Otvori glavni meni

Izmjene

Dodana 15.064 bajta ,  prije 8 godina
nema sažetka uređivanja
{{Infookvir političar
{{Politički vođa
|ime= Konrad Hermann Josef = Konrad Adenauer
|slika = Bundesarchiv B 145 Bild-F078072-0004, Konrad Adenauer.jpg
|datum rođenja=[[5. siječnja]] [[1876]].
|veličina = 220px
|mjesto rođenja=[[Köln]], [[Njemačka]]
|opis slike = Konrad Adenauer 1952.
|datum smrti= [[19. travnja]], [[1967]].
|malaslika =
|mjesto smrti=[[Bad Honnef-Rhöndorf]], [[Njemačka]]
|opis male slike =
|malaslika=
|datum rođenja = [[5. siječnja]] [[1876.]]
|opis male slike=
|mjesto rođenja = {{flagicon|Njemačka|empire}} [[Köln]], [[Njemačko Carstvo]]
|slika=
|datum smrti = [[19. travnja]] [[1967.]]
|veličina=
|mjesto smrti = {{flagicon|Njemačka}} [[Bad Honnef]], [[Zapadna Njemačka]]
|opis slike=
 
|podpredsjednik=
|položaj = 27. [[Njemački kancelar]]<br><small>1. [[Zapadna Njemačka|Kancelar SR Njemačke]]''
|podpremijer=
|mandat_start = [[15. rujna]] [[1949.]]
|zamjenik=
|strankamandat_kraj = [[Središnja16. strankalistopada]], [[CDU1963.]]
|podpredsjednik =
|potpis=
|podpremijer =
|supruga= nitko
|zamjenik =
|položaj=1. [[Njemački kancelar|kancelar]] [[Zapadna Njemačka|SR Njemačke]]
|premijer1 =
|čin2=
|predsjednik1 =
|zanimanje=
|prethodnik = [[Lutz Graf Schwerin von Krosigk]]
|fusnote=
|nasljednik = [[Ludwig Erhard]]
 
|prethodnik= [[Lutz Schwerin von Krosigk]]
|čin2 = [[Ministar vanjskih poslova Njemačke]]
|nasljednik2=
|mandat_start2 = [[15. ožujka]] [[1951.]]
|prethodnik2=
|mandat_kraj2 = [[6. lipnja]] [[1955.]]
|predsjednik=
|podpredsjednik2 =
|mandat_start=[[15. rujna]], [[1949]].
|podpremijer2 =
|mandat_kraj=[[16. listopada]], [[1963]].
|zamjenik2 =
|mandat_start2=
|premijer2 =
|mandat_kraj2=
|predsjednik =
|vjera=
|prethodnik2 = [[Lutz Graf Schwerin von Krosigk]]
|nasljednik2 = [[Heinrich von Brentano]]
 
|čin3 = [[Popis gradonačelnika Kölna|Gradonačelnik Kölna]]
|mandat_start3 = [[1945.]]
|mandat_kraj3 = [[1945.]]
|podpredsjednik3 =
|podpremijer3 =
|zamjenik3 =
|premijer3 =
|predsjednik3 =
|prethodnik3 = [[Robert Brandes]]
|nasljednik3 = [[Willi Suth]]
 
|čin4 = [[Popis gradonačelnika Kölna|Gradonačelnik Kölna]]
|mandat_start4 = [[1917.]]
|mandat_kraj4 = [[1933.]]
|podpredsjednik4 =
|podpremijer4 =
|zamjenik4 =
|premijer4 =
|predsjednik4 =
|nasljednik4 = [[Günter Riesen]]
|prethodnik4 = [[Ludwig Theodor Ferdinand Max Wallraf]]
 
