Razlike između izmjena na stranici "Ratovi dviju ruža"

Dodano 470 bajtova ,  prije 6 godina
m
dosta mi je tog šlamperaja od prepisivanja
m (robot kozmetičke promjene)
m (dosta mi je tog šlamperaja od prepisivanja)
[[Datoteka:War of Roses White.png|thumb|'''Bijela ruža kuće[[York (dinastija)|Dinastije York]]''']]
[[Datoteka:War of Roses Red.png|thumb|left|'''Crvena ruža kuće[[Lancaster (dinastija)|Dinastije Lancaster]]''']]
'''Ratovi dviju ruža''', vođeni između [[1455]]. i [[1485]]. godine, bili su isprekidan [[građanski rat]] koji se vodio oko [[Engleska|engleskog]] prijestolja između sljedbenika Kuće[[Lancaster (dinastija)|Dinastije Lancaster]] i Kuće[[York (dinastija)|Dinastije York]]. Obje kuće[[Dinastija|dinastije]], bilemlađe sugrane ogranak[[Plantagenet kraljevske kuće(dinastija)|Dinastije Plantagenet]], vukući svoje podrijetlo od engleskog kralja [[EdvardEdward III. od Engleske|EdvardaEdwarda III.]]
 
Naziv Ratovi dviju ruža nije bio korišten u to vrijeme, ali njegov naziv nastao je naknadno budući da su se suprostavljene strane u ratu predstavljale ružama crvene i bijele boje. Crvena boja ruže je bila boja kuće[[Lancaster (dinastija)|Dinastije Lancaster]], a bijela boje ruže je bila boja kuće[[York (dinastija)|Dinastije York]]. Naziv je ušao u opću uporabuupotrabu tijekomtokom [[16. stoljeće|16. stoljećavijek]]a na temelju scene iz [[William Shakespeare|Shakespeareove]] drame ‘’Henrik VI.’’ gdje suprotstavljene strane u drami izaberu različito obojene ruže. Iako su se ruže povremeno koristile kao simboli tijekom rata, ipak se većina sudionika služila grbovima svojih [[Feudalizam|feudalaca]].
 
U Ratovima dviju ruža sudjelovalo je zemljoposjedničko plemstvo i vojska njihovih [[Vazal|vazala]]. Biti pobornik jedne od zavađenih kućadinastija omnogome je ovisilo o bračnim ili rodbinskim vezama između obiteljiporodica, obećanim feudalnim titulama i dodjelama zemljoposjeda[[leno|lena]]. Tako je vođaglava kuće[[Lancaster (dinastija)|Dinastije Lancaster]] jedno vrijeme imao titulu grofa od Richmonda, a vođaglava kuće[[York (dinastija)|Dinastije York]] titulu grofa od Cambridgea. Kuća[[Lancaster (dinastija)|Dinastija Lancaster]] većinu je saveznika našlaimala na sjeveru i zapadu zemlje, dok je [[York (dinastija)|Yorku]] potporapodrška stizaladolazila uglavnom s juga i istoka.
 
