Wikipedija

Svjedočanstvo istine – razlika između verzija

Interaktivna pretraga historije
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka izmjene
sređeno
Red 1:
{{radovi}}
'''Svjedočanstvo istine''' je [[rano hrišćanstvo|ranohrišćanki]] [[gnosticizam|gnostički]] spis iz [[3. vijek]]a, pronađen u [[20. vijek]]u. Jedan je od najradikalnijin spisa čitave [[knjižnica Nag Hamadi|knjižnice Nag Hamadi]].<ref name="Pejgels">[http://www.scribd.com/doc/55129006/Elejn-Pejgels-Poreklo-Satane Elejn Pejgels - Poreklo Satane] (scribd)</ref> [[Rukopis]] je veoma loše očuvan te je moguće rekonstruisati samo oko polovicu teksta.<ref name="Gnostika">[http://www.scribd.com/doc/11573049/GNOSTIKA-Izvorni-Koptski-Tekstovi Izvorni koptski tekstovi] (Svjedočanstvo istine, uvod: Birger A. Pearson)</ref>
 
Linija 32 ⟶ 31:
{{citiranje|Ovo je istinsko svedočanstvo: kada čovek upozna sebe i Boga koji vlada istinom, on će biti spasen.<ref name="Pejgels"/>}}
 
II. Dodaci su se nalazili u dijelu Kodeksa IX koji je pretrpio znatna oštećenja, pri čemu je dosta tekstova izgubljeno. Bez obzira na to, jasno je da se polemički ton izražen u homiliji sastoji od gnostičkog midraša o zmiji iz [[Knjiga Postanka|Postanka]] (45,23-19,10). Tumačeći knjigu Postanja, odnosno priču o [[Rajraj]]u i [[čovjekov pad|čovjekovom padu]], ovaj pisac „pronalazi" da ona otkriva istinu samo kad je čovekse čita naopako, shvativši da je [[zmija]] u stvari objaviteljica života i znanja, a [[Bog Stvoritelj]] zao i neuk [[demon]]. Kao primer, Svedočanstvo ističe da u Postanju 2:17 Bog zapoveda [[Adam]]u da ne jede voće s drveta usred raja, upozoravajući: „''jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš''". Ali zmija govori [[Eva|Evi]] suprotno: „''Nećete vi umreti; Nego zna da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo''" (3:4-5). Ko kaže istinu? pita Svedočanstvo. Kad su Adam i Eva poslušali zmiju, oni nisu umrli „u onaj dan", kao što ih je Bog upozorio. Umesto toga, oči su im se otvorile znanju, kao što je zmija obećala. No, kad je Bog shvatio šta se desilo, prokleo je zmiju i nazvao je '[[đavo]]lom' (Postanje 3: 14-15). Budući da je Adam stekao božansko znanje, Bog ga izbacuje iz Raja. Ne samo da je taj Bog ljubomoran na sopstveno stvorenje, nego je takođe osvetoljubiva neznalica:
 
{{citiranje|Kakav je to bog?... Svakako se pokazao kao zlobni zavidljivac.<ref name="Pejgels"/>}}
Na primer, Svedočanstvo ističe da u Postanju 2:17 Bog zapoveda Adamu da ne jede voće s drveta usred raja, upozoravajući: „jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš". Ali zmija govori Evi suprotno: „Nećete vi umreti; Nego zna da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo" (3:4-5). Ko kaže istinu? pita Svedočanstvo. Kad su Adam i Eva poslušali zmiju, „Tada im se otvoriše oči, i videše da su goli" (3: 7). Oni nisu umrli „u onaj dan", kao što ih je Bog upozorio. Umesto toga, oči su im se otvorile znanju, kao što je zmija obećala. No, kad je Bog shvatio šta se desilo, prokleo je zmiju i nazvao je 'đavolom' (Postanje 3: 14-15). Budući da je Adam stekao božansko znanje, Bog ga izbacuje iz Raja, „kako ne bi pružio ruku da okusi plod s drveta života, i živeo zauvek" (Postanje 3: 22), stičući tako i večni život i znanje.
 
GrađaProučavaoci smatraju da je ova građa vjerojatno utemeljena na ranijem izvoru, a autor Svjedočanstva istine dodao je nekoliko uredničkih zahvata, uključujući i alegorijsko tumačenje zmije kao simbola za [[Krist]]a (49,7). ▼
„Kakav je to bog?... Svakako se pokazao kao zlobni zavidljivac," kaže autor Svedočanstva. Ne samo da je taj Bog ljubomoran na sopstveno stvorenje, nego je takođe osvetoljubiva neznalica.
 
<ref name="Pejgels"/>
 
 
 
▲Građa je vjerojatno utemeljena na ranijem izvoru, a autor Svjedočanstva istine dodao je nekoliko uredničkih zahvata, uključujući i alegorijsko tumačenje zmije kao simbola za [[Krist]]a (49,7).
 
Drugi dio djela, nažalost u vrlo fragmentarnom stanju, sastoji se od polemika protiv učenja nekih drugih gnostika, na primjer [[Valentin]]a (56,2-5), [[Bazilid]]a i njegova sina Izidora (57,6-8), te [[simoniti|simonita]] (58,2-3). Pretpostavlja se da je autor Svjedočanstva istine doživljavao te učitelje i zajednice heretičkima na osnovu njihove etike i obrednih praksi. Valentinitima se, primjerice, kritika upućuje zbog njihova korištenja sakramenta [[krštenje|krštenja]] (55,7-9); krštenje vodom se u Svjedočanstvu istine opetovano osuđuje (66,7-24; usp. 30,18-30). Simonite se, pak, kritizira zbog ženidbe i rađanja [[djeca|djece]] (58,2-4), što se odnosi i na sljedbenike Valentina i Bazilida.<ref name="Gnostika"/>
 
 
 
== Analiza ==
Izvor: https://sh.wikipedia.org/wiki/Svjedočanstvo_istine