Razvoj kanona Novog zavjeta – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 2:
 
Irenejeve izjave skreću pažnju da je zbirka knjiga koju nazivamo [[Novi zavjet|Novim Zavetom]] sačnjena oko [[180]]-[[200]]. godine n.e. Pre tog vremena, mnoga evanđelja kružila su hrišćanskim zajednicama od Male Azije do Grčke, Rima, Galije, Španije i Afrike. Krajem drugog veka, [[biskup]]i crkava koje su se nazivale pravovernim izbacili su sva osim četiri kanonska evanđelja, proglašavajući sva ostala, po Irenejevim rečima, kao „ambis ludila i svetogrđe protiv Hrista".<ref>Ibid, uvod.</ref> Evanđelja koja je on odobrio poduprla su [[institucionalizacija|institucionalizaciju]] [[rano hrišćanstvo|ranog hrišćanstva]]. Evanđelja koja je on osudio kao jeres nisu služila cilju institucionalizacije. Naprotiv, neka od odbačenih evanđelja podsticala su ljude da se direktno obraćaju Bogu, bez posredstva crkve ili sveštenstva.<ref name="Pejgels"/>
 
Profesorica [[Elejn Pejgels]] istražuje zašto je [[hrišćanska crkva]] odbacila tekstove kao što je [[Evanđelje po Tomi]], a prihvatila druge, verovatno kasnijeg datuma, na primer, evanđelja po Mateju, Luki i Jovanu? Ona smatra da je jedan od razloga stoga što Evanđelje po Tomi, za razliku od kanonskih evanđelja, ne daje odgovore na praktična pitanja koja su postavljali mnogi potencijalni preobraćenici (uputstva o postu, ishrani, molitvi, davanju milostinje, itd.), već kao Isusov odgovor navodi: „''Ne govorite laži, i ne činite ono što mrzite: jer nebo vidi sve''". Ovaj odgovor prepušta svakoga svojoj savesti i ne daje programske smernice za grupno podučavanje i građenje religijske institucije.<ref name="Pejgels"/> Takođe, dok Evanđelje po Tomi kaže da nalasku Carstva Božjeg prethodi usamljenički proces [[samospoznaja|samootkrića]], kanonska evanđelja daju mnogo jednostavniju poruku: čovek dospeva do Boga ne duhovnom samospoznajom, već verom u [[Isus]]a [[Mesija|Mesiju]].<ref name="Pejgels"/>
 
== Izvori ==