== Uzroci sukoba ==
 
Uzroci sukoba nalazili su se u suparništvu između dviju ogranaka dinastije Plantagenet, dviju dinastičkih kuća Lancaster i York, a koje je počelo padom engleskog kralja [[RikardRichard II. od Engleske|RikardaRicharda II.]] kojeg je s vlasti srušio njegov bratić [[HenrikHenry IV., kraljod Engleske||Henry Bolingbroke]], vojvodagrof od Lancastera, [[1399]]. godine, a koji je bio unuk [[EdvardEdward III. od Engleske||EdvardaEdwarda III.]] po njegovom trećem sinu Johnu od Gaunta. Kako je krunu [[EdvardEdward III. od Engleske||EdvardaEdwarda III.]] trebao prema redu prvenstva naslijediti drugi sin Lionel, vojvodagrof od Clarencea, pobornici kućedinastije York smatrali su da, po toj osnovi, kući York pripada jače pravo na [[Engleska|englesko]] prijestolje. Stoga je pravo [[HenrikHenry IV., kralj od Engleske|Henryja|Henrya Bolingbrokea]] (kasnije okrunjenog kao [[HenrikHenry IV., kraljod Engleske|Henrik|Henry IV.]]) na englesko prijestolje, prema mišljenju pobornika kuće York, stajalo na vrlo slabim temeljima. Vladavinu Lancastera pobornici Yorka su trpili sve dok na vlast nešto kasnije nije došao izrazito nepopularani i duševno bolesni kralj [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrik|Henry VI.]] Međutim, unutar tog razdoblja bilo je nekoliko ustanaka, koji su suzbijeni, a u kojima su Yorkisti isticali svoje pravo na krunu.
[[Datoteka:Henry4.JPG|thumb|150px|'''HenrikHenry IV.''']]
[[Datoteka:Henry V of England.jpg|thumb|150px|left|'''HenrikHenry V.''']]
 
== Počeci sukoba ==
 
Kada je [[1413]]. umro kralj [[HenrikHenry IV., kraljod Engleske|Henrik|Henry IV.]] naslijedio ga je njegov sin i nasljednik [[HenrikHenry V., kraljod Engleske|Henrik|Henry V.]] koji je bio veliki vojnik i koji je postigao velike vojne uspjehe protiv [[Francuska|Francuske]] u [[Stogodišnji rat|Stogodišnjem ratu]] koji su ga učinili popularnim vladarem, što mu je omogućilo da ojača položaj Lancastera u odnosu na kuću York.
 
[[HenrikHenry V., kraljod Engleske|Henrik|Henry V.]] vladao je kratko, a [[1422]]. naslijedio ga je duševno bolesni i nesposobni sin [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrik|Henry VI.]] koji je bio okruženim nepopularnim regentima i savjetnici. Najpoznatiji među njima su bili Edmund Beaufort, drugi vojvodagrof Somerseta i William de la Pole, prvi vojvodagrof od Suffolka, koji je bio okrivljen za loše vođenje vojnih operacija protiv [[Francuska|Francuske]] u [[Stogodišnji rat|Stogodišnjem ratu]].
 
[[Datoteka:HenryVIofEngland.JPG|thumb|150px|'''HenrikHenry VI.''', kralj Engleske i Francuske]]
TijekomTokom vladavine [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrika|Henrya VI.]], svi raniji teritorijalni dobici i engleske vojne pobjede u Francuskoj (za vrijeme [[HenrikHenry V., kraljod Engleske|Henrika|Henrya V.]]) bile su anulirane i izgubljene. [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrika|Henry VI.]] se doživljavalo kao slabog i neučinkovitogneefikasnog kralja. Povrh toga, on je patio od povremenih nastupa duševne bolesti koju je vjerojatno naslijedio od svoga djeda [[Karlo VI., kralj Francuske|Karla VI., kralja Francuske]]. Kako su pripadnici kućedinastije York smatrali da je [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrik|Henry VI.]] nesposoban za vladavinu počeli su postavljati pitanje njegova legitimiteta kao kralja i isticati svoje pravo na krunu po osnovi podrijetla od već spomenutog Lionela od Clarencea, drugog sina kralja [[EdvardEdward III. od Engleske||EdvardaEdwarda III. Plantageneta]].
 
Neslaganja na dvoru odražavala su se u cijeloj državi, gdje je jačao partikularizam plemstva, a plemenitaške obitelji ulazile su u sukobe zbog privatnih zavada pri čemu su određene obitelji jačale i pokazivale sve manje respekta prema dvoru i vlasti kralja. To doba je zapamćeno po mnogim privatnim ratovima vođenim među obiteljima što je stvorilo anarhičnu situaciju u zemlji i u konačnici pobunu protiv [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrika|Henrya VI.]] U ove zavade naročito su bili uključeni vojnici poražene [[Engleska|engleske]] vojske u [[Francuska|Francuskoj]].
 