|stranka = [[Stranka centra (Njemačka)|Stranka centra]] <small>(1906. - 1945)</small><br>[[Kršćansko-demokratska unija (Njemačka)|CDU]] <small>(1945. - 1967.)</small>
|supruga = Emma Weyer<br>Auguste Zinsser
|suprug =
|zanimanje = Odvjetnik, političar
|fusnote =
}}
'''Konrad Hermann Josef Adenauer''' ([[Köln]], [[5. siječnja]] [[1876]]. - Bad Honnef-Rhöndorf, [[19. travnja]], [[1967]].), bio je [[Njemačka|njemački]] političar i državnik. Iako je njegova politička karijera trajala 60 godina, Adenauera se pamti po tome što je bio 1. [[Njemački kancelar|kancelar Zapadne Njemačke]] od [[15. rujna]] [[1949]]. do [[16. listopada]] [[1963]]. i predsjednik [[CDU]]-a od [[1950]]. do [[1966]]. Adenauer je bio najstariji kancelar koji je obnašao dužnost, napustivši poziciju sa 87 godina.
 
==Biografija==
 
===Rani život===
[[Datoteka:ArminiaVorstand2.jpg|thumb|left|300px|Adneauer (desno) tijekom semestra [[1896]]/[[1897|97]]. na ''K.st.V. Arminia Bonn'']]
Konrad Adenauer se rodio kao treće od petoro djece Johanna Konrada Adenauera ([[1833]]. - [[1906]].) i njegove žene Helene ([[1849]]. - [[1919]].) u Kölnu. Bliži rođaci (braće i sestre) su bili August ([[1833]]. - [[1906]].), Johannes ([[1873]]. - [[1937]].), Lili ([[1879]]. - [[1950]].) i Elisabeth, koja je umrla ubrzo nakon rođenja. Godine [[1894]]. počeo je studirati [[pravo]] i [[politika|politiku]] na sveučilištu u [[Freiburg]]u, [[München]]u i [[Bonn]]u. Bio je član nekoliko rimokatoličkih studentskih udruga, kao npr. K.st.V. Arminia Bonn u [[Bonn]]u. Studij je završio [[1901]]. Nakon toga radio je kao odvjetnik na sudu u [[Köln]]u.
 
===Početak političke karijere===
 
Kao pobožan rimokatolik, Adenauer se [[1906]]. pridružio ''[[Deutsche Zentrumspartei]]u'', te je iste godine izabran u gradsko vijeće grada [[Köln]]a. Godine [[1909]]. postaje dogradonečalnik [[Köln]]a. Od [[1917]]. do [[1933]]. obnašao je dužnost gradonačelnika [[Köln]]a. Imao je neugodan zadatak da vodi Köln kroz period britanske okupacije nakon [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] koji je trajao sve do [[1926]]. Uspio je uspostaviti vjeran odnos sa britanskim vojnim autoritetima i zagovarao je [[Rhenska Republika|Rhenski separatizam]] (Rhensku državu unutar Njemačke, ali izvan Prusije). Tijekom [[Weimarska Republika|Weimarske Republike]], bio je predsjednik Pruskog državnog vijeća (''Preußischer Staatsrat'') od [[1922]]. do [[1933]]., reprezentativnog vijeća pruskih gradova i provincija.
 
Kada su [[nacizam|nacisti]] došli na vlast [[1933]]., ''Deutsche Zentrumspartei'' je izgubila ''"izbore"'' u Kölnu, a Adenauer je pobjegao u Opatiju Maria Laach, nakon što su mu prijetili jer se nije želio niti rukovati sa lokalnim nacističkim vođom. Adenauerov jednogodišnji boravak u opatiji obznanjen je tak nakon rata od strane njezinog opata, kojega su [[Heinrich Böll]] i drugi optužili za kolaboraciju sa nacistima.
 
Bio je ukratko zatvoren nakon ''[[Noć dugih noževa|Noći dugih noževa]]''. Sljedeće dvije godine Adenauer se često selio zbog represalija koje su mu naturili nacisti. Godine [[1937]]. bio je uspješan u dobivanju bar nekakve kompenzacije za svoju nekad zaplijenjenu kuću, te je uspio živjeti u samoći sljedećih nekoliko godina.
 
