Drugi čečenski rat – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
proširenje koje opisuje međuratnu Čečeniju
Red 42:
Pogoršanju situacije u Čečeniji je, s vremenom, doprinijelo i to što se veliki dio stanovništva, suočen s potpunim kolapsom ekonomije, okrenuo kriminalu kao tradicionalnom sredstvu za rješavanje egzistencijalnih pitanja. Osim krađe i krijumčarenja [[nafta|nafte]], posebno su popularne postale [[otmica|otmice]] u svrhu naplaćivanja otkupnine, a čije su žrtve, osim Čečena, postajali i drugi ruski državljani, pa i strani humanitarni aktivisti, diplomati te stručnjaci koje je Mashadov pozvao kako bi mu pomogli u obnovi zemlje. Najpoznatiji i najkontroverzniji takav slučaj je bila [[otmica inženjera Granger Telecoma]] u jesen 1998. godine, koja je završila [[dekapitacija|pogubljenjem]] talaca zabilježenim video-kamerom i na duži rok zaustavilo planove o zapadnim investicijama. Čečenija je s vremenom počela tonuti i kaos i anarhiju. {{sfn|Sulejmanov|2005|loc=str. 48-49}} Mashadovljevi pokušaji da svojim autoritetom zavede red i mir, koji su uključivai proglašenje [[izvanredno stanje|izvanrednog stanja]] 22. juna 1998. godine, nisu urodili plodom; Mashadova su radikali i vahabiti optuživali za "mekani" stav prema Rusiji, a pod njihovim pritiskom je u novembru 1998. godine preimenovao državu u Islamsku Republiku Ičkeriju i službeno uveo [[šerijatsko pravo]].
 
Međutim, ni ti ustupci nisu spriječili da se Mashadovljeva vlast ograniči na područje [[Grozni|Groznog]], dok su ostatak zemlje kontrolirale lokalni [[gospodari rata]] i njihove [[milicija|milicije]], od kojih su neke podržavale, a neke, poput onih pod vodstvom [[Sulim Jandarbijev|Sulima Jandarbijeva]], bile u otvorenom sukobu sa vahabitima. Nasilje u Čečeniji je novu eskalaciju dobilo 5. marta 1999. kada su na aerodromu Grozni nepoznati napadači oteli [[Genadij Špigun|Genadija Špiguna]], službenog predstavnika ruskog Ministarstva unutrašnjih poslova u Čečeniji. Prema svjedočenju [[Sergej Stepašin|Sergeja Stepašina]], tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova, upravo je taj događaj potakao Jeljcinovu vladu da počne planirati novu invaziju. <ref>[http://www.ng.ru/politics/2000-01-14/1_ovr.html Sergej Pravosudov. Intervju sa Sergejem Stepašinom.] ''[[Nezavisinaja Gazeta]]'', 14. I 2000 </ref>}}