Rastuće društveno nezadovoljstvo, otimanje hrane stanovništvu od strane plemića s privatnim vojskama, te korupcija na [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrikovom|Henryevom]] dvoru stvorili su sazrelu klimu za izbijanje [[Građanski rat|građanskog rata]].
 
TijekomTokom [[1453]]. [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske||Henrik]] je trpio prvi od nekoliko nastupa duševne bolesti, pa je slijedom novonastale situacije imenovano ''Regentsko vijeće'', na čelu sa moćnim i popularnim RikardomRichardom Plantagenetom, vojvodom od Yorka kao ''Lordom Protektorom''. RikardRichard je uskoro politički i fizički pasivizirao Lancastere na dvoru. Nakon što se [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrik|Henry]] [[1455]]. oporavio, RikardRichard je istjeran sa dvora na nagovor [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrikove|Henryeve]] žene Margarete od Anjoua.
[[Datoteka:Margaret of Anjou.jpg|right|thumb|100px|’’’Margareta od Anjoua’’’]]
 
== Oružani sukobi ==
 
Kako je [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikHenry VI.]] bio neučinkovitneefikasan i slab vođa, moćna, energična i agresivna kraljica Margareta od Anjoua postala je faktični vođa lancasterskog klana. Margareta je izgradila savez protiv Rikarda od Yorka koji je bio prisiljen vojno mu se suprotstaviti, što je dovelo [[1455]]. do prve bitke u ratu dviju ruža, [[Prva bitka kod St.Albansa|prve bitke kod St. Albansa]] koja je označila početak glavnog razdoblja oružanog sukoba u Ratovima dviju ruža između [[1455]]. i [[1489]].
[[Datoteka:Stalbans-tower.jpg|left|thumb|100px|’’’St Albans’’’]]
 
Rikard, vojvodagrof od Yorka vodio je male vojne snage prema [[London]]u i sa [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikovimHenryevim]] snagama susreo se kod St.Albansa, sjeverno od [[London]]a. [[22. svibnja]] [[1455]]. gdje se odigrala relativno mala [[prva bitka kod St.Albansa]], ali je bila prvi otvoreni sukob [[Građanski rat|građanskog rata]]. Cilj Rikarda je bio tobože ukloniti “loše [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikoveHenryeve]] savjetnike”. Rezultat je bio lancasterski poraz. Nekoliko istaknutih lancasterskih vođa je poginulo, a kuća York i njihovi saveznici vratili su svoj utjecaj, i neko vrijeme se činilo da su obje sukobljene strane šokirane bitkom koja se odigrala i činili su sve da bi se pomirile nastale političke razlike.
 
U trenucima kada je [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikHenry]] trpio drugi nastup svoje duševne bolesti, Yorkisti su ponovo imenovali ''Lorda Protektora'', a Margareta je bila gurnuta po strani zaokupljena skrbibrigom i njegom za svoga muža.
Nakon [[Prva bitka kod St.Albansa|prve bitke kod St.Albansa]] kompromis između sukobljenih strana imao je određeni uspjeh, a Yorkisti su do [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikovogHenryevog]] oporavka imali dominantnu ulogu u ''regentskom vijeću''.
 
No problemi koji su uzrokovali sukob uskoro su se ponovno pojavili, a osobito narazjašnjeno pitanje tko će naslijediti [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikaHenryaa]] na prijestolju[[tron]]u, Rikard, vojvoda od Yorka ili [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikovHenryev]] sin EdvardEdward. Margareta je odbijala prihvatiti bilo koje rješenje koje bi njezinu sinu oduzelo pravo na nasljedstvo. Samo vojna premoć kuće York održavala je status quo na dvoru. No gospodarske poteškoće i loša pozicija na vanjskopolitičkom planu učinili su svoje.
Kralj i kraljica, da bi zaštitili svoju poziciju prvi puta su u engleskoj povijesti uveli su novačenje u vojsku. U međuvremenu yorkistu Rikardu Nevilleu, grofu od Warwicka (kasnije nazvanom "Kingmaker") rasla je popularnost u Londonu, naročito kod snažno rastućeg [[Trgovina|trgovačkog]] staleža.
[[Datoteka:Ludlow Castle gatehouse.jpg|left|thumb|100px|'''Dvorac Ludlow''']]
 