Prema [[Albert Speer|Alberu Speeru]] u njegovim ''[[Dnevnici iz Spandaua|Dnevnicima iz Spandaua]]'', Hitler se divio Adenaueru. No, i [[Hitler]] i Speer su se slagali da Adenauer zbog svojih političkih pogleda i sveopće tvrdoglavosti nije mogao igrati veću ulogu u pokretu, niti pomoći [[NSDAP|nacističkoj stranci]].
 
Nakon [[Srpanjska urota|neuspjelog atentata na Hitlera]] [[1944]]., Adenauer je zatvoren po drugi put zbog činjenice da je bio protivnik režima. No, nakon što [[Gestapo]] nije uspio dokazati njegovu povezanost sa urotom, pušten je nakon par tjedana. Ubrzo nakon rata, Amerikanci su ga postavili za gradonačelnika Kölna, no britanska administracija ga je otpustila zbog navode nesposobnosti.
 
===Nakon Drugog svjetskog rata i osnivanje CDU-a===
[[Datoteka:CDU logo.svg|250px|thumb|Logo CDU-a]]
Nakon njegovog otkaza na mjestu gradonačelnika Kölna, Adenauer se posvetio osnivanju nove stranke, [[Kršćansko demokratska unija|Kršćansko demokratsku unije]] (CDU), nasljednice Katoličke centralne stranke, koja bi u jednu stranku prihvatila i protestante i katolike. U siječnju [[1946]]. Adenauer je započeo politički miting buduće CDU u britanskoj zoni kao njezin ''Alterspräsident'', te je na tom sastanku formalno izabran za vođu buduće stranke. Adenauer je neumorivo radio na razvijanju kontakata i potpore za CDU tijekom sljedećih nekoliko godina, te je sa varirajućim uspjehom želio postaviti svoju ideologiju u stranci. Njegova ideologija bolje je stajala od ideologije onih u CDU-u koji su željeli ujediniti [[socijalizam]] i [[kršćanstvo]]. Adenauer je preferirao pritiskati dostojanstvo individualca, te je smatrao da su i [[komunizam]] i [[nacizam]] materijalističke ideologije koje razaraju dostojanstvo.
 
Adenauerova vodeća uloga u CDU-u britanske zone osvojila mu je poziciju u [[Parlamentarno vijeće 1948.|Parlamentarnom vijeću 1948.]], koje su sazvali zapadni saveznici kako bi donijeli konstituciju za 3 zapadne savezničke zone [[Njemačka|Njemačke]]. Bio je predsjednik konstitucionalne konvencije, te je, kao i [[George Washington]] u [[SAD]]-u, iznenedno sa svoje trenutne pozicije izabran za prvog predsjednika vlade kada je novi ''"Osnovni zakon"'' donesen u svibnju [[1949]].
 
===Prvi kancelar Savezne Republike Njemačke===
[[Datoteka:BRD-DDR.PNG|frame|Karta koja prikazuje podjelu Njemačke nakon II. svjetskog rata i dvije novonastale Njemačke, te ujedinjenu Njemačku kakva je i danas]]
Na njemačkim federalnim izborima [[1949]]., Adenauer je izabran za [[Njemački kancelar|prvog kancelara]] [[SRNJ|Savezne Republike Njemačke]] nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]]. Tu poziciju držao je u periodu [[1949]]. do [[1963]]., u periodu koji pokriva velik dio preliminarne faze [[Hladni rat|Hladnog rata]]. Tijekom tog perioda, poslijeratna podjela Njemačke konsolidirana je nastankom dvaju odvojenih njemačkih država, [[Zapadna Njemačka|Savezne Republike Njemačke]] (Zapadne Njemačke) i [[DDR|Demokratske Republike Njemačke]] (Istočne Njemačke). Prvi izbori za ''[[Bundestag]]'' u Zapadnoj Njemačkoj održani su [[25. kolovoza]] [[1949]]., a po izborima se pokazalo da je Adenauerova [[CDU]] najjača stranka.
 
