Gajeva latinica – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
vraćeno
Red 1:
{{Srpskohrvatska abeceda}}
'''Hrvatska abeceda''' (nazvana još i '''gajica''' prema svom reformatoru Ljudevitu Gaju) je jedna od mnogih varijanta [[latinica|latiničnog pisma]], ovu je varijantu razvio hrvatski lingvista [[Ljudevit Gaj]] u prvoj polovini [[19. vijek]]a za potrebe standardizacije [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]] a objavljena je 1830.godine u knjizi pod naslovom "Kratka osnova Horvatsko-Slavonskoga pravopisanja" (''Kratka osnova Hrvatsko-Slavonskoga pravopisa'').
 
'''HrvatskaGajeva abecedalatinica''' (nazvana još iskraćeno '''gajica''' prema svom reformatoru Ljudevitu Gaju) je jedna od mnogih varijanta [[latinica|latiničnog pisma]], ovukoje je varijantu razvio hrvatski lingvista [[Ljudevit Gaj]] u prvoj polovini [[19. vijek]]a za potrebe standardizacije [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]] a objavljena je 1830.godine u knjizi pod naslovom "Kratka osnova Horvatsko-Slavonskoga pravopisanja". (''KratkaKasnije osnovaje Hrvatsko-Slavonskogalingvista pravopisa'')[[Đuro Daničić]] pred kraj 19. vijeka predložio nekoliko izmjena od kojih je prihvaćena samo jedna za glas "đ", umesto dotadašnjeg pisanja "Gj" da se piše "Đ".
U ovu varijantu Gajeve hrvatske abecede nešto kasnije je prihvačeno slovo "Đ" umesto "Gj" na predlog lingvista [[Đuro Daničić]]a pred kraj 19. veka.
 
Ova latinica se koristi u [[srpskohrvatski jezik|srpskohrvatskom jeziku]], koji se naziva još i [[hrvatski]], [[bosanski]], [[srpski]] ili [[crnogorski]]. Veoma sličnu verziju koristi i [[slovenski jezik]]. Gajeva latinica se takođe se koristi i za banatsku verziju [[bugarski jezik|bugarskog jezika]].
Nakon ''Bečkog književnog dogovora'' ili tačnije pred sam kraj 19 veka pa sve do pred kraj 20 vijeka (od 1890-ih pa sve do 1990-ih) ova hrvatska varijanta latinice postaje uz srpsku ćirilicu jedno od dva ravnopravna pisma pri ujedinjavanju hrvatskog i srpskog jezičkog standarda u zajednički srpsko-hrvatski jezički standard koji nikad nije doživeo konačno ujedinjenje.
 
'''Gajeva hrvatska latinica'''Sastoji se sastoji od trideset [[slova]] (27 prostih i od tri dvojinedvojnа), a prema prva četiri slova toga pisma (''a'', ''be'', ''ce'', ''de'') Hrvatinaziva je nazivajuse '''abecedom'''.
Nakon raspada zajedničkog standarda 1990. godine Gajeva [[Hrvatska abeceda|hrvatska abeceda]] zvanično se nastavlja koristiti u [[Hrvatski jezik|hrvatskom jeziku]].
Dok se u drugim nacionalnim standardnim jezicima koriste veoma slične varijacije od kojih su najsličnije varijante koje imaju samo izmenjen red slova (''umesto "abc" njihov red slova je "abv"'') a ove su korišćene kao jedno od dva pisma u [[Bosanski jezik|bosanskom jeziku]] i kao drugo ili nezvanično pismo za neformalne potrebe u [[Srpski jezik|srpskom jeziku]]. Dok se ponešto različite varijante koriste za [[Slovenački jezik|slovenački jezik]], [[Crnogorski jezik|crnogorski jezik]] i za banatsku varijantu [[Bugarski jezik|bugarskog jezika]].
 
== Povijest ==
'''Gajeva hrvatska latinica''' se sastoji od trideset [[slova]] (27 prostih i od tri dvojine), a prema prva četiri slova (''a'', ''be'', ''ce'', ''de'') Hrvati je nazivaju '''abecedom'''.
 