Neprijateljstva su se nastavila [[23. rujnaseptembar|septembra]] [[1459]], u [[Bitka kod Blore Heatha|bici kod Blore Heatha]] u Staffordshireu, kada velika lancasterska vojska nije uspjela spriječiti Yorkiste predvođene lordom Salisburyem da se spoje sa drugim snagama Yorka u Dvorcu Ludlow.
 
Dvadesetak dana poslije odigrala se slijedeća [[bitka kod Ludford Bridgea]] u kojoj su snage Lancastera odnijele pobjedu. Rikard od Yorka, Salisbury i grof od Warwicka su nakon bitke morali pobjeći prema [[Calais]]u. KućaDinastija Lancaster je tada potpuno preuzela sveukupnu kontrolu, a Yorkisti su između [[1459]]. i [[1460]]. počeli seriju napada iz pravca Calaisa na Engleskaengleskuenglesku obalu izazivajući pri tome kaos i nered.
[[1460]]. Rikard od Yorka, Salisbury i Warwick izvršili su invaziju [[Engleska|Engleske]], i brzo našli saveznike u [[Kent]]u i [[London]]u, gdje su i ranije uživali široku podršku. U nakanama ih je podržao i [[Papa|papinski]] izaslanik, te su tako ohrabreni i vojno ojačani marširali na sjever. [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrik|Henry VI.]] je vodio vojsku na jugu dok je Margareta sa sinom princom EdvardomEdwardom ostala na sjeveru. [[Bitka kod Northamptona]] koja se odigrala [[10. srpnja]] [[1460]]. i pretrpljeni poraz bili su katastrofa za kuću Lancaster. Vojska Yorkista predvođena grofom od Warwicka, zbog izdaje u lancasterskim redovima, teško je porazila vojsku Lancastera, pri čemu je bio zarobljen kralj [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrik|Henry VI.]] i odveden kao zatvorenik u [[London Tower]].
 
== Zakon o suglasju ==
Ohrabreni ovim velikim vojnim uspjehom, Yorkisti su sada otvoreno istakli svoje pravo na prijestolje. Vojska Yorkista ušla je u [[London]] na čelu sa Rikardom od Yorka sa ceremonijom koja je obično priličila vladaru. Parlament se bio okupio i Rikard od Yorka je istakao svoje pravo na prijestolje. Ali njegovi najveći saveznici lordovi Warwick i Salisbury nisu se slagali sa njegovim zahtjevom parlamentu. Oni u ovom trenutku nisu imali namjeru potpuno ukloniti [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrika|Henry]] nego ukloniti samo njegove utjecajne savjetnike iz klana Lancaster.
 
Slijedeći dan Rikard od Yorka je kao dokaz svojeg prava iznio detaljna rodoslovlja svoje obitelji koja upućuju na to da on vuče podrijetlo od Lionela od Clarencea, drugog sina [[EdvardEdward III. od Engleske||EdvardaEdwarda III.]] Parlament je pristao uzeti u razmatranje njegov zahtjev, ali je ipak izglasovao da [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrik|Henry VI.]] treba ostati kralj. Kompromis je postignut u listopaduoktobru [[1460]]. donošenjem ''Zakona o suglasju'' (''Act of Accord''), koji je propisao da će nakon [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrikove|Henryeve]] smrti Rikard od Yorka naslijediti krunu te je oduzeo pravo nasljedstva [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrikovu|Henryevu]] sinu EdvarduEdwardu. Rikard od Yorka je prihvatio ovaj kompromis. On mu je dao mnogo od onoga što je i sam tražio, a osobito je bilo važno da je za [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrikova|Henryeva]] života dobio položaj ''Zaštitnika kraljevstva'' (''Protector of the Realm'') što mu je davalo moć upravljanja u [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrikovo|Henryevo]] ime. [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|Henrikova|Henryeva]] žena Margareta je zajedno sa sinom EdvardomEdwardom bila izgnanaprognana iz [[London]]a. ‘’Zakon o suglasju’’ je bio neprihvatljiv za pobornike Lancastera, koji su se okupili oko Margarete te na sjeveru [[Engleska|Engleske]] okupljali veliku vojsku.
 
