Hipostaza arhonata – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
prošireno |
prošireno |
||
Red 3:
Hipostaza arhonata je anoniman traktat koji nudi ezoterično tumačenje [[Knjiga Postanka|Knjige Postanka]] 1-6, djelomice u formi dijaloga [[otkrivenje|otkrivenja]] između [[anđel]]a i ispitivača. I premda je ova [[egzegeza]] primjer sveobuhvatnog helenističkog sinkretizma, najjasniji su njezini dijelovi židovski. Također, zbog jasno prisutnih kršćanskih obilježja, djelo možemo smatrati kršćanskim. Teološko je stajalište traktata [[gnosticizam|gnostički]] orijentirano, uz moguć [[Set (mitologija)|setijanski]] utjecaj.<ref name="Gnostika"/>
Hipostaza Arhonata govori o postojanju zlih [[Arhont|arhonata]] (vladara) u [[kosmos]]u koji porobljavaju duhovni svet. Ovo je jedno od ključnih gnostičkih verovanja, koji su vlastitu duhovnu prirodu definirali u suprotnosti s pojmom [[vlast]]i koja porobljava. No, spis obećava da za kršćanske gnostike postoji nada, jer će njihova duhovna priroda biti trajnija od arhontske, a njihova nebeska sudbina slavnija. Vladari će na kraju nestati, a gnostici, djeca svjetlosti, spoznat će i slaviti Oca.<ref name="Gnostika"/> ▼
== Nastanak ==
Linija 12 ⟶ 14:
== Sadržaj ==
Spis počinje tako što anonimni hrišćanski učitelj razgovara sa učenikom koji hoće da zna šta je „veliki apostol" [[apostol Pavle|Pavle]] mislio kad nas je upozorio da „''naš rat nije s krvlju i telom, nego s poglavarima i vlastima, i su upraviteljima tame ovog sveta, s duhovima pakosti ispod neba''" ([[Poslanica Efežanima]], 6: 12). Da bi odgovorio na učenikovo pitanje, učitelj piše tajno otkrovenje nazvano Stvarnost vladara, jer, kaže on „ti pitaš o stvarnosti (kosmičkih) vladara." Učitelj objašnjava da je „njihov učitelj (Bog hebrejske Biblije) slep; zbog njegove moći, neznanja i arogancije, on je rekao,... 'Ja sam Bog, i drugog nema'." Ali učitelj tad kaže:
{{citiranje|Rekavši to, ogrešio se o svemir. I čuo se glas odozgo, iznad sfere apsolutne moći, koji reče: „Grešiš, Samaele" (što znači „bog slepih")... A on reče: „Ako je neko drugi postojao pre mene, neka mi se pokaže!" I odmah, Mudrost ispruži prst i uvede svetlost u materiju... A on reče svom porodu: „Ja sam bog celine". A Život, kći Vere-Mudrosti, uzviknu: „Grešiš, Saklase - (što znači „budalo"). I dok mu disaše u lice, njen dah postade vatreni anđeo, i taj anđeo ga sveza i baci u Tartir ispod ambisa.<ref name="Pejgels"/>}}
▲Hipostaza Arhonata govori o postojanju zlih [[Arhont|arhonata]] (vladara) u [[kosmos]]u koji porobljavaju duhovni svet. Ovo je jedno od ključnih gnostičkih verovanja, koji su vlastitu duhovnu prirodu definirali u suprotnosti s pojmom [[vlast]]i koja porobljava. No, spis obećava da za kršćanske gnostike postoji nada, jer će njihova duhovna priroda biti trajnija od arhontske, a njihova nebeska sudbina slavnija. Vladari će na kraju nestati, a gnostici, djeca svjetlosti, spoznat će i slaviti Oca.<ref name="Gnostika"/>
Nakon uvoda u kojem se navode riječi apostola Pavla, Hipostaza Arhonata razvija svoju mitološku narativu. Glavni su likovi u ovoj mitološkoj drami slijepi vladar Samael, također zvan [[Saklas]] ("budala") i [[Yaldabaoth]], koji huli protiv božanskog; potom duhovna Žena, koja budi [[Adam]]a i nadmudruje pohlepne vladare; zmija, podučavateljica, koja savjetuje muškarca i ženu da jedu plodove stabla koje su vladari zabranili; te [[Noreja]], Evina kći, nevina u naravi i uzvišena u znanju. Prema Stvarnosti vladara, Samael i njegove kolege „vladari tame", a ne pravi Bog, stvaraju Adamovo fizičko telo (Postanje 2: 7), „''stavljaju ga u vrt Edenski, da ga radi i da ga čuva''" (Postanje 2: 15), a zatim ga uspavljuju i od njegovog rebra prave mu ženskog partnera (Postanje 2: 21-22).<ref name="Pejgels">[http://www.scribd.com/doc/55129006/Elejn-Pejgels-Poreklo-Satane Elejn Pejgels - Poreklo Satane] (scribd)</ref> Isti vladari zabranjuju Adamu da jede voće s [[Drvo poznanja|Drveta znanja]], da mu ono ne otvori oči za istinu, jer su bili ljubomorni i želeli da njime vladaju. Kada su im se Adam i Eva, prosvetljeni ženskim duhovnim principom, koji se Evi pojavljuje u zmijskom obličju, usprotivili, vladari su prokleli ženu i zmiju, i isterali Adama i Evu iz [[raj]]a:
{{citiranje|Štaviše, bacili su čovečanstvo u veliku zabunu i život ispunjen argatovanjem, dirinčenjem, kako čovečanstvo, zauzeto svetskim poslovima, ne bi imalo prilike da se posveti svetom duhu.<ref name="Pejgels"/>}}
Prema autorima ovih učenja, ljudska situacija - [[rad]], [[brak]] i [[rađanje]] dece - nije dar božanskog blagoslova, već znak ropstva kosmičkim silama, koje ljudskim bićima onemogućuju da spoznaju svoje urođene sposobnosti za duhovno [[prosvetjenje]]. Ovi radikalni hrišćani veruju da većina čovečanstva, uključujući tu većinu hrišćana, postala plen vladara i stoga, poput većine [[Jevrej]]a i [[pagan]]a, živi u seksualnom, društvenom i ekonomskom ropstvu.<ref name="Pejgels"/> Međutim, postoje ljudi - u ovu grupu autori ubrajaju sebe - čije su se oči otvorile, i koji postaju svesni božanskog izvora svih ljudskih, i njih samih, izvora duboko skrivenog u običnom iskustvu. Prototip duhovno probuđene osobe jeste Evina kći [[Norea]]. Kad su „vladari" pokušali da je zavedu i prevare, Norea doziva [[Bog]]a i prima božansku pomoć. Anđeo [[Eleleth]] (čije hebrejsko ime znači „razumevanje") objašnjava joj kako su ove korumpirane i ograničene sile zavladale svetom, uveravajući je da ona ne pripada njima, već višim silama - Ocu celine, njegovoj emanaciji i „kćeri" [[Sofija (pojam)|Mudrosti]], i božanskom Životu:
{{citiranje|Ti i tvoje dete ste iz više sfere; ove duše potiču iz neuništive svetlosti. Stoga vam vladari ne mogu prići, zbog duha istini koji je u njoj; a svi koji znaju ovaj metod žive besmrtni usred umirućeg čovečanstva.<ref name="Pejgels"/>}}
== Analiza ==
| |||