Informbiro – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 27:
== Prva rezolucija Informbiroa protiv KPJ u Bukureštu ==
 
{{citiranje|Zadatak ovih zdravih članova KPJ jeste da prisile svoje današnje rukovodioce da otvoreno i pošteno priznaju svoje pogreške i da ih poprave, da napuste nacionalizam, da se vrate internacionalizmu i da svim silama učvršćuju jedinstvenu socijalističku frontu protiv imperijalizma, ili, - ako se današnji rukovodioci KPJ pokažu za to nesposobni - da ih smijene i istaknu novo internacionalističko vodstvo KPJ.<ref name="jutarnji"/>|Rezolucija Informbiroa protiv KPJ}}
{{citat|[[Roćko Čolaković|Roćko]] je tada bio predsjednik bosansko-hercegovačke vlade i zajedno sa cijelom vladom bio se, kao i većina u crnogorskoj vladi, složio sa pismom KPSS našoj Partiji. Razlika je samo u tome što su Bosanci bili svi pozvani u Beograd, tamo dobro iskritikovani i isprepadani. Kad su promijenili mišljenje, samo su dvojica-trojica bili tvrdoglavi pa su poslati na Goli otok, vraćeni su za Sarajevo. A Crnogorci su, pošto su zadržali stav - svi pohapšeni. Uhapšena su dvadeset dva ministra i pomoćnika i zajedno dovedena na Goli otok.<ref name="Ćuruvija">[http://www.partijarada.org/Arhiv/IB-JVD.pdf Slavko Ćuruvija: Ja, Vlado Dapčević]</ref>|[[Vlado Dapčević]], jedan od najpoznatijih ibeovaca}}
 
[[File:Delegati daju podrsku rukovodstvu KPJ.jpg|thumb|Delegati daju podrsku rukovodstvu KPJ na [[Peti kongres KPJ|Petom Kongresu]], povodom rezolucije Informbiroa.]]
Red 33:
Drugo savetovanje Informbiroa u Bukureštu je održano od 20. do 28. juna [[1948]]. Na zasedanju Informbiroa se nisu pojavili Vladimir Gomulka i Georgi Dimitrov. Rumun [[Georgi Dež]] je postavio nekoliko neugodnih pitanja na zasedanju. Na kraju zasedanja za govornicom su se pojavili [[Andrej Ždanov]] i Georgi Maljenkov koji su rekli delegatima da oni imaju pouzdane informacije da je Tito eksponent imperijalističkih sila i da mu je zadatak da razbije jedinstvo KPJ. Na kraju je kao konačna ocena zasedanja donesena rezolucija "O stanju u KPJ", poznatija kao ''Rezolucija Informbiroa''.
 
Komunistički informacioni biro je ocenio da su jugoslovenski rukovodioci “pošli putem odcjepljenja od jedinstvene socijalističke fronte protiv imperijalizma, putem izdaje stvari međunarodne solidarnosti radnog naroda i putem prelaska na pozicije nacionalizma”, pa je uslijed toga KPJ sebe isključila iz “porodice bratskih komunističkih partija”. U završnom dijelu Rezolucije, “zdravi elementi” unutar KPJ pozivaju se na svrgavanje Titova vodstva.<ref name="jutarnji"/>
Komunistički informacioni biro je ocenio da KPJ sprovodi neprijateljsku politiku prema Sovjetskom Savezu, da se linije KPJ kidaju sa marksističkog gledišta, da se KPJ rasplinjava u bespartijskoj masi, da se partija razvodnila u Narodnom frontu, da nema kritike i samokritike, da Partijom rukovode špijuni i strani plaćenici, da se u Partiji ne slušaju saveti ostalih komunističkih partija, da se Partija kreće ka buržoaskim ciljevima.
 
Rezolucija Informbiroa je objavljena u Jugoslaviji u podne preko Radio Praga.
Na kraju Informbiro poziva sve zdrave elemente verne [[Marksizam|marksizmu]] i [[Lenjinizam|lenjinizmu]] da smene dotadašnje rukovodstvo KPJ i postave one ljude koji će prihvatiti ovakve predloge Informbiroa i koji će postaviti stvari na svoje mesto.
 
{{citat|[[Roćko Čolaković|Roćko]] je tada bio predsjednik bosansko-hercegovačke vlade i zajedno sa cijelom vladom bio se, kao i većina u crnogorskoj vladi, složio sa pismom KPSS našoj Partiji. Razlika je samo u tome što su Bosanci bili svi pozvani u Beograd, tamo dobro iskritikovani i isprepadani. Kad su promijenili mišljenje, samo su dvojica-trojica bili tvrdoglavi pa su poslati na Goli otok, vraćeni su za Sarajevo. A Crnogorci su, pošto su zadržali stav - svi pohapšeni. Uhapšena su dvadeset dva ministra i pomoćnika i zajedno dovedena na Goli otok.<ref name="Ćuruvija">[http://www.partijarada.org/Arhiv/IB-JVD.pdf Slavko Ćuruvija: Ja, Vlado Dapčević]</ref>|[[Vlado Dapčević]], jedan od najpoznatijih ibeovaca}}
 
Rezolucija Informbiroa je objavljena u Jugoslaviji u podne preko Radio Praga. Sutradan je štampan tekst Rezolucije i odgovor CK KPJ. Posle sednice na [[Dedinje|Dedinju]], [[Milovan Đilas]] je u ime čitavog CK napisao odgovor gde je negirao sve što je Informbiro usvojio.
Konačno, izbor novog CK obavio se na [[Peti kongres KPJ|Petom kongresu]] gde je Staljinu rečeno '''''ne'''''.