[[Datoteka:SandalCastle pugneys emley.JPG|left|thumb|100px|’’’Ruševine dvorca Sandal]]
Rikard od Yorka zajedno sa lordom Salisburyjem napustio je potkraj [[1460]]. [[London]] kako bi utvrdio svoje položaje prema lancasterskim snagama na sjeveru, koncentrirajući se blizu grada [[Yorka]]. Rikard od Yorka je predvodio obrambene položaje pored dvorca Sandal blizu Wakefielda na [[Božić]] [[1460]]. Iako lancasterska vojska predvođena Margaretom brojem dvostruko nadmašivala Rikardove snage [[30. prosinca]] [[1460]]., Rikard je zapovijedio napuštanje dvorca i napad svim snagama. Njegova vojska u bici je razdvojena i potpuno poražena. Ova bitka je kasnije nazvana [[Bitka kod Wakefielda|Bitkom kod Wakefielda]]. Rikard od Yorka, Salisbury i mlađi Rikardov 17-godišnji sin poginuli su u bici. Margareta je zapovijedila da se glave sve trojice istaknu na ulazu u York.
 
== EdvardEdward IV. ==
[[Datoteka:Edward4.jpg|thumb|'''EdvardEdward IV.''']]
 
''Zakon o suglasju'' i događaji kod Wakefielda su 18-godišnjeg Rikardova najstarijeg sina [[EdvardEdward IV. od Engleske||EdvardaEdwarda]], grofa od Marcha, učinila vojvodomgrofom od Yorka i prijestolonasljednikom. Salisburya je naslijedio grof od Warwicka kao najveći zemljoposjednik u Engleskoj.
Margareta je nakon tih događaja otputovala u [[Škotska|Škotsku]] pregovarati o mogućoj škotskoj pomoći. [[Marija, kraljica Škotske]] je pristala vojno pomoći Margareti pod uvjetom određenih teritorijalnih koncesija i pod uvjetom udaje njezine kćeri za [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikovog]] i Margaretinog sina EdvardaEdwarda. Margareta je pristala na te uvjete.
 
[[EdvardEdward IV. od Engleske||EdvardEdward od Yorka]] je u međuvremenu pristigao sa svojom vojskom iz [[Wales]]a i porazio vojsku Lancastera u [[Bitka kod Mortimer’s Crossa|bici kod Mortimer’s Crossa]] u [[Herefordshire]]u. Margaret se sa svojom vojskom kretala prema jugu uz put pljačkajući i pustošeći zemlju. U [[London]]u grof od Warwicka nije uspio prikupiti vojsku za sukob sa Margaretom, te joj se bez [[EdvardEdward IV. od Engleske||EdvardaEdwarda]] nije mogao suprotstaviti nadomak [[London]]a u [[Druga bitka kod St.Albansa|drugoj bici kod St.Albansa]]. Margareta je u toj bici izvojevala glatku i po svemu sudeći presudnu pobjedu nad snagama Yorka. Snage Yorka su pobjegle i napustile [[London]] te iza sebe ostavile čak i zatočenog kralja [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]], kojeg su neozlijeđenog pronašli pod jednim drvetom.
 