Mađu Adenauerova postignuća ubrajaju se uspostavljanje stabilne demokracije u poraženoj Njemačkoj, trajuće pomirenje sa [[Francuska|Francuskom]], generalna politčka preorijentacija prema Zapadu, obnavljanje ograničenog, no dalekosežnog suvereniteta Zapadne Njemačke čvrsto je integrirajući u Euroatlansku zajednicu ([[NATO]] i [[OECD]]). Adenauera se povezuje i sa uspotavljanjem efikasnog sustava mirovina, koji je umirovljenicima osigurao neparalelno blagostanje, te da je, zajedno sa svojim ministrom ekonomije i kasnijim nasljednikom [[Ludwig Erhard|Ludwigom Erhardom]], napravio zapadnonjemački model ''"socijalne tržišne ekonomije"'', koja je mogućila period procvata znan kao ''[[Wirtschaftswunder]]''. Adenauer je također osigurao i potpuno slobodno i demokratsko društvo koje je Nijemcima do tada bilo skoro pa nepoznato (osim pokušaja koji je od [[1919]]. do [[1933]]. trebala provesti [[Weimarska Republika]]), koje je danas ne samo uobičajeno, nego i duboko ukorijenjeno u njemačko društvo. On je time postavio temelje prema kojima bi Zapad trebao imati povjerenja u Njemačku unatoč svim zločinima koji su počinjeni tijekom [[nacizam|nacističkog]] [[Treći Reich|Trećeg Reicha]]. Baš zbog Adenauerovih prijašnjih politika je bilo moguće ujediniti dvije njemačke države u jednu i zadržati tu jednu državu u [[EU]] i [[NATO|NATO paktu]].
[[Datoteka:PICT4134.JPG|thumb|left|250px|Ploča koja komemorira obavljanje dobrih odnosa između Francuske i Njemačke, a prikazuje Adenauera (desno) i francuskog predsjednika [[Charles de Gaulle|de Gaullea]] (lijevo)]]
No u drugu ruku, kritičari su optuživali Adenauera da je betonirao podjelu Njemačke, žrtvovao reunifikaciju dvaju država, te da je žrtvovao područja koje je Njemačka izgubila od [[Poljska|Poljske]] i [[SSSR|Sovjetskog Saveza]] u korist brze integracije na Zapadu. Tijekom [[Hladni rat|Hladnog rata]], advokatirao je ponovno naoružanje Zapadne Njemačke i mandatornu konskripciju kao odgovor sličnim procesima koji su se odvijali u susjednoj Istočnoj Njemačkoj. [[Staljinova poruka]] iz [[1952]]. ponudila je ujedinjenje dvaju država u jednu, neutralnu, razoružanu Njemačku kako bi utjecala na povlaćenje supersila iz [[Središnja Europa|Srednje Europe]]. Adenauer je dijelio sumnju Zapada o vjerodostojnosti te ponude te ih je podržao u njihovim opreznim odgovorima. Adenauerovi kritičari, posebno oni nacionalistički orijentirani, su ga se odrekli jer je propustio priliku za [[Reunifikacija Njemačke|reunifikaciju Njemačke]]. Adenauerovi simpatizeri su ga branili, a i danas se prepiru, rekavši da zbog prilika u Hladnom ratu, reunifikacija i dobivanje izgubljenih teritorija nisu bile realne opcije.
 
Ostali kritiziraju njegovu eru kao kulturno i politički konzervativnu, koja je željela cijelo društvo i politiku Zapadne Njemačke orijentirati oko ideja samostalnog individualca, individalca koji je imao određenu dozu nevjere prema vlasitom narodu.
 
Zapadnonjemački studentski pokret tjiekom [[1960-ih]] je zapravo bio protest protiv konzervativizma kojeg je naturao Adenauer. Još jedna točka kritike bila je ta o Adenauerovom trudu za pomirenje sa Francuskom, koji je bio u kontrastu prema trudu za pomirenje sa Staljinističkom Poljskom. Kao i mnoge druge vodeće zapadnonjemačke stranke, [[CDU]] nije priznavala aneksiju biviših njemačkih teritorija koje je SSSR dao Poljskoj, te je otvoreno govorila o vraćanju tih teritorija nakon što Zapadna Njemačka učvrsti svoju poziciu u Europi.
 
