Svjedočanstvo istine – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
citati |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 16:
{{citiranje|„Mnogi su tražili istinu i nisu je mogli pronaći jer ih je savladao prevladao 'stari otrov' Fariseja i učitelja zakona'."<ref name="Pejgels"/>}}
Prema Svedočanstvu, većina hrišćana se, budući obmanuti, ne mole Bogu već natprirodnim „vladarima". Svedočenje čak tvrdi da je Bog kome se većina hrišćana moli, Bog [[Tanah|hebrejske Biblije]], u stvari poglavar palih [[anđel]]a, od čije je tiranije [[Hrist ]] došao da oslobodi čovečanstvo.<ref name="Pejgels"/> Potom slijedi napad na [[Tora|Zakon]], sažet u zapovijedi o razmnožavanju. Ubeđen da je Hristova poruka u potpunoj suprotnosti sa „zakonom" - to jest hebrejskom Biblijom, ovaj učitelj postavlja radikalna pitanja:
Potom slijedi napad na [[Tora|Zakon]], sažet u zapovijedi o razmnožavanju. Polemika nastavlja napadima na one koji prigrljuju [[mučeništvo]] u uvjerenju da će postići "[[tjelesno uskrsnuće]]" (31,22-38,27). [[Spol]]no "okaljanje" (39,5), odnosno [[brak]] i prokreacija, energično se kritizira (38,27-41,4), pri čemu se [[Isusovo rođenje od djevice]] koristi kao znak da bi kršćani trebali voditi kreposni život (40,5-7). Vrhunac je homilije opis života arhetipskog gnostika: njegovo odricanje od svijeta, i ulazak u [[Božje kraljevstvo|kraljevstvo vječnosti]] (41,4-44,30). Autor kaže da jedino ljudi koji odbace „svet u celini", a naročito seksualnu aktivnost i trgovačke transakcije, uspeju da upoznaju Boga: ▼
{{citiranje|Šta je svetlost? A šta tama? A ko je stvorio svet? A ko je Bog? A ko su anđeli?... A šta je upravljanje (svetom)? Zasto su jedni bogalji, a drugi slepi, jedni bogati, a drugi siromašni?<ref name="Pejgels"/>}}
▲
{{citiranje|Niko ne poznaje Boga istine izuzev onog ko odbaci sve što je od ovog sveta.<ref name="Pejgels"/>}}
Linija 28 ⟶ 32:
{{citiranje|Ovo je istinsko svedočanstvo: kada čovek upozna sebe i Boga koji vlada istinom, on će biti spasen.<ref name="Pejgels"/>}}
II. Dodaci su se nalazili u dijelu Kodeksa IX koji je pretrpio znatna oštećenja, pri čemu je dosta tekstova izgubljeno. Bez obzira na to, jasno je da se polemički ton izražen u homiliji sastoji od gnostičkog midraša o zmiji iz [[Knjiga Postanka|Postanka]]
Na primer, Svedočanstvo ističe da u Postanju 2:17 Bog zapoveda Adamu da ne jede voće s drveta usred raja, upozoravajući: „jer u koji dan okusiš s njega, umrećeš". Ali zmija govori Evi suprotno: „Nećete vi umreti; Nego zna da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati što je dobro što li zlo" (3:4-5). Ko kaže istinu? pita Svedočanstvo. Kad su Adam i Eva poslušali zmiju, „Tada im se otvoriše oči, i videše da su goli" (3: 7). Oni nisu umrli „u onaj dan", kao što ih je Bog upozorio. Umesto toga, oči su im se otvorile znanju, kao što je zmija obećala. No, kad je Bog shvatio šta se desilo, prokleo je zmiju i nazvao je 'đavolom' (Postanje 3: 14-15). Budući da je Adam stekao božansko znanje, Bog ga izbacuje iz Raja, „kako ne bi pružio ruku da okusi plod s drveta života, i živeo zauvek" (Postanje 3: 22), stičući tako i večni život i znanje.
„Kakav je to bog?... Svakako se pokazao kao zlobni zavidljivac," kaže autor Svedočanstva. Ne samo da je taj Bog ljubomoran na sopstveno stvorenje, nego je takođe osvetoljubiva neznalica.
<ref name="Pejgels"/>
Građa je vjerojatno utemeljena na ranijem izvoru, a autor Svjedočanstva istine dodao je nekoliko uredničkih zahvata, uključujući i alegorijsko tumačenje zmije kao simbola za [[Krist]]a (49,7).
Drugi dio djela, nažalost u vrlo fragmentarnom stanju, sastoji se od polemika protiv učenja nekih drugih gnostika, na primjer [[Valentin]]a (56,2-5), [[Bazilid]]a i njegova sina Izidora (57,6-8), te [[simoniti|simonita]] (58,2-3). Pretpostavlja se da je autor Svjedočanstva istine doživljavao te učitelje i zajednice heretičkima na osnovu njihove etike i obrednih praksi. Valentinitima se, primjerice, kritika upućuje zbog njihova korištenja sakramenta [[krštenje|krštenja]] (55,7-9); krštenje vodom se u Svjedočanstvu istine opetovano osuđuje (66,7-24; usp. 30,18-30). Simonite se, pak, kritizira zbog ženidbe i rađanja [[djeca|djece]] (58,2-4), što se odnosi i na sljedbenike Valentina i Bazilida.<ref name="Gnostika"/>
| |||