Razvoj kanona Novog zavjeta – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 1:
Koliko je poznato, [[Irenej]] je bio prvi koji je identifikovao četiri [[evanđelja]] Novog Zaveta kao kanonska, isključivsi ostala.<ref name="Pejgels">[http://www.scribd.com/doc/55129006/Elejn-Pejgels-Poreklo-Satane Elejn Pejgels - Poreklo Satane] (scribd)</ref> Uznemiren što su desetine jevandelja cirkulisale među hrišćanima širom sveta, Irenej kao [[jeterik]]e žigoše one koji „''se hvale da imaju više jevandelja nego što in stvarno ima ... ali, u stvari, oni nemaju jevandelja koja nisu ispunjena svetogrđem''".<ref>Irenaeus, Libros Quinque Adversus Haereses. W. W. Harvey. Cambridge: Typis Academicis, 1857. Vol. 1, 3.11.9.</ref> Irenej tvrdi da su samo četiri jevandelja Novog Zaveta autentična. Na osnovu čega? Irenej kaže da, kao što postoje samo četiri glavna vetra, četiri strane sveta, i četiri nebeske sohe, tako može biti samo četiri jevandelja.<ref name="Pejgels"/>
 
Irenejeve izjave skreću pažnju da je zbirka knjiga koju nazivamo [[Novi zavjet|Novim Zavetom]] sačnjena oko [[180]]-[[200]]. godine n.e. Pre tog vremena, mnoga evanđelja kružila su hrišćanskim zajednicama od Male Azije do Grčke, Rima, Galije, Španije i Afrike. Krajem drugog veka, [[biskup]]i crkava koje su se nazivale pravovernim izbacili su sva osim četiri kanonska evanđelja, proglašavajući sva ostala, po Irenejevim rečima, kao „ambis ludila i svetogrđe protiv Hrista".<ref>Ibid, uvod.</ref> Evanđelja koja je on odobrio poduprla su [[institucionalizacija|institucionalizaciju]] [[rano hrišćanstvo|ranog hrišćanstva]]. Evanđelja koja je on osudio kao jeres nisu služila cilju institucionalizacije. Naprotiv, neka od odbačenih evanđelja podsticala su ljude da se direktno obraćaju Bogu, bez posredstva crkve ili sveštenstva.<ref name="Pejgels"/>
 
== Izvori ==