Kako su snage Lancastera napredovale prema jugu, u [[London]]u je rastao strah od odmazde, a glasine da će grad biti opljačkan su se širile gradom. Stanovništvo [[London]]a zatvorilo je gradske ulaze i odbilo Margaretinoj vojsci dostaviti hranu, pa je uslijedila pljačka okolnih krajeva, [[Hertfordshire]]a i [[Middlesex]]a.
U međuvremenu [[EdvardEdward IV. od Engleske||EdvardEdward od Yorka]] je napredovao prema [[Londonu]] sa zapada gdje je bio udružio snage s poraženim grofom od Warwicka što je koincidiralo sa Margaretinim povlačenjem prema [[Dunstable]]u.
To je omogućilo [[EdvardEdward IV. od Engleske||EdvarduEdwardu od Yorka]] i grofu od Warwicka da uđu s vojskom u [[London]] gdje su bili oduševljeno dočekani te opskrbljeni opremom i novcem.
 
Nakon smrti njegova oca Rikarda i mlađeg brata u [[Bitka kod Wakefielda|bici kod Wakefielda]] i nakon ulaska u [[London]] [[EdvardEdward IV. od Engleske||EdvardoviEdwardovi]] apetiti su se povećali i on je za sebe počeo zahtijevati [[Engleska|englesku]] krunu bez ikakvih uvjeta. [[EdvardEdward IV. od Engleske||EdvardEdward]] je sada trebao neki autoritet koji će potvrditi njegove aspiracije, pa je londonski biskup tražio od stanovnika [[London]]a mišljenje o tome na što su navodno stanovnici [[London]]a odgovorili aklamacijom i povicima “Kralj EdvardEdward!”. To je ubrzo potvrdio i Parlament pa je [[EdvardEdward IV. od Engleske||EdvardEdward]] bio neslužbeno okrunjen u žurno pripremljenoj ceremoniji u [[Westminsterska opatija|Westminsterskoj opatiji]] uz veliko slavlje. Osnovni argument Parlamenta za prihvaćanje [[EdvardEdward IV. od Engleske||EdvardaEdwarda]] za kralja je bilo to što se Margareta pobunila protiv zakonitog nasljednika krune, pokojnog Rikarda od Yorka, pa je stoga bio prekršen ''Zakon o suglasju''. Ali situacija na terenu je nalagala [[EdvardEdward IV. od Engleske||EdvarduEdwardu]] da će svoju krunidbu morati potvrditi na bojnom polju.
 
Stoga su [[EdvardEdward IV. od Engleske||EdvardEdward]] i grof od Warwicka krenuli na sjever, predvodeći veliku vojsku i kod Towtona se susreli sa isto tako impresivno velikom lancasterskom vojskom predvođenom kraljicom Margaretom. [[Bitka kod Towtona]], pokraj [[York]]a, bila je do tada najveća bitka Ratova dviju ruža. Procjenjuje se da je u bici sudjelovalo 40.000 – 80.000 ljudi i u jednom danu (koliko je bitka trajala) poginulo je preko 20.000 ljudi. U [[Bitka kod Towtona|bici kod Towtona]] pobjedu su izvojevali [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardEdward]] i njegova vojska. Vojska Lancastera bila je desetkovana a većina njihovih vojskovođa je poginula. [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikHenry VI.]] i njegova žena Margareta koji su za vrijeme bitke bili u [[York]]u, kada su čuli za rezultat bitke pobjegli su na sjever. Većina lancasterskih plemića prisegnula je na vjernost [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvarduEdwardu]]. Nakon bitke [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardEdward]] je krenuo prema [[York]]u gdje su još uvijek bile istaknute odsječene glave njegova oca i mlađeg brata koje je zamijenio glavama omrznutih lancasterskih vođa.
 
== Bijeg HenrikaHenrya VI. i vladavina EdvardaEdwarda IV. ==
[[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikHenry]] i Margareta pobjegli su prema [[Škotska|Škotskoj]] gdje su ih primili na dvoru [[Jakov III., kralj Škotske|Jakova III.]], odakle su neuspješno pokušali napad na Carlislea kasnije iste godine.
 
