Rimska književnost – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Red 67:
Za poznavanje Ciceronovog života, njegovih interesovanja, državničkog delovanja i umetničkih težnji s jedne strane i tadašnjih društvenih prilika s druge strane neobično je važna zbirka od oko 800 pisama rođacima i prijateljima, posebno ona upućena Titu Pomponiju Atiku.
 
Ovom dobu pripada najplodniji i najsvestraniji rimski književnik, [[Marko Terencije Varon]] (''Marcus Terentius Varro'', 116―27. st. e.), autor 74 spisa u više od 600 knjiga, koga su zbog njegove učenosti i univerzalnog interesa zvali rimskim [[Aristotel]]om. Bavio se starinama, književnošću, prirodnim naukama, jezikom itd. Glavna su mu dela: ''Starine'' (''Antiquitātes''), enciklopedijski spis ''Devet knjiga veština'' (''Disciplinārum libri IX''), te ''O latinskom jeziku'' (''De lingua Latīna''). Užem području književnosti pripadaju ''[[Menipske satire]]'' (''Satūrae Menippeae''), koje u satiričnom tonu obrađuju različite sadržaje. Pisane su mešavinom proze i stihova po ugledu na grčkog kiničara Menipa, pa im otuda i ime.
 
Autori ovoga razdoblja koji se bave istoriografijom napuštaju analistički oblik pripovedanja i svojim delima pridaju umetnički književni oblik. Analistički još piše Ciceronov prijatelj i najpoznatiji tadašnji izdavač knjiga u Rimu, [[Tit Pomponije Atik]] (''Titus Pomponius Attĭcus'', 109―44. st. e.), čije delo nosi naziv ''Liber annālis''. Nepouzdan istoričar i osrednji stilista [[Kornelije Nepot]] (''Cornelius Nepos'', oko 99―24. st. e.) prikazao je u 16 knjiga ''O znamenitim ljudima'' (''De viris illustrĭbus'') živote poznatih Grka i Rimljana. Jednostavan i čist izraz obezbedio mu je tokom kasnijih vekova mesto u školskoj lektiri.