Svjedočanstvo istine – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
prošireno
Nema sažetka izmjene
Red 1:
{{radovi}}
'''Svjedočanstvo istine''' je [[rano hrišćanstvo|ranohrišćanki]] [[gnosticizam|gnostički]] spis iz [[3. vijek]]a, pronađen u [[20. vijek]]u. Jedan je od najradikalnijin spisa okviručitave [[knjižnica Nag Hamadi|knjižnice Nag Hamadi]].<ref name="Pejgels">[http://www.scribd.com/doc/55129006/Elejn-Pejgels-Poreklo-Satane Elejn Pejgels - Poreklo Satane] (scribd)</ref> [[Rukopis]] je veoma loše očuvan te je moguće rekonstruisati samo oko polovicu teksta.<ref name="Gnostika">[http://www.scribd.com/doc/11573049/GNOSTIKA-Izvorni-Koptski-Tekstovi Izvorni koptski tekstovi] (Svjedočanstvo istine, uvod: Birger A. Pearson)</ref>
 
Djelo je vjerojatno nastalo u [[Aleksandrija|Aleksandriji]], potkraj drugog ili početkom trećeg stoljeća. Naslov koji je danas u općoj uporabi odredili su urednici, na temelju sadržaja djela ("riječ istine", 31,8; "istinsko svjedočanstvo", 45,1), i on podcrtava autorovu glavnu namjeru; uspostavu "istinske" vjere i religijske prakse, uz istovremeno raskrinkavanje "krivo vjernih" protivnika.<ref name="Gnostika"/>
 
Jedna je od najzanimljivijih značajki ovoga traktata što konačno upoznajemo i drugu stranu u teološkim prepirkama, za koje znamo iz djela hereziologa eklezijasta. Autor je kršćansko-gnostički polemičar, strogog [[enkratiti|enkratitskog]] [[pogled na svijet|pogleda na svijet]]. Kao najveće protivnike on doživljava [[rimokatolička crkva|katoličke kršćane]]-eklezijaste. Međutim, autorove polemičke oštrine nisu pošteđeni niti njegovi gnostički sudruzi, čiji se način života i obredna praksa razlikuju od njegove vlastite.<ref name="Gnostika"/>
 
Ne samo što ne odobrava [[razvrat]], Svedočanstvo istine od hrišćana traži strogi [[asketizam]].<ref name="Pejgels"/>
 
== Sadržaj ==
 
Svedočanstvo istine počinje obraćanjem „''onima koji umeju slušati, ne samo ušima, nego svojim razumevanjem''". Traktat se sastoji od dva glavna dijela. Prvi dio čini [[homilija]] o [[istina|istini]] nasuprot [[laž]]nosti, koja je upravljena kršćansko-gnostičkoj zajednici (29,6-15,6), a čija je svrha osnažiti uvjerenja autorovih sudruga gnostika, i upozoriti ih na zablude suparničke (katoličke) kršćanske zajednice. Drugi dio (45,6 - do kraja) sačinjavaju različiti dodaci, uključujući i pomnije razrade tema spomenutih u gore navedenoj homiliji. U ovome se dijelu javlja i polemika protiv drugih gnostika.<ref name="Gnostika"/>
 
I. Homilija počinje uvodom u kojem se autor obraća onima obdarenima duhovnim sluhom. Potom slijedi napad na [[Tora|Zakon]], sažet u zapovijedi o razmnožavanju. Polemika nastavlja napadima na one koji prigrljuju [[mučeništvo]] u uvjerenju da će postići "[[tjelesno uskrsnuće]]" (31,22-38,27). [[Spol]]no "okaljanje" (39,5), odnosno [[brak]] i prokreacija, energično se kritizira (38,27-41,4), pri čemu se [[Isusovo rođenje od djevice]] koristi kao znak da bi kršćani trebali voditi kreposni život (40,5-7). Vrhunac je homilije opis života arhetipskog gnostika: njegovo odricanje od svijeta, i ulazak u [[Božje kraljevstvo|kraljevstvo vječnosti]] (41,4-44,30). Svečani završetak sažima "istinsko svjedočanstvo": [[samospoznaja]] je znanje o [[Bog]]u i ona vodi ka "kruni koja ne blijedi" (44,30-45,6).