Službena krunidba [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardaEdwarda IV.]] dogodila se u mjesecu lipnjujunu [[1461]]. gdje je oduševljeno prihvaćen kao novi kralj [[Engleska|Engleske]]. [[EdvardEdward IV. od Engleske|Edward]] je nakon toga vladao u relativnom miru slijedećih desetak godina.
 
Godine [[1464]]. došlo je prvih ustanaka poraženih lancasterskih plemića. Da bi ih suzbio [[EdvardEdward IV od Engleske|Edward IV.]] je morao angažirati znatne snage. Najjači sukobi odigrali su se u bitkama [[Bitka kod Hedgeley Moora|kod Hedgeley Moora]] [[25. travnjaapril]]a i [[Bitka kod Hexhama|kod Hexhama]] [[15. svibnjamaj]]a u kojima su [[Edvard IV.|Edvardove]] snage izvojevale pobjede. Oba neuspješna ustanka bila su pod vodstvom Johna Nevillea, prvog markiza od Montagua, inače brata velikog [[EdvardEdward IV. od Engleske||EdvardovogEdwardovog]] saveznika, grofa od Warwicka.
Godine [[1465]]. na sjeveru, [[EdvardEdward IV. od Engleske|Edward]] je uspio zarobiti svog prethodnika [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikaHenrya VI.]], zatočio ga u [[London Tower]] i postupao sa njim prilično blago.
 
Razdoblje od [[1467]]. do [[1470]]. je bilo označeno zahlađenjem odnosa i političkim sukobom između [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardaEdwarda]] i njegovog mentora i velikog dotadašnjeg saveznika, moćnog Rikarda Nevillea, grof od Warwicka, zvanog "Kingmaker". Bilo je nekoliko uzroka za ovaj sukob a jedan je bio što se [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardEdward]] [[1464]]. potajno, (protivno grofovim savjetima i željama da oženi pripadnicu [[Francuska|francuske]] kraljevske obitelji iz razloga savezništva sa [[Francuska|Francuskom]]), oženio sa udovicom Elizabeth Woodville, te omogućio rođacima svoje nove supruge veliki utjecaj na vlast, čak dajući prednost na dvoru Woodvilleovima pred Warwickom. Drugi faktori za ovaj sukob bili su [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardovoEdwardovo]] poticanje savezništva sa [[Burgundija|Burgundijom]] a ne sa [[Francuska|Francuskom]] te nevoljkost [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardaEdwarda]] da omogući kćerima grofa od Warwicka da se udaju za [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardovuEdwardovu]] braću Georgea i [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardaRicharda]]. Nadalje, [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardovaEdwardova]] opća popularnost je u to doba već polako iščezavala zbog uvođenja viših [[Porez|poreza]] i narasle korupcije i bezakonja.
[[Datoteka:Middleham Castle.JPG|left|thumb|100px|’’’Dvorac Middleham’’’]]
 
Godine [[1469]]. grof od Warwicka urotio se protiv [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardaEdwarda]] i dobrog saveznika u tome našao je u [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardovomEdwardovom]] ljubomornom bratu Georgeu.. Oni su okupili vojsku nezadovoljnika koja je [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardaEdwarda IV.]] porazila u [[Bitka kod Edgecote Moora|bici kod Edgecote Moora]]. Pri tome je [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardEdward]] zarobljen i zatočen u dvorcu Middleham u [[Yorkshire]]u. Grof od Warwicka je, prethodno ga zarobivši, zapovijedio pogubljenje kraljičina oca, Rikarda Woodville, prvog grofa Riversa. Nakon toga prisilio je [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardaEdwarda]] da sazove parlament u [[York]]u na kojem će [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardEdward]] biti proglašen nezakonitim kraljem, a krunu bi preuzeo [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardovEdwardov]] brat George, vojvoda od Clarencea, u zemlji u kojoj su vladali metež i anarhija. [[EdvardEdward IV.]] je u međuvremenu uspio pozvati na lojalnost svoga brata [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardaRicharda]], vojvodugrofa od Gloucestera i veliku većinu plemića. [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardRichard]] je okupio značajnu vojsku, porazio grofa od Warwicka u [[Bitka kod Losecote Fielda|bici kod Losecote Fielda]] [[12. ožujka]] [[1470]]. i na čelu vojske oslobodio EdvardaEdwarda iz zatočeništva.
 