== Historija ==
 
=== Gajeva kodifikacija ===
 
[[Datoteka:Matica, ljudevit gaj.jpg|thumb|150px|[[Hrvatski lingvista Ljudevit Gaj]]]]
 
HrvatskuGajicu abecedu zvanu još i Gajica po njenom reformatoruje razvio je hrvatski lingvista i vođa "hrvatskog narodnog preporoda"preporoditelj [[Ljudevit Gaj]] za potrebe normisanja (standardizovanja) [[Hrvatski jezik|hrvatskog jezika]], a izdaote ju je prvi putaobjavio [[1830]]. godine podu naslovom '"''KratkaKratkoj osnovaosnovi Horvackohorvacko-Slavonskoga pravopisanja''' (''Kratak osnov Hrvatsko-Slavonskogslavonskoga pravopisa'')". Po uzoru na češku latinicu [[Ljudevit Gaj]] je u hrvatsku latinicu uvrstio slova '''C''', '''S''', '''Z''' i '''Č''', '''Š''', '''Ž'''. Preuzeo je također iz češkog '''Ň''' te slovačkog '''Ľ''' koja su kasnije zamjena sa '''NJ''' i '''LJ'''. Pored toga je uvidio glas za posebno slovo '''Ǧ''' koje je kasnije zamjenjeno u '''DŽ''' po uzoru na poljski. Češko slovo '''Ť''' Gaj je još na početku zamjenio sa '''TJ''' no malo kasnije je namijesto toga počeo rabiti slovo '''Ć'''. Umijesto češkoga '''Ď''' koje je Gaj prepoznao kao slovo između '''DJ''' i '''GJ''', Daničić kasnije zamjenjuje se za slovo '''Đ''' koje se i danas rabi. Glede toga kako hrvatski jezik ima različit glas jata (ije, i, e ) za jedinstveno slovo umijesto navedenih glasova Ljudevit Gaj je po uzoru na svoga prethodnika Ivana Belostenca namjeravao uvrstiti slovo '''Ě''' no većina to slovo nije prihvatila nazivajući ga podrugljivo ''rogato E''.
 
=== Daničićeva reforma ===
Linija 22 ⟶ 19:
[[Datoteka:Djura_danicic.jpg|thumb|150px|[[Đuro Daničić]]]]
 
Đura Daničić je svoje najznačajnije delo, ''Rječnik hrvatskoghrvatskoga ili srpskogsrpskoga jezika'' u izdanju [[Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti|JAZU]]Jugoslavenske uakademije Zagrebuznanosti i umjetnosti]], započeo pisati reformisanom latinicom čiji su znakovi u potpunosti odgovarali srpskim ćiriličkim 1:1 ui delimično Vukovom pravilu „jedno slovo za jedan glas“. Prva sveska ''RečnikaRječnika'' koju je on uređivao zajedno sa saradnicima u Zagrebuuredio pojavila se u godini njegove smrti [[1882]], tako da su posao dalje nastavili sami zagrebački akademici. Daničić je pokušao da ostvari reformu hrvatske latinice oslanjajući se na Vukovu osnov iosnovnu ideju da svakom glasu odgovara jedno slovo 1:1. Zato je Daničić u pokušaju reforme hrvatske abecede izbacio Gajeveizostavio digrame '''lj''', '''nj''', '''dj''' i '''dž''' i umesto njih je uzeo nova slova '''ļ''', '''ń''', '''đ''', '''ģ''' da bi latinica i ćirilica odgovarale 1:1. Pošto je rano preminuo nije uspeo da ostvari više od jednog toma na rečniku, a njegova reforma latinice nije uspela da preživi, od njegovih ideja tek kasnije nakonOd njegove smrtireforme zagrebačkado akademija današnji HAZU uveodanas je ostalo slovo '''đ'''.<ref name="Milosavljević">[http://kovceg.tripod.com/pm_vukova_latinica.htm Petar Milosavljević, Vukova latinica]</ref>
 
== Abeceda ==
Linija 59 ⟶ 56:
* Ž (čitamo: že)
 
To su ujedno i nazivi velikih i malih, tiskanih i pisanih slova hrvatskesrpskohrvatske abecede. Od 30 slova u hrvatskomsrpskohrvatskome jeziku 27 ih se piše pomoću jednoga znaka (jednoslovi), a 3 pomoću dva znaka (dvoslovi) i to dže, elj i enj. Dvoslovi imaju dva velika oblika: Dž i DŽ, Lj i LJ, Nj i NJ. Prvi se rabi kad se samo prvo slovo u riječi piše veliko, drugi kad je cijela riječ napisana velikim slovima (LJERKA, ne LjERKA) te u pisanju složenih kratica.
 
== Primjer točne uporabe ==
 
Složena kratica (nastala od početnih slova riječi u nazivu) [[SFRJ]] izgovara se es-ef-er-je (čest je primjer krivog izgovora es-ef-er-jot; kako se zapravo kratica bivše države izgovara na njemačkom i poljskom jeziku).
 
== Izvori ==
Red 71:
 
== Vidi također ==
* [[LatinicaVukova ćirilica]]
* [[HrvatskiSrpskohrvatski jezik]]
== references ==
{{reflist}}
Red 87:
[[bg:Гаица]]
[[cs:Chorvatská abeceda]]
[[en:CroatianGaj's Latin alphabet]]
[[es:Alfabeto bosnio]]
[[fr:Alphabet Gajica]]