Drugi čečenski rat – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Red 42:
Pogoršanju situacije u Čečeniji je, s vremenom, doprinijelo i to što se veliki dio stanovništva, suočen s potpunim kolapsom ekonomije, okrenuo kriminalu kao tradicionalnom sredstvu za rješavanje egzistencijalnih pitanja. Osim krađe i krijumčarenja [[nafta|nafte]], posebno su popularne postale [[otmica|otmice]] u svrhu naplaćivanja otkupnine, a čije su žrtve, osim Čečena, postajali i drugi ruski državljani, pa i strani humanitarni aktivisti, diplomati te stručnjaci koje je Mashadov pozvao kako bi mu pomogli u obnovi zemlje. Najpoznatiji i najkontroverzniji takav slučaj je bila [[otmica inženjera Granger Telecoma]] u jesen 1998. godine, koja je završila [[dekapitacija|pogubljenjem]] talaca zabilježenim video-kamerom i na duži rok zaustavilo planove o zapadnim investicijama. Čečenija je s vremenom počela tonuti i kaos i anarhiju. {{sfn|Sulejmanov|2005|loc=str. 48-49}} Mashadovljevi pokušaji da svojim autoritetom zavede red i mir, koji su uključivai proglašenje [[izvanredno stanje|izvanrednog stanja]] 22. juna 1998. godine, nisu urodili plodom; Mashadova su radikali i vahabiti optuživali za "mekani" stav prema Rusiji, a pod njihovim pritiskom je u novembru 1998. godine preimenovao državu u Islamsku Republiku Ičkeriju i službeno uveo [[šerijatsko pravo]].
 
Međutim, ni ti ustupci nisu spriječili da se Mashadovljeva vlast ograniči na područje [[Grozni|Groznog]], dok su ostatak zemlje kontrolirale lokalni [[gospodari rata]] i njihove [[milicija|milicije]], od kojih su neke podržavale, a neke, poput onih pod vodstvom [[Sulim Jandarbijev|Sulima Jandarbijeva]], bile u otvorenom sukobu sa vahabitima. Nasilje u Čečeniji je novu eskalaciju dobilo 5. marta 1999. kada su na aerodromu Grozni nepoznati napadači oteli [[Genadij Špigun|Genadija Špiguna]], službenog predstavnika ruskog Ministarstva unutrašnjih poslova u Čečeniji. Prema svjedočenju [[Sergej Stepašin|Sergeja Stepašina]], tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova, upravo je taj događaj potakao Jeljcinovu vladu da počne planirati novu invaziju.{{sfn|Nezavisna <ref>[http://www.ng.ru/politics/2000-01-Gazeta|14/1_ovr.html Sergej Pravosudov1. Intervju2000}} sa Sergejem Stepašinom.] ''[[Nezavisinaja Gazeta]]'', 14. I 2000 </ref>
 
 
===Invazija Dagestana===
{{glavni|Rat u Dagestanu}}
Zbog antiruskog stava vlade, tisuće rusko orijentiranih osoba moralo je napustiti Čečeniju kako bi se zaštitilo od [[Diskriminacija|diskriminacije]].{{sfn|Vijeće Europe|2000|loc=str. 7}} Nakon tri godine mira, napetosti su ponovno dosgle kritičnu točku. 1998., Ruska Federacija je doživjela financijski kolaps. KakoNizali su se štrajkovi, a u jednom su radnici u rudnicima čak blokirali [[Transsibirska željeznica|trans-sibirsku željeznicu]] kako bi pokazaonatjerali državu da neim zanemarujeisplati regionalneplaće.{{sfn|Gill|Young|2013|loc=str. probleme,322}} ruskiInflacija [[Rublja|rublja]] i pad cijena nafte na tržištu nagnalo je vladu da zatraži sporazum sa [[MMF]]-om.{{sfn|Gill|Young|2013|loc=str. 270}} Ruski predsjednik [[Boris Jeljcin]] je stoga postajao sve nepopularniji. Kako bi pokazao da ne zanemaruje regionalne probleme, 19.4. je objavio da će se sastati sa čečenskim predsjednikom Mashadovom, ali je upozorio da "republika ne može živjeti u Rusiji bez Rusije".{{sfn|Szászdi|2008|loc=str. 138-139}} 7.4., upravitelj ruske regije [[Stavropolj]] je naredio zatvaranje 113 km duge granice sa Čečenijom. Ono što je potaknulo takvu mjeru je ubojstvo četvero policajca u Stavropolju, navodno od čečenskih kriminalaca. Ruski premijer [[Sergej Stepašin]] je izjavio da će "granica biti zapečaćena za gangstere, ne za civile. To će postati ratna zona".{{sfn|Szászdi|2008|loc=str. 138-139}} Rusko-čečenski pogranični problemi su doveli do promjene odnosa koji su naginjali prema vojnoj konfrontaciji, a ne prema suradnji kako bi se razriješili problemi. Stepašina retorika i mjere su bile još jedan pokazatelj da Moskva priprema novi rat u Čečeniji.{{sfn|Szászdi|2008|loc=str. 138-139}}
 
