritike. Od njegove poezije sačuvalo nam se oko 700 sentencija, iz velike zbirke sentencija koja je bila sačinjena nakon pesnikove smrti, i koja je verovatno trebalo da posluži kao školski udžbenik. Sentencije su originalne i veoma lepe, većinom pisane u [[Jampski senar|jampskim senarima]].
{{stub}}
 
U doba [[Rimsko carstva|Rimskog carstva]] mim je kao književna vrsta postepeno doprineo opadanju dramskom prikazivanju komedije, jer su [[Popis rimskim careva|carevi]] više voleli da finansiraju prikazivanje mima, koji su uživali ogromnu popularnost među građanima, koje je mimu privlačila njihova farsičnost i frivolnost. U rimskom svetu mim je konačno potisnut 502. godine nove ere.
 
Antički mim ne treba mešati sa modernim [[Pantomim|pantomimom]], koji označava igru u kojoj se uloge tumače isključivo [[Gestikulacija|gestikulacijom]] i akcijom bez izgovaranja reči i uz pratnju [[Muzika|muzike]], premda je i jedan rani oblik današnjeg pantomima zapravo začet u antičkom Rimu, kamo su ga 22. godine stare ere uveli [[Pilad iz Kilikije]] i [[Batil iz Aleksandrije]].
 
[[category:Grčka književnost]]