== Kratki povratak HenrikaHenrya VI. na vlast ==
 
Grof od Warwicka i [[EdvardEdward IV. od Engleske|EdvardovEdwardov]] brat George, vojvodagrof od Clarencea su oglašeni izdajnicima i bili su prisiljeni pobjeći u [[Francuska|Francusku]]. U međuvremenu je, [[1470]]. godine, [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikovaHenryeva]] žena Margareta vršila pritisak na [[Francuska|francuskog]] kralja [[Luj XI., kralj Francuske|Luja XI.]] da joj pomogne izvršiti invaziju na [[Engleska|Englesku]] i vratiti [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikaHenrya VI.]] na prijestolje.
 
[[Luj XI., kralj Francuske|Luj XI.]] je predložio savez između, do tada najvećih neprijatelja, grofa od Warwicka i Margarete, čemu su se u početku opirali ali na kraju pristali. Margareta se nadala vratiti sina EdvardaEdwarda na prijestolje a grof se nadao vladati pomoću [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikaHenrya VI.]] kao marionete. Čak je i dogovoren brak između mladog EdvardaEdwarda i grofove kćeri. Rezultat dogovora bilo je uključivanje [[Francuska|Francuske]] u sukob i invazija [[Engleska|Engleske]] u jesen [[1470]].
 
[[EdvardEdward IV.]] nije bio vojno spreman za tako veliku invaziju i bio je prisiljen pobjeći nakon što su ga izdali ključni saveznici te podržali grofa od Warwicka. [[Edvard IV.]] i njegov brat [[RikardRichard III., kraljod Engleske|RikardRichard]], vojvoda od Gloucestera, pobjegli su u [[Nizozemska|Nizozemsku]], a nakon toga u [[Burgundija|Burgundiju]]. Plan Margarete i grofa od Warwicka bio je pred ostvarenjem. [[HenrikHenry VI., kraljod Engleske|HenrikHenry VI.]] je kao osloboditelj prošao ulicama [[London]]a i u listopadu [[1470]]. ponovno vraćen na prijestolje. [[Edvard IV.]] i [[Rikard III., kralj Engleske|Rikard]] oglašeni su izdajnicima.
 
== Povratak EdvardaEdwarda IV. ==
[[Datoteka:Battle tewkesbury.JPG|left|thumb|100px|'''Bitka kod Tewkesburyja''']]
No uspjeh grofa od Warwicka je bio kratkotrajan. Precijenivši svoje mogućnosti, predložio je [[Francuska|francuskom]] kralju [[Luj XI., kralj Francuske|Luju XI.]] zajednički napad na [[Burgundija|Burgundiju]] u kojoj je bio [[Edvard IV.]] Međutim Karlo Burgundski, koji je bio [[Edvard IV.|Edvardov]] šogor i njegov domaćin u [[Burgundija|Burgundiji]], iskrcao se sa [[Edvard IV.|Edvardom]] u [[Engleska|Engleskoj]] te u [[Bitka kod Barneta|bici kod Barneta]] [[14. travnja]] [[1471]]. porazio grofa Warwicka, a preostale je lancasterske snage porazio i potpuno raspršio u [[Bitka kod Tewkesburyja|bici kod Tewkesburyja]], [[4. svibnja]] [[1471]]. u kojoj je poginuo i [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrikov]] sin Edvard, lancasterski prijestolonasljednik. [[Edvard IV.]] je ubrzo dao pogubiti [[Henrik VI., kralj Engleske|Henrika VI.]] ([[21. svibnja]] [[1471]].)
22.023

izmjene