Louis XIX od Francuske – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nova stranica: '''Luj XIX.''' (6. kolovoz 1775. - 3. lipanj 1844.), ''kralj Francuske 2. kolovoza 1830. godine.'' Otac Luja XIX. je bio [[apsolutizam|apsolutis...
 
Rjecina2 (razgovor | doprinos)
Nema sažetka izmjene
Red 1:
[[Image:Louis Antoine d'Artois, duc d'Angoulême.jpg|thumb|Luj "XIX"]]
'''Luj XIX.''' ([[6. kolovoz8.]] [[1775]]. - [[3. lipanj6.]] [[1844]].), ''je bio de jure kralj [[Francuska|Francuske]] 20 minuta [[2. kolovoza8.]] [[1830]]. godine.''
 
==Izbjeglištvo==
Otac Luja XIX. je bio [[apsolutizam|apsolutistički]] kralj Francuske [[Karlo X., kralj Francuske|Karlo X.]]. Nepopularne odluke njegovog oca dovode tijekom 1830. godine do srpanjske revolucije. Pod pritiskom revolucionara [[Karlo X., kralj Francuske|Karlo X.]] se trebao odlučiti između prihvaćanja [[ustavna monarhija|ustavne monarhije]] i [[abdikacija|abdikacije]]. Njegova odluka je bila [[abdikacija]] u korist svog sina Luja XIX.
Otac Luja XIX. je bio [[apsolutizam|apsolutistički]] kralj Francuske [[Karlo X., kralj Francuske|Karlo X.]] i brat kralja [[Luj XVI., kralj Francuske|Luja XVI]] koji je pogubljen nakon [[francuska revolucija|francuske revolucije]]. Nakon revolucije tada još maloljetni Lij XIX zajedno s ocem i majkom bježi na dvor svoga djeda kralj Sardinije i Pijemonta. Sljedećih godina obitelj će živjeti na raznim evropskim dvorima sve do kada ih 1795. nije prihvatila Velika Britanija gdje će Luj XIX živjeti gotovo sljedećih 20 godina. Kako bi ojačao svoje mogućnosti da postane kralj Luj se ženi 1799. svojom sestričnom Marijom Terezom kćerkom pogubljenog kralja Luja XVI.. Bez obzira na taj brak nakon poraza Napoleona kada se obitelj vraća iz izbjeglištva novi kralj postaje [[Luj XVIII., kralj Francuske|Luj XVIII]] stariji brat Lujevog oca Karla koji će ga naslijediti 1824. godine.
 
==[[Karlo X., kralj Francuske|Karlo X.]] i julska revolucija==
Odmah po preuzimanju dužnosti Luju XIX. su revolucionari uručili isti ultimatum koji je njegov otac odbio. Pošto je njegov odgovor na podnesene zahtjeve bio identičan onome Karla X. on je trebao samo pričekati da bude pripremljen njegov abdikacijski dokument.
 
Za razliku od Luja XVIII koji je naučio lekciju iz revolucije 1789. i potencijalnog narodnog bijesa u slučaju obnavljanja kraljevog diktatorskog ponašanja pa je bio gotovo nevidljivi kralj, [[Karlo X., kralj Francuske|Karlo X.]] je to potpuno zaboravio tako da počinje voditi politiku absolutizma i davanja financijske odštete plemićima koji su izgubili posjede tijekom revolucije. Takva slijepa, suluda politika je dovela već nakon 3 godine to jest 1827. do vojne pobune koja je uspješno ugušena raspuštanjem vojne jedinice, ali zbog straha ne i oduzimanjem njihovog oružja. Kao što ruski car [[Nikola II., ruski car|Nikola II]] neće shvatiti upozorenje putem ugušene revolucije 1905. godine, tako to upozorenje nije shvatio niti Lujev otac Karlo X. što dovodi do 1830. godine kada se kralju nije svidjela parlamentarna većina pa je rapustio parlament 19.3.1830. i pozvao na nove izbore na kojima će kraljeva politička vizija biti opet poražena tako da on opet raspušta parlament, raspisuje nove izbore i proglašava izvanredno stanje 25.7.1830. Ta odluka je Francuzima bila kap što preljeva čašu i oni su se dignula na revoluciju protiv diktatora. Kada maršal Marmont koji je 1806. okupirao i potom ukinuo [[Dubrovačka Republika|Dubrovačku republike]] nije zbog pobune vlastitih vojnika uspio ugušiti pobunu kralj i Luj su bili pobjegli iz Pariz]]a.
 
=="Kralj"==
 
U toj revolucionarnoj situaciji dok je pobunjeni parlament proglasio da bi novi kralj trebao postati [[Luj Filip, kralj Francuza|Luj Filip]] Karlo X je plačući 2.8.1830. godine potpisao abdikaciju u korist maloljetnog unuka Henrika V koji zbog svojih godina ne može biti legalno natjeran na potpisivanje vlastite abdikacije. Bez obzira na tu Karlovu odluku po francuskom zakonu njegovom abdikacijom novi kralj je postao Luj XIX koji je u ovoj političkoj situaciji trebao odlučiti između plačućeg oca koji je abdicirao, želje parlamenta za njegovom abdikacijom i ženinog pritiska da ne abdicira. Ta histerična dvorska atmosfera i Lujevo "kraljevanje" će trajati 20 minuta pošto nakon tog vremena i on potpisuje vlastitu abdikaciju u korist maloljetnog nećaka [[Henrik V., kralj Francuske|Henrika V.]].
 
Nakon abdikacije on će napustiti Francusku gdje se nikada više neće vratiti. Luj XIX će umreti u gradu Gorica na današnjoj talijansko-slovenskoj granici,a tada u [[Austrijsko Carstvo|Austrijskom Carstvu]] 3.6.1844., dok će biti pokopan u [[Nova Gorica|Novoj Gorici]].
 
Samo dvadeset minuta nakon što je postao kralj, Luj XIX. potpisuje vlastitu abdikaciju u korist svog nećaka [[Henrik V., kralj Francuske|Henrika V.]]
 
{| align="center" cellpadding="2" border="2"