Informbiro – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 61:
== Druga Rezolucija Informbiroa protiv KPJ u Budimpešti ==
{{main|Goli otok}}
Od 21. do 29. novembra 1949. Informbiro je održao treće i poslednje zasedanje u Bukureštu. Posle većih rasprava, čitanja materijala sa montiranih procesa koji su se u to vreme održavali širom Evrope, delegati su se složili da je jugoslovenski CK potpuno krenuo putem uspostavljanja fašističkog sistema, da se odvojio od progresivnog sveta i da državom upravljaju plaćenici i špijuni imperijalnih sila. Na kraju zasedanja, 29. novembra 1949. usvojena je druga rezolucija Informacionog biroa komunističkih partija pod nazivom "''Jugoslovenska partija u rukama ubica i špijuna''".
Linija 66 ⟶ 67:
Sa mnogo težim rečima od prethodne rezolucije, Kominform je zaključio da je jugoslovenski CK skrenuo sa socijalističkog puta i da ide ka nacionalizmu, da je Beograd pretvoren u centar američke špijunaže, da je većina članova Politbiroa u rukama imperijalističkih gazda, da je ubistvo Arse Jovanovića izvedeno u zasedi, da je Žujovićevo hapšenje bilo po nalogu imperijalista, da je isti Žujović ubijen u logoru, da u zemlji vlast ima jedino specijalna policija UDB-a, koja je napunila zatvore pravim komunistima, da su visoki funkcioneri KPJ gestapovski agenti koji su omalovažili rusku pomoć u oslobađanju zemlje.
Posle ove rezolucije slede još žešći pritisci i još surovija borba. Već je [[9. jul]]a [[1949]].
[[Jugoslavija]] se
▲Već je [[9. jul]]a [[1949]]. [[Goli otok]] otvorio kapije prvim pristalicama Informbiroa od kojih je traženo da se izjasne za KPJ. Došlo je do gomilanja vojske na granicama i do većih graničnih incidenata. Radio emisije su bile preplavljene kritikama na račun jugoslovenskog CK, a slušanje tih emisija je kažnjavano zatvorom i izolacijom.
Najznačajniji je bio preokret
▲[[Jugoslavija]] se u međuvremeu uveliko pripremila za odbranu. Još s kraja jeseni 1949. održani su veliki vojni manevri Jugoslovenske Armije u Sloveniji na kojima je prisustvovao i sam Tito. Nakon manevara, napravljen je plan odbrane. Stvoren je i Partizanski Vrhovni štab kojim je komandovao general [[Svetozar Vukmanović]]-Tempo, a koji je imao zadatak da se po upadu Sovjetske Armije suprostavi partizanskim načinom ratovanja.
▲Najznačajniji je bio preokret u politici Jugoslavije koja se u trenutku sve većeg pritiska Staljina okreće zapadnim silama za pomoć u naoružanju. Tako je general [[Koča Popović]], koji je tada bio načelnik generalštaba, sklopio ugovor o vojnoj pomoći sa vladom [[SAD]]-a, [[Engleska|Britanijom]] i [[Francuska|Francuskom]] 14. novembra [[1951]]. u [[London]]u.
Početkom 1950-ih godina dolazi do masovne pojave "IB emigracija", gde je iz Jugoslavije nelegalnim putevima izbeglo preko 200.000 pobornika Staljinove linije.{{fact}} Oni koji su ostali su se skrivali pod maskom da podržavaju KPJ i Tita, a mnogi su slati su na izdržavanje zatvorskih kazni širom zemlje. Najviše zatvorenika je izdržavalo kaznu na Golom Otoku, [[Bileća|Bileći]], [[Sremska Mitrovica|Sremskoj Mitrovici]], [[Stara Gradiška|Staroj Gradiški]], [[Zabela|Zabeli]], CZ, KP Domu, [[Sarajevo|Sarajevu]], [[Lepoglava|Lepoglavi]], [[Novi Sad|Novom Sadu]], [[Ljubljana|Ljubljani]], [[Zagreb]]u, [[Podgorica|Titogradu]] i u drugim većim gradovima zemlje.
Staljin je zbog [[Korejski rat|Korejskog rata]] morao da stavi sve svoje snage na raspolaganje prema granici sa Kinom, pa je rešio da otpusti Štab za Jugoslaviju decembra [[1952]]. godine.
|