Arhimedova smrt, za vrijeme Opsada opsade Sirakuze, poznata je u okvirima koji su do nas stigli zahvaljujući Plutarhovom životopisu vojskovođe [[Marko Klaudije Marcel|Marcela]]. Međutim izgleda da [[Plutarh]] stvari dotjeruje kada kaže da se Marcel ljutio i bio ogorčen na vojnika koji je ubio Arhimeda. Ali onu poznatu rečenicu koja se pripisuje Arhimedu: {{jezik*grc|Μή μου τοὺς κύκλους τάραττε|Mḗ mou toùs kúklous táratte|Ne diraj moje krugove !}} ({{jezik+la|Noli turbare circulos meos !}}) nije ostavio Plutarh nego historičar Valerije Maksim. On je napisao: Smatrajući kako ove riječi vrijeđaju moć pobjednika vojnik mu je odsjekao glavu i Arhimedova krv poprskala je njegov znanstveni rad. Teško je povjerovati da se Arhimed mogao razumijeti s Rimljaninom jer je on govorio [[grčki]], a vojnik [[latinski]]. Pored toga Rimljani su zvjerski kažnjavali pobjeđene, a naročito je Marcel u tome bio svirep. On je čak naređivao da se pobiju žene i djeca kada bi neki grad "vjerolomno" narušio ugovor koji je imao s Rimom.
Sirakužani nisu smjeli održavati grob svog velikog mislioca. Njega je godine [[75. pne.]] jedva pronašao [[Ciceron]], koji je tada služio kao rimski kvestor [[Sicilija|Sicilije]]. To mu je uspjelo zahvaljujući crtežu lopte i valjka koji se nalazio na spomeniku iznad nekoliko stihova urezanih velikom matematičaru u spomen: «''Odmah sam rekao predstavnicima Sirakuze koji su me pratili da je pred nama bez sumnje Arhimedov nadgrobni spomenik.''»<ref> Ciceron, ''Tusc.'', V, xxiii: «''Atque ego statim Syracusanis – erant autem principes mecum – dixi me illud ipsum arbitrari esse, quod quaererem.''»</ref>