No, unatoč svim kritikama, Adenauerova vladavina u Zapadnoj Njemačkoj smatra se pozitivnom, te je u jednoj njemačkoj tele-anketi iz [[2003]]. izabran za ''"Najvećeg Nijemca svih vremena"''.
 
===Dodatne akcije kao kancelar===
[[Datoteka:Muenze 2dm adenauer.jpg|thumb|180px|Adenauer na kovanici od 2DM]]
* Održao povijesni govor u [[Bundestag]]u u rujnu [[1951]]. u kojem je obznanio obligaciju njemačke vlade da kompenzira [[Izrael]], kao predstavnika [[Židov]]skog naroda, zbog [[Holokaust]]a.
* Pomogao u osiguravanju puštanja posljednjih njemačkih ratnih zarobljenika [[1955]]., čak desetljeće nakon kraja rata.
* Otovorio diplomatske odnose sa [[SSSR]]-om i ostalim zemljama [[Istočni blok|Istočnog bloka]], no odbio priznati [[DDR|Istočnu Njemačku]].
* Dogovorio se sa [[SAD]]-om [[1957]]. oko dobivanja oružja sposobnog za prenošenje nuklearnih glava. Uz to, Adenauer je nastavio nuklearnu koperaciju sa ostalim zemljama sa ciljem da i [[Zapadna Njemačka]] dobije mogućnost proizvodnje nuklearnog oružja.
* Nadgledao reintegraciju [[Saarland]]a sa Zapadnom Njemačkom [[1957]].
* Nakratko je mislio kandidirati se za [[predsjednik Njemačke|predsjednika]] [[1959]]. No, umjesto toga izabrao je kandidata ([[Heinrich Lübke]]) za kojeg je bio siguran da neće ugroziti njegovu kancelarsku poziciju.
 
Za sav svoj trud oko Zapadne Njemačke, Adenauer je [[1953]]. uzabran za [[TIME-ova Osoba godine|''TIME-ovu'' Osobu godine]]. Godine [[1954]]. dobio je ''[[Karlspreis]]'', nagradu koju dodjeljuje grad [[Aachen]] onim osobama koje su pomogle u razvoju europske ideje i mira.
Adenauer je svoje slobodno vrijeme provodio igrajuči talijansku ugru ''Bocci'', te je na mnogim snimkama i dokumentarcima o Adenaueru vidljiv kako igra igru.
 
Kada je Adenauer [[1967]]. umro u 91. godini života, narod je pitan čemu su se kod Adenauera najviše divili. Većina je rekla da je to njegov trud oko povratka posljednjih ratnih zarobljenika iz [[SSSR]]-a, povratka koji je znan i kao ''"Povratak njih 10,000"''.
 
==Pokušaj atentata==
 
Dana [[27. ožujka]] [[1952]]., paket za kancelara Adenauera eksplodirao je u središtu [[München]]ske policije, ubivši jednog policajca. Dva dječaka koja su plaćena da pošalju paket poštom privukla su pozornost policije na paket. Istrage su dovele do ljudi usko povezanih sa [[Herut]]om i bivšim [[Irgun]]om. Njemačka je vlada sve dokaze držala pod pečatom. Pet izraelskih osumnjičenika koje su identificirali francuski i njemački istražitelji pušteni su da se vrate natrag u Izrael.
 
