Razlike između izmjena na stranici "Rimska književnost"

Dodano 5 bajtova ,  prije 5 godina
m/м
U ovom razdoblju prozna produkcija gotovo je jednako brojna kao i pesnička. Za prozno stvaralaštvo katakteristična je reakcija na Ciceronov klasičan prozni stil, napuštanje obrazaca grčke književnosti, povratak rimskim piscima iz arhajskog doba, ali i stvaranje inovacija u stilu, jeziku i književnim rodovima. U rimskoj književnosti nastaju basna, [[roman]] i epigram. Poetski jezik prodire i u prozu, a dolazi i do preklapanja književnih rodova. Mnogi pisci nisu više Rimljani ili Italici, već potiču iz provincija.
 
Glavni je predstavnik »novog stila« [[Seneka]] (''Lucius Annaeus Senĕca'', oko 4. st. e. ― 65. n. e.), od koga nam je sačuvano devet tragedija s mitološkim temama, pretežno prema Euripidovim motivima, koje nisu bile namenjene za scensko izvođenje već za javno recitovanje. Takođe je napisao ''Dijaloge'' (''Dialŏgi'', u 12 knjiga), rasprave iz praktične filozofije koje zapravo većinom nisu u dijaloškom obliku. Važno mu je delo ''Naturāles questiōnes'', u 7 knjiga, koje obrađuje teme iz fizike, meteorologije i koje je kroz čitav srednji vek služilo kao glavni prirodoslovni udžbenik. Najboljim delom smatraju se njegova pisma (''Epistŭlae morāles ad Lucilium''), u kojima se daju mnogobrojni praktični i etički saveti o tome kako treba voditi pravedan i srećan život. Bez pandana u antičkoj književnosti jeste njegova satira ''Igra[[Šala o Klaudijevoj smrti]]'' (''Ludus de morte Claudii''), u nekim rukopisima nazvana i ''Pretvaranje u tikvu'' (''Apocolocyntōsis''), u kojoj se oštrim tonom s puno jakog humora ismeva tek preminuli car Klaudije.
 
U promenjenim političkim prilikama satira se okreće književnim problemima i opštim porocima društva. [[Persije]] (''Aulus Persius Flaccus'', 34―62. n. e.) napisao je šest ''Satira'' (''Satūrae''), u kojima teškim stilom moralizatorski više raspravlja o etičkim pitanjima stoičke filozofije nego o stvarnim porocima svoga vremena. Najveći je rimski satiričar bio [[Juvenal]] (''Decĭmus Iunius Iuvenālis'', 60―140. n. e.), čijih dvanaest ''Satira'' (''Satūrae'') obrađuju teme iz savremenog života i nedavne prošlosti. Njegova kritika je preterano oštra i odviše pesimistička: rimsko društvo nije ni izdaleka bilo onako pokvareno kakvim ga Juvenal predstavlja.