Informbiro – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 43:
== Otvorena borba Informbiroa i KPJ ==
{{main|Goli otok}}
{{citat|Za mene uopšte nijesu bile bitne pojedine rečenice iz onih pisama i rezolucija. Za mene je bilo bitno samo jedno: da li ćemo ići sa Sovjetskim Savezom, socijalističkim taborom i međunarodnim komunističkim pokretom protiv imperijalizma, ili ćemo, htjeli mi to ili ne htjeli, ići sa imperijalizmom protiv Sovjetskog Saveza i međunarodnog komunističkog pokreta? Bilo mi je jasno da je stvar socijalizma u Jugoslaviji propala ako krenemo ovim drugim putem.<ref name="Ćuruvija"/>|[[Vlado Dapčević]]}}
Red 50:
Još pre donošenja Rezolucije došlo je do sukoba u KPJ. Staljinovu liniju su branili [[Andrija Hebrang]] i [[Sreten Žujović|Sreten Žujović Crni]]. Kasnije su i jedan i drugi isključeni iz CK KPJ. Odmah nakon objavljivanja Rezolucije Informbiroa došlo je do velikih promena i u vojnom vrhu. U pokušaju da pređe na teritoriju Rumunije ubijen je načelnik [[Generalštab]]a, general-pukovnik [[Arso Jovanović]]. U istoj akciji uhvaćeni su general-major [[Vlado Dapčević]] i [[Branko Petričević Kađa]]. General avijacije [[Pero Popivoda]] je uspeo ilegalno odleteti za Rusiju. Tamo je dobio čin general-majora Sovjetske vazdušne avijacije.
Na napetu situaciju jugoslavensko je partijsko vodstvo odgovorilo izvanrednim mjerama. Partijskom je vodstvu bilo nužno znati kako će razne kategorije stanovništva dočekati Rezoluciju. Pokrenuto je mnoštvo doušnika, koji tajnoj policiji prikupljali mišljenja i izjave ne samo protivnika, nego nadasve članova KPJ. Prvotna su izvješća bila obećavajuća. Premda se mnogi članovi KPJ nisu slagali s bojkotom bukureštanskog sastanka, te čak prihvaćali neke kritike iz teksta Rezolucije, većina je ipak čvrsto stala uz KPJ.<ref name="jutarnji"/>
Počele su neverovatne ekonomske igrarije. Dolazilo je do povlačenja kreditnih ugovora, zaključenih sporazuma i novčanih pomoći. Drvene kutije pune propagandnog materijala se šalju niz [[Dunav]] do Jugoslovenskih obala. Počinje veliko naoružavanje stranih armija. Došlo je do aktiviranja [[Tršćanska kriza|Tršćanske krize]], jer su Jugosloveni optuživani da gomilaju vojsku prema [[Trstu]] u nameri da ga bombarduju.▼
Sovjetski simpatizeri i sljedbenici Rezolucije, ili, popularno, ''informbirovci'', hapšeni su već od ljeta 1948., no KPJ je tek koncem rujna 1948. primijenio odluku “o mjerama koje treba poduzeti za uspješno vođenje borbe protiv antipartijskih elemenata, koji su se aktivizirali na liniji rezolucije Kominformbiroa”.<ref name="jutarnji"/> Za pristalice Informbiroa je otvoren poseban logor [[Goli otok]]. Odlučeno je “zaoštriti stav čitave partijske organizacije prema antipartijskim elementima, kao neprijateljima Partije i države”. Protuinformbirovska represija je u narednom periodu u Jugoslaviji uzela toliko maha da je [[Milovan Đilas]] u kolovozu 1949. poslao “direktivno” pismo [[CK KPH]] u kojemu kaže kako se broj “administrativnih kazni”, tj. osuda bez suđenja, uvelike povećao usled nezakonitih postupaka članova narodnih odbora i državnih službenika, i da se njihov rad ne može svoditi samo na kazne.<ref name="jutarnji"/>
▲
Jedno od najmračnijih poglavlja Informbiroa predstavljali su [[montirani sudski proces]]i.
| |||