Jedan od sudionika, [[Eliezer Sudit]], kasnije je natuknuo da je mozak cijele operacije bio [[Menahem Begin]], kasnije premijer [[Izrael]]a.<ref>[http://www.spiegel.de/panorama/0,1518,421441,00.html Intervju sa H. Sietzom, istražitelj (German)]</ref> Begin je bio bivši zapovjednik Irguna, a u to vrijeme vodio je [[Herut]] i bio je član [[Knesset]]a. Njegov cilj bio je oslabiti njemačke pokušaje da uspostave prijateljske odnose sa Izraelom.<ref>[http://www.br-online.de/kultur-szene/capricci/report/thema030706_1.html Povijesna pokušaja atentata (Njemački)]</ref>
 
[[David Ben-Gurion]], premijer Izraela, je cijenio Adenauerov trud da zataška aferu i da ne istražuje dalje jer bi to pogoršalo odnos između dvije novonastale države.
 
U lipnju [[2006]]., malo drugačija verzija priče izašla je u njemačknim novinama ''[[Frankfurter Allgemeine Zeitung]]''. Begin je ponudio svoj zlatni sat na prodaju kada su urotnici ostali bez novca. Bomba je bila skirvena u enciklopediji, a ubila je jednog stručnjaka za detonaciju, ozlijedivši dvojicu. Adenauer je bio meta jer je slao reparacije zbog [[Holokaust]]a izraelskoj vladi, dok je Begin strastveno mislio da novac treba ići žrtvama. Sudit, izvor priče, je rekao da:
 
{{citat2|Cilj nije bio ubiti Adenauera, nego probutiti svjetske medije. Svima nama je bilo jasno da paket nikada neće stići do Adenauera.}}
 
Pet urotnika su uhićeni u [[Pariz]]u, od strane francuske policije. Oni su bili bivši članovi [[Irgun]]a, organizacije raspuštene [[1948]].<ref>http://www.guardian.co.uk/germany/article/0,,1797768,00.html</ref>
 
==Politički skandali==
{{glavni|Spiegel skandal}}
Godine [[1962]]. izbio je skanadal kada je Adenauerov podkabinet naredio uhićenje pet novinara njemačkih novina ''Der Spiegel'', optuživši ih za veleizdaju, posebno za tiskanje priručnika koji prikazuje sve slabosti zapadnonjemačke vojske. Godine [[1962]]. članovi kabineta, koji su bili članovi [[FDP]]-a odmah su dali ostavku na svoje dužnosti. Nakon ovog udarca Adenauer je još nastavio voditi kabinet skoro godinu dana, kada je bio prisiljen dati ostavku. Na mjestu njemačkog [[kancelar]]a nasljedio ga je [[Ludwig Erhard]]. Predsjednik [[CDU]]-a ostao je sve do [[1966]].
 
== Izvori ==
U početnoj etapi [[hladni rat|hladnog rata]] od [[1947]]. do [[1949]]. izvršena je i podjela [[Njemačka|Njemačke]]: od dijelova njemačkog teritorija koji su se nalazili pod upravom [[SAD|Sjedinjenih Američkih Država]], [[Velika Britanija|Velike Britanije]] i [[Francuska|Francuske]] formirana je i proglašena [[7. rujna]] [[1949]]. [[Savezna Republika Njemačka]], a [[15. rujna]] je za prvog saveznog [[Njemački kancelar|kancelara]] [[Zapadna Njemačka|Zapadne Njemačke]] postavljen Konrad Adenauer koji je na položaju predsjednika savezne vlade ostao do [[1963]].
{{izvori}}
 
==Vanjske poveznice==
Adenauer je bio pobornik političko - ekonomske integracije zapadne [[Europa|Europe]] uz oslonac na tijesan politički i vojni savez sa [[SAD|Sjedinjenim Američkim Državama]]. Bio je jedan od najupornijih protagonista politike [[Hladni rat|hladnog rata]].
{{Commons|Konrad Adenauer}}
 
{{Njemački kancelari}}
{{Osobe Hladnoga rata}}
 
[[Kategorija{{DEFAULTSORT:Njemački političari|Adenauer, Konrad]]}}
{{Životni vijek|1876|1967|}}
[[Kategorija:Njemački kancelari|Adenauer, Konrad]]
[[Kategorija:Njemački kancelari]]
[[Kategorija:Hladni rat]]
 
[[ar:كونراد أديناور]]