Početkom 1998., [[Vahabizam|vahabističke]] skupine su proglasile nezavisnu [[Islamska država|islamsku republiku]] na području zapadnog [[Dagestan]]a, a [[oružje]] i municija im je počela stizati iz susjedne Čečenije radi "oslobođenja Dagestana". {{sfn|Sulejmanov|2005|loc=str. 61}} Čečenski i dagestanski vahabisti su se ujedinili, a u 4. mjesecu 1999., Bagaudin Magomedov, "Emir islamskog džemata Dagestana", je pozvao na [[džihad]] i "oslobođenje Dagestana i Kavkaza od ruskog [[Kolonija|kolonijalnog]] obruča".{{sfn|Sulejmanov|2005|loc=str. 62}} 7.8. 1999., oko 2.000{{sfn|Youngs|2000|loc=str. 15}} čečenskih boraca, koje je vodio [[Šamil Basajev]], je prešlo u susjedni Dagestan kako bi dali potporu islamskim radikalima koji su također tražili neovisnost od Rusije.{{sfn|BBC News|2014}} Ovi borci, zvani [[Islamska Međunarodna Brigada]] (IMB), su također pozivali sve muslimane da se ujedine protiv Rusije u svetom ratu. Međutim, Dagestanci im nisu bili blagonakloni jer su smatrali da je ta invazija zapravo oblik "čečenskih teritorijalnih pretenzija" na Dagestan, dok su Čečeni smatrali da su Dagestanci "izdajice" jer im se nisu pridružili u borbi za zajedničku neovisnost od Rusije.{{sfn|Sulejmanov|2005|loc=str. 64}} Kao odgovor, ruske snage su pokrenule [[Rat u Dagestanu|vojnu operaciju]] u kojoj su nakon nekoliko tjedana teških borbi protjerali pobunjenike natrag u Čečeniju.{{sfn|Youngs|2000|loc=str. 15}}
Linija 183 ⟶ 182:
*{{cite web| last=[[Jutarnji list]]| title=Deset godina od tragedije u Beslanu - Zašto je Putin naredio da se puca na školu?| year=2014| url=http://www.jutarnji.hr/deset-godina-od-tragedije-u-beslanu--zasto-je-putin-naredio-da-se-puca-na-skolu--/1216862/|month=1.9.|author=HINA| ref=harv}}
*{{cite web| ref=Nation| publisher=Nation| title=Russia must make good in Chechnya after pyrrhic victory| date=9.2. 2000| url=http://www.highbeam.com/doc/1P1-24918024.html}}
*{{cite web|last=Nezavisna Gazeta|url=http://www.ng.ru/politics/2000-01-14/1_ovr.html |author=Sergej Pravosudov|title= Intervju sa Sergejem Stepašinom|year= 14.1. 2000| ref=harv}}
*{{cite web|last=Ria Novosti|year=7.10. 2009|title=Russia put 750 militants out of action in 2009 - Interior Ministry| url=http://en.ria.ru/russia/20091007/156385557.html| ref=harv}}
*{{cite web|ref=Vreme| author=Dejan Anastasijević| title=Ana Politkovskaja - Trn u oku zvaničnika| publisher=[[Vreme]] | url=http://www.vreme.com/cms/view.php?id=467797| date=12.10. 2006}}