Kolubarska bitka – razlika između verzija
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
m ispravke |
Nema sažetka izmjene |
||
Red 1:
{{Oružani sukob
'''Kolubarska bitka'''(05/06.12.1914. godine) je bitka [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] u kome su učestvovale vojske Austro-Ugarske i Srbije.▼
|bitka=Kolubarska bitka
|deo=[[Prvi svjetski rat]]<br>([[Srpska kampanja]], [[Balkansko bojište]])
|slika=Battle of Kolubara.jpg
|opis_slike=Prikaz Kolubarske bitke
|datum=[[16. studenog|16. studenog]] do [[15. prosinca]] [[1914]].
|mesto= {{flagicon|Srbija|1882|}} okolica [[Kolubara|Kolubare]], [[Ljig]]a, [[Suvobor]]a i [[Maljen]]a, [[Srbija]]
|povod=
|teritorij=
|strana1=<center>{{flagicon|Austro-Ugarska|size=80px}}<br>'''[[Austro-Ugarska]]'''</center>
|strana2=<center>{{flagicon|Srbija|1882|size=80px}}<br>'''[[Kraljevina Srbija]]'''</center>
|sukobljeni3=
|rezultat= Srpska pobjeda
|komandant1={{flagicon|Austro-Ugarska|}} [[Oskar Potiorek]]
|komandant2={{flagicon|Srbija|1882|}} [[Radomir Putnik]]<br>{{flagicon|Srbija|1882|}} [[Živojin Mišić]]
|zapovjednik3=
|jačina1= 280.000
|jačina2=250.000
|jačina3=
|posljedice1=
|posljedice2=
|posljedice3=
|bilješke=
}}
▲'''Kolubarska bitka'''
Nakon [[Cerska bitka|Cerske bitke]], austro-ugarska vojska na čelu sa generalom [[Oskar Potiorek|Oskarom Potiorekom]] kreće ponovo na [[Srbija|Srbiju]]. Prikupivši snage Potiorek ovaj put napad vrši iz dva pravca, jedan ide preko [[Drina|Drine]] dok drugi preko [[Sava|Save]] na [[Beograd]]. Na drugoj strani [[Srbi]] se nalaze u teškoj situaciji, pored toga što neprijatelj napada na dva fronta vojsci je ponestalo hrane, odjeće, obuće, i povrh svega topničkog i puščanog strjeljiva.
Dana 6. studenog [[1914]]. godine austro-ugarske trupe forsiraju Drinu i nastupaju prema Šumadiji dok srpski topovi šute zbog nedostatka strjeljiva. Vojska se nalazi u raspadnom stanju bježeći ispred moćnijeg neprijatelja. Da stanje bude gore za vojskom se povlači i narod pa tako pomiješana [[rulja]] bježi i pljačka na sve što naiđe. Koliko je teško stanje bilo govori i sjednica vlade i vrhovnog zapovjedništva u Valjevu gdje je vojvoda Putnik predlagao sklapanje primirja, tj. predaju.
Tada na pozornicu stupa jedan od najvećih srpski vojskovođa, nekoliko puta umirovljeni general (tada) [[Živojin Mišić]]. Preuzevši od [[Petar Bojović|Petra Bojovića]] zapovjedništvo nad srpskom 1. armijom, Mišić uspijeva okupiti rasute i iznemogle postrojbe. Uspostavivši zapovjedni lanac Mišić protiv volje vrhovnog zapovjedništva i regenta Aleksandra povlači svoje postrojbe na položaj [[Kolubara]]-[[Suvobor]]-[[Ljig]]. Iako je ovim potezom morao predati Beograd austro-ugarskim snagama, Mišić dobiva na vremenu, odmara svoje snage, i dočekiva pošiljku topničkog strjeljiva.
Dana 3. prosinca 1. srpska armija kreće u odlučni protunapad te, iako malobrojne u odnosu na neprijatelja, srpske postrojbe pod vodstvom Živojina Mišića razbijaju austro-ugarsku 5. i 6. armiju, i odlučno ih tjeraju preko Drine u [[Bosna|Bosnu]]. Srpske snage su zarobile oko 40 000 austro-ugarskih vojnika, oslobodile Beograd, a „mozak” ove bitke Živojin Mišić je dobio čin [[vojvoda|vojvode]].
Nakon Kolubarske bitke koja je snažno odjeknula u Europi i svijetu, njemačke novine su pisale: ''Srbija je još jednom uskrsla iz groba [[Kosovo polje (Kosovo)|Kosova polja]] i iz kolubarskog vrela crpiti će tokom čitavog jednog vijeka gordu [[hrabrost]] za najveće bitke''.
{{Prvi svjetski rat}}
| |||