Tajna knjiga Jakovljeva – razlika između verzija

Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka izmjene
Nema sažetka izmjene
Red 2:
[[Datoteka:Kodeks IV NagHammadi.jpg|thumb|250px|right|Tajna knjiga Jakovljeva je pronađena u [[20. vek]]u zajedno sa ostalim spisima [[biblioteka Nag Hamadi|biblioteke Nag Hamadi]].]]
 
'''Jakovljev apokrif''', poznat i kao '''Tajna knjiga Jakovljeva''', je hrišćanski[[rano hrišćanstvo|ranohrišćanski]] [[apokrif]]ni spis iz [[2. vek]]a po [[Hrist]]u. Navodno sadrži [[Isus]]ovo tajno učenje ili "apokrif” (odatle i naslov) namijenjeno [[Jakov Pravedni|Jakovu]] i [[Sveti Petar|Petru]].<ref name="Knjižnica"/>
 
Iako se često pevezuje sa [[gnosticizam|gnosticizmom]], spis se ne može pripisati nekoj određenoj gnostičkoj sledbi, a neki naučnici smatraju da nije gnostički uopšte.<ref name="ODCC self">"James, Apocryphal Epistle of." Cross, F. L., ed. The Oxford dictionary of the Christian church. New York: Oxford University Press. 2005</ref>
Red 9:
 
Spis je najverovatnije preveden s [[grčki|grčkoga]] na [[koptski]].<ref name="Knjižnica"/> U apokrifu se navodi da je originalno napisan hebrejskim pismom, te se pominje još jedan značajniji apokrif koji je Jakov već poslao, ali naučnici veruju da su te pojedinosti vjerojatno umetnute zbog dramatičnosti.<ref name="Knjižnica"/>
 
== Sadržaj ==
 
Apokrif navodi kako se Isus ukazao svojim učenicima 550 dana poslije [[Isusovo uskrsnuće|uskrsnuća]], te da je izabrao Petra i Jakova kako bi ih "ispunio" i dao im svoje konačno učenje, koje je do tada iznosio samo "u parabolama". Isus potom uzlazi do Očeve desne ruke, pri čemu ga Jakov i Petar bezuspješno pokušavaju slijediti. Ovdje završava apokrif; poslanica se potom nastavlja, navodeći kako [[otkrivenje]] nije bilo namijenjeno Isusovim učenicima, nego "djeci" koja će poslije "biti" rođena.<ref name="Knjižnica"/>
 
Isusovi govori sadržani u apokrifu djelomice su piščevo djelo, iako uključuju i stariji materijal koji je verovatno proizvod složene usmene, a možda i pismene predaje. Dio toga materijala može se usporediti s onim u pozadini kanonskih evanđelja. U svojim govorima Isus objavljuje da je sišao s nebesa kako bi spasio "ljubljene" [[sin Božji|sinove Božje]], pozivajući ih da ga slijede na mjesto odakle je došao. Uvjerava ih u [[spasenje]], bodreći u njihovoj ustrajnosti i gorljivosti, istodobno ih upozoravajući da bi mogli biti izgubljeni. Prvi i najduži govor posvećen je uzdizanju mučeništva. Njegov specifičan stil, oblik i tematika upućuju da je govor možda kasnija interpolacija.<ref name="Knjižnica"/>
 
== Analiza ==
 
Jasno je da su osobe kojima je poslanica upućena sebe razlikovale od šire [[kršćanska crkva|kršćanske crkve]]. Vjerojatno su odbacivale nauk [[okajanje|okajanja]]; svakako nisu prihvaćale [[drugi Kristov dolazak]] i sveopće [[uskrsnuće]], nadajući se kako će u duhu uzaći u [[kraljevstvo nebesko]], za koje su vjerovali da se nalazi u njima samima. Takvo gledište, uz tipičnu gnostičku terminologiju, navela je mnoge istraživače na zaključak da je to djelo kršćansko-gnostičko, iako mu nedostaje valentinovska i, uopće, gnostička teologija.<ref name="Knjižnica"/>
 
Izvješće o posebnom Isusovu ukazanju poslije njegova uskrsnuća, te pozivanje na Jakova kao izvora tajne i vrhunske predaje, sredstva su kojima su se gnostici često koristili kako bi legitimizirali svoju poruku.<ref name="Knjižnica"/>
 
== Izvori ==