Žene u antičkom Rimu – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 34:
| style="text-align: left;" | — [[Juvenal]], ''Satire'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:latinLit:phi1276.phi001.perseus-lat1:2.6 VI, 242‒245]
|}
Premda su prava i položaj žena u najstarijem razdoblju rimske historije bili ograničeni u odnosu na njihova prava u doba pozne republike (146‒30. pne.) i carstva, RImljanke su već u 5. veku pne. mogle posedovati zemljište, pisati vlastite oporuke i pojavljivati se na sudu. Historičar [[Valrije Maksim]] jedan odeljak svog spisa ''O znamenitim rečima i delima'' posvećuje ženama koje su na sudu zastupale sebe ili druge osobe.{{sfn|Bauman|1994|loc=str. 50}} Te su se žene pokazale kao vešte u držanju govora u sudnici, iako je govorništvo smatrano jednom od glavnih delatnosti ambicioznih muškaraca u rimskoj državi. Jedna od tih žena, [[Mezija Sentina]],<ref>Njeno se ime u rukopisima pojavljuje i u obliku ''Amesia''.</ref> nosi ime koje je određuje kao stanovnicu grada [[Sentinum|Sentina]], a ne, kako bi to zahtevali običaji, ime koje je određuje u odnosu na nekog muškarca, bilo oca bilo muža. Ova se Mezija pojavila na sudu i sama iznela svoju odbranu i nakon dosta kratkog suđenja gotovo je jednoglasno oslobođena optužbe zahvaljujući snažnom i delotvornom govoru koji je održanaodržala. Međutim, kako su se sve te karakteristike smatrale karakterističnim za muškarce, Valerije Maksim verovao je da se ispod njenog ženstvenog izgleda krio "muški duh" te je ona otada bila poznata kao "[[Androginija|Androgina]]" (Androgyne).<ref>[[Valerije Maksim]], ''O znamenitim rečima i delima'', [http://data.perseus.org/citations/urn:cts:latinLit:phi1038.phi001.perseus-lat1:8.3.1 VIII, 3, 1]; cf. {{harvnb|Farrell|2001|loc=str. 74‒75}}; {{harvnb|Alexander|1990|loc=str. 180}} smešta suđenje u neko doba između 80. i 50. pne. Nije poznato koja je bila optužba.</ref>
 
Sposobnost Mezije Sentine da svoj slučaj predstavi "pažljivo i snažno" ''(diligenter et fortiter)'' implicira da su žene, iako se nisu redovno pojavljivale na javnom sudu, ipak imale iskustvo u privatnim deklamacijama i na porodičnom sudu.{{sfn|Bauman|1994|loc=str. 50}} [[Gaja Afranija|Afranija]],<ref>Ime nije sigurno; možda se zvala i "Kafranija" ''(Carfrania)''.</ref> supruga jednog [[Rimski senat|senatora]] u vreme [[Kornelije Sula|Sule]], tako se često pojavljivala pred [[pretor]]om, koji je predesavao suđenjima, premda je imala advokate koji su je mogli zastupati, da je bila optužena za [[Zlonamerna tužba|zlonamerne tužbe]] ''([[calumnia]])''. Nakon toga donet je edikt koji je zabranjivao ženama da pokreću parnice u tuđe ime, s obrazloženjem da to škodi njihovoj "čednosti" ''(pudicitia)''.{{sfn|Bauman|1994|loc=str. 50‒51}} Primećeno je da, iako su žene često prekorevane zbog navodnog slaboumlja i nepoznavanja prava, pa im je zato bila potrebna zaštita advokata, u stvarnosti su preduzimane mere kako bi se njihov uticaj i efikasnost ograničili.{{sfn|Bauman|1994|loc=str. 51}} I pored ovog specifičnog ograničenja, postoje brojni primeri žena koje su preduzimale mudre korake u pravnim stvarima tokom pozne republike i [[principat]]a, uključujući i one koje su iza scene davale naloge svom advokatu.{{sfn|Bauman|1994|loc=str. 51‒52}}