Grčki građanski rat – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
čistka |
|||
Red 43:
Vlada kralja [[Đorđe II, grčki kral|Đorđa II]] pobjegla je u [[Egipat]] pod okrilje [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog kraljevstva]]. Tu je formirana i vlada u egzilu, koju su priznale vlade zapadnih saveznika ali ne i tadašnji [[Sovjetski Savez|SSSR]]. Zapadni saveznici, a osobito [[Ujedinjeno Kraljevstvo|britanska]] vlada podržavali su ideju vlade širokog nacionalnog konsenzusa, tako da su u vladu uzeti mnogi novi ministri, čak i ljevičari, dok su iz prijeratne desničarske vlade
generala [[Ioannis Metaxas|Joanisa Metaksasa]] [[1936]].-[[1941]]. ostala samo dva.
Pod okriljem Nijemaca, oformljena je kolaboracionistička - marionetska vlast, premijera Joanisa Ralisa u [[Atena|Ateni]]. Ta vlast
[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-179-1552-13, Griechenland, erhängter Mann in Ortschaft.jpg|thumb
Dio grčkih visokih oficira ušao je u novu marionetsku vlast koja od [[1943]]. (kapitulacija Italije) počinje s osnivanjem paravojnih formacija, sastavljenih od strane lokalnih [[fašizam|fašista]], osuđenika i ratnih zarobljenika s osnovnom namjerom kontrole teritorija i borbe protiv sve većih i brojnijih lokalnih jedinica otpora okupatoru. Ove jedinice zvale su se - ''Sigurnosni bataljoni'', na svom vrhuncu (1944.) brojni sastav bio im je bio oko 20 000 ljudi. Iako nikad nisu korišteni u borbama protiv savezničkih jedinica već isključivo u borbama protiv ▼
▲[[Datoteka:Bundesarchiv Bild 101I-179-1552-13, Griechenland, erhängter Mann in Ortschaft.jpg|thumb|left|260px|Obješeni simpatizer grčkih partizana, u prvom planu pripadnik Sigurnosnog bataljona]]
Nedostatak vlasti na terenu stvorio je vakum, to su u najvećoj mjeri iskoristili ljevičari osnovavši [[Narodnooslobodilačka fronta Grčke|Narodnooslobodilački Front Grčke]], ([[grčki jezik|grčki]]: Εθνικό Απελευθερωτικό Μέτωπο (ΕΑΜ), Ethniko Apeleftherotiko Metopo) u septembru 1941. EAM je bio pod kontrolom grčkih komunista (KKE), ali je u skladu s tadašnjim sovjetskim instrukcijama pokušao djelovati kao široka [[republika]]nska organizacija, bez jasnih ljevičarskih stavova. Na taj način privukao je mnogo članova nekomunista, i tako postao realna vlast u najvećem dijelu planinske Grčke, kao široka politička organizacija vlasti, na vrhuncu [[1944]]. imao je 1 500 000 članova i simpatizera. Vojno krilo iste organizacije bio je [[Grčka narodnooslobodilačka armija|ELAS]].▼
▲
Grčka je pretežno planinska zemlja. U tom razdoblju većina stanovništva je živjela na selu što ju je činilo pogodnom za [[gerila|gerilsko]] ratovanje. Okupacijska vlast uglavnom se držala većih naselja uz more i prometnice. Zbog toga je kratko vrijeme nakon okupacije došlo i do prvih geriliskih akcija pomaganih i od strane britanskih [[komandos]]kih grupa. Komunisti su kontrolirali i organizaciju OPLA - ''Organizacija za zaštitu narodnih boraca'' koja je većinom djelovala po gradovima kao urbana gerila.
ELAS-u su se suprostavili ostali pokreti otpora, prije svega ''Grčka republikanska liga'' - [[EDES]] (grčki: Εθνικός Δημοκρατικός Ελληνικός Σύνδεσμος, Ethnikos Dimokratikos Ellinikos Syndesmos), pod vodstvom vojnog oficira pukovnika Napoleona Zervasa i ''Nacionalno socijalno oslobođenje'' - [[EKKA]] (grčki: Εθνική και Κοινωνική Απελευθέρωσις, Ethniki Kai Koinoniki Apeleftherosis), liberalni pokret, vrlo opoziciono nastrojen i prema monarhiji, pod vodstvom pukovnika Dimitriosa Psarosa. EDESu je glavni cilj bio da ELAS ne osvoji vlast nakon oslobođenja, i više se bavio time nego stvarnom borbom protiv okupatora. Ustanak je izbio u istočnoj ▼
U okolici [[Lerin|Lerina]], grada na [[Makedonija|makedonsko]]-grčkoj granici, djelovao je i pokret otpora [[makedonci|makedonskih]] [[Slaveni|Slavena]], [[Narodno osloboditelen front]] (skraćeno NOF ili SNOF). <ref>Incompatible Allies: Greek Communism and Macedonian Nationalism in the Civil War in Greece, 1943-1949. Andrew Rossos", ''The Journal of Modern History'', Vol. 69, No. 1 (Mar., 1997) ([http://www.jstor.org/jstor/gifcvtdir/ff000094/00222801/di982537/98p0609d_S.1.gif?config=jstor&K=user@user_response/41mAX8Pa9m4NhF4jYW/40/4kmA29x0/300222801.di982537.98p0609d.0/2qtqkHSrnkCNDeX7Pt.UVO p. 42])</ref>
▲ELAS-u su se suprostavili ostali pokreti otpora, prije svega ''Grčka republikanska liga'' - [[EDES]] (grčki: Εθνικός Δημοκρατικός Ελληνικός Σύνδεσμος, Ethnikos Dimokratikos Ellinikos Syndesmos), pod vodstvom vojnog oficira pukovnika Napoleona Zervasa i ''Nacionalno socijalno oslobođenje'' - [[EKKA]] (grčki: Εθνική και Κοινωνική Απελευθέρωσις, Ethniki Kai Koinoniki Apeleftherosis), liberalni pokret, vrlo opoziciono nastrojen i prema monarhiji, pod vodstvom pukovnika Dimitriosa Psarosa. EDESu je glavni cilj bio da ELAS ne osvoji vlast nakon oslobođenja, i više se bavio time nego stvarnom borbom protiv okupatora. Ustanak je izbio u istočnoj [[Makedonija|Makedoniji]], gdje su [[Nemci|Nijemci]] dozvolili [[bugari|bugarskim]] jedinicama da zaposjednu grčki teritorij (probugarska njemačka politika). Na to je odgovoreno velikim demonstracijama po gradovima Grčke, organiziranim od strane organizacije ''Branioci sjevera Grčke'' (desničarska organizacija u gradovima grčke Makedonije).
▲
U to vrijeme ([[1943]].) [[Sile Osovine]] i njihovi suradnici kontrolirali su samo važnije gradove i prometnice, ostavljajući planinsku unutrašnjost [[gerila|gerilskim]] pokretima otpora. Tako je [[1943]]. [[Grčka narodnooslobodilačka armija|ELAS]] imao oko 50 000 ljudi pod oružjem i kontrolirao je veći dio planinskih djelova [[Peloponez]]a, [[Krit|Krete]], [[Тesalija|Тesalije]] i [[Makedonija (Grčka)|Egejske Makedonije]], [[EDES]] је imao oko 3 000 ljudi, i to gotovo
| |||