Grčki građanski rat – razlika između verzija

DSE je imala baze u Jugoslaviji, i koristila se gerilskom taktikom. I [[Albanija|albanska]] komunistička vlast je podržavala borce DSE, ali je politika SSSR-a ostala prilično neodlučna, naročito prema KKE. Po nekim historičarima Staljinu je Grčka služila samo kao test odlučnosti zapadnih saveznika. Takav isti test provodio se je i nešto zapadnije oko pitanja [[Trst]]a ([[zona A]] i [[zona B]]) kao i pitanja [[Koruška|Koruške]]. Do kraja [[1946]]. DSE је razmjestila oko 10 000 boraca u razne dijelove Grčke, manje više u sjevernim planinskim dijelovima zemlje uz grčko - makedonsku i grčko - albansku granicu. Prema navodima DSE - njezini borci su se samo odupirali teroru koji su desničarske grupe provodile po cijeloj Grčkoj. Tokom [[1945]]. -[[1946]]., 60 desničarskih grupa pobilo je oko 1 200 grčkih građana i izvršilo više od 13 000 napada na dijelove zemlje pod kontrolom DSE-a, ustvari na sela i gradove u na sjeveru grčke pokrajine [[Makedonija (Grčka)|Makedonije]].

Prema navodima DSE - njezini borci su se samo odupirali teroru koji su desničarske grupe provodile po cijeloj Grčkoj. Tokom [[1945]]. -[[1946]]., 60 desničarskih grupa pobilo je oko 1 200 grčkih građana i izvršilo više od 13 000 napada na dijelove zemlje pod kontrolom DSE-a, ustvari na sela i gradove u na sjeveru grčke pokrajine [[Makedonija (Grčka)|Makedonije]]. Prema desničarskim navodima, ove grupe su samo vraćale milo za drago za ono što su one proživjele za vrijeme vladavine [[Grčka narodnooslobodilačka armija|ELAS]] - a.

Ovo ipak nije bilo nimalo utješno običnim građanima tog dijela Grčke, koji su se najčešće našli između dvije unakrsne vatre. Prilikom dolaska [[Gerila|partizana]] u sela i na njihovo traženje zaliha, građani se nisu mogli oduprijeti. To je kasnije korišteno kao argument protiv njih od strane vladinih snaga, pa su zbog toga trpjeli teške posljedice. Mnogi od tako teroriziranih seljaka i građana (velikim dijelom etičkih [[Makedonci|Makedonaca]]) dali su se zbjegove i na kraju ostali bez ičega, i završili kao izbjeglice. Po nekim izvorima iz sjeverne Grčke je izbjeglo u trajno izgnanstvo, oko 140 000 tisuća ljudi, većinom [[makedonci|Makedonaca]], uz manji dio [[Bugari|Bugara]], [[Albanci|Albanaca]] i [[Grci|Grka]].

Grčka vojska narasla je na 90 000 ljudi i postajala sve bolje i profesionalnije vođena i opremljena. Zadatak opremanja i uvježbavanja vojske preuzeli su zapadni Saveznici. Ispočetka je to bilo [[Ujedinjeno Kraljevstvo]], koje je [[1947]]. izjavilo da ga to košta 85 miliona funti, i da nije u stanju nositi dalje taj financijski teret. Na to je američki predsjednik [[Harry S. Truman]] izvjestio javnost da će [[Sjedinjene Američke Države|SAD]] priskočiti u pomoć vladi Grčke u borbi protiv [[komunizam|komunističke]] agresije. Nakon toga nastupilo je razdoblje u kojem je američki [[ambasador|veleposlanik]] bio savjetnik Kralja po svim iole važnijim pitanjima, poput koga treba postaviti za premijera.

[[Datoteka:Natpis NOF.JPG|minijatura|Natpis u selu na Vič planini na dva jazika. Na grčkom: “Da živi naš vođa [[Nikolaos Zachariadis|N. Zaharijadis]]“, na makedonskom: “Da živi II kongres NOF. Da živi nacionalno objedinjenje“.]]

U toku 1947. intenzitet borbi je povećan. DSE je pokrenuo akciju prepada na veća naseljena mjesta sjevernog [[Epir]]a, [[Tesalija|Tesalije]] i [[Makedonija (Grčka)|Makedonije]], provocirajući tako vladine snage na protudare u prazno, jer su se jedinice DSE povlačile na sigurno preko jugoslavenske granice. To je iscrpljivalo vladine snage, i potkopavalo moral, trebalo je vremena da podrška SAD